INTERVJU

Upoznajte Margheritu Pevere, umjetnicu koja je u Zagrebu stvorila biokemijskog kiborga

FOTO: Borko Vukosav

Talijanska umjetnica i istraživačica Margherita Pevere na novom KONTEJNER-ovom festivalu razmatra vlastito i uopće žensko tijelo

Kada govorimo o modernoj umjetnosti, često kao laici nailazimo na gomilu neodgovorenih pitanja koja nam ponekad mogu približiti samo autori koji ih stvaraju. Ja sam uočila Talijanku Margheritu Pevere koja me zainteresirala sa svojim aktualnim istraživanjem, pa smo se našle na kavi. Srele smo se u ponedjeljak ujutro u Regular baru u Ilici, mjestu koje joj je postalo omiljeno otkad je u Zagrebu. Naručuje kavu sa smeđim šećerom i cijeđeni sok.

Stigla je u Zagreb na drugu etapu svoje EMAP rezidencije u KONTEJNER-u, a prije toga je neko vrijeme provela u biotehnološkom laboratoriju UR Instituta u Dubrovniku, gdje je istraživala projekt koji ćemo imati prilike vidjeti od 18. rujna u HALI V Tehničkog muzeja Nikola Tesla.

TKO JE I ŠTO RADI MARGHARITA PEVERE

Borko Vukosav

Margherita je odrasla u mjestu blizu Venecije gdje je provela svoj život sve do fakulteta. Prvo je studirala političke znanosti s fokusom na okruženje u Trstu, ali tijekom studiranja skužila je da je privlače neke druge, mogla bih reći dublje stvari. Preselila se u Njemačku gdje je fascinirana visceralnošću – upisala doktorat u Helsinkiju. Danas je umjetnica i istraživačica čiji se jedinstveni i prepoznatljivi potpis ističe na suvremenoj umjetničkoj i znanstvenoj sceni. Bakterije, životinje i biljke njeni su saveznici u istraživanju teme ekološke kompleksnosti, kojoj pristupa kroz sofisticiranu tjelesnu estetiku. Nastale i u studiju i biološkim laboratorijima, njezine instalacije i performansi su himere u kojima se isprepliću poetika i kontroverza, kritika i žudnja.

Pevere živi i radi na relaciji Berlin-Helsinki i trenutno je polaznica doktorskog studija Umjetničkih istraživanja na Sveučilištu Aalto u Helsinkiju, koji se provodi u suradnji s Laboratorijem za biofiliju – bazom za biološke umjetnosti. Članica je Finskog bio-umjetničkog društva. Godine 2018. dobila je Nagradu za digitalnu umjetnost na festivalu Romaeuropa (s Marcom Donnarummom) te pohvalu na dodjeli nagrade Share Prize. U posljednje vrijeme izlagala je na izložbama Experiment Zukunft, Kunsthalle Rostock (DE); Emergent Form, Fields Institute for Research in Mathematical Sciences, Toronto (CA); i What is life?, Kiasma Theatre, Helsinki (FI), a sada dolazi u Zagreb sa svojim radom koji je nazvala Utrobe.

Projekt je krenuo s idejom razmatranja žene, svojeg vlastitog tijela čija je propusna materijalnost isprepletena odnosima s vanjskim utjecajima. “U isto vrijeme, na neki nevidljivi način moje tijelo postaje biokemijski kiborg, hormonska kontracepcija regulira ljudske spolne organe tako da sprječava trudnoću, čime postaje dio moje seksualnosti.” Osim toga, kontracepcija upisuje njezino vlastito iskustvo u biopolitičku sferu budući da može, prodirući u ekosustav kroz urin, pokrenuti endokrine sustave drugih organizama.

Ono što je posebno zanimljivo je da rad propituje kako bi to sve utjecalo na hermafroditske puževe te kako bi njihovo seksualno ponašanje moglo utjecati na ljudsko tijelo. Tako potiče kritičko preispitivanje diskursa o kontracepciji i seksualnosti kao isključivo ženskih, ljudskih iskustava ograničenih na vlastito tijelo. “Puževi su hermafroditski saveznici u istraživanju unutarnjih i vanjskih ekologija utjelovljene želje.” U instalaciji namjenski izrađeni izvantjelesni organ ugošćuje dvije stanične kulture u hibridnom ekosustavu. “Moje vaginalne epitelne stanice i stanice jajašca puža dijele medij za rast, komuniciraju kemijski te izvode ples dvaju organizama na staničnoj razini.”

ISTRAŽIVAČKI RAD U LABORATORIJU U DUBROVNIKU

“U Dubrovniku sam odradila laboratorijski dio s uzorcima, a u Zagrebu sam radila na samoj instalaciji. Radila sam skice, testirala materijale, dizajnirala komade koji će visiti s nje.” U laboratoriju je prikupila seriju životinja i drugih organizma koji bi mogli reagirati na hormone. “Znam da endokrini sustavi različitih životinja reagiraju isto na jednake molekule. To je bio point istraživanja. Zanimalo me kako kontracepcija može djelovati na hormone riba.” Pronašla je gomilu životinja koje su povezane s time. Npr. jedan od sastojaka koji se koristi u terapiji koja se propisuje za menopauzu dolazi iz ekstrakta urina od konja. “Jesi li znala da je jedan od prvih testova za trudnoću ikad – bila žaba?” Da, žaba koja je bila u dodiru s urinom trudnice, izlegla bi jaja, dodaje 35-godišnja Margherita.

“Ovaj rad je osoban, ali ne tiče se samo mog iskustva. Sigurno je on nešto što dolazi iz mojeg iskustva, ali sam tu pokušala postaviti neka pitanja koja je vrijedno podijeliti s ostalima. Dodaje kako je bitno da su umjetnici otvoreni i da govore o onome s čime se mogu poistovjetiti. Na ovom projektu radi još od prošle godine, a mene je naravno zanimalo koliko je zahtjevno baviti se s ovom vrstom umjetnosti. Margherita kaže da je u neku ruku dosta kompleksno, ali s druge strane i nije. “Moraš nabaviti opremu koja nije uvijek lako dostupna, ali s druge strane, ni fotografima nije bilo jednostavno prije 150 godina, zar ne?”

POLOŽAJ ŽENE U DRUŠTVU DANAS I IZAZOVIMA

Borko Vukosav

“To je veliko pitanje i kroz svoje istraživanje sam isto puno razmišljala o tome. Razgovarala sam sa svojom prijateljicom Mariom Teradomskom koja je velika feministkinja i filozofkinja. Savjetovala mi je da svaki komadić trebam izdvojiti, sve raščlaniti te pronaći povezanost. Teško je naći neku generalnu definiciju. Recimo ja dolazim iz tradicionalnog okruženja, i trebala sam se dosta truditi da bih došla ovdje gdje sam sada.” Dodaje kako to nije zato što se misli da žena ne bi trebala biti neovisna, ali možda i da je. Isto tako je tisuću puta čula ista pitanja poput: kada ćeš se udati, kada ćeš imati djecu, a do sada nikada nije ni pomislila hoće li imati djecu. “Ne kažem da se neće dogoditi, ali za sada to nisam osjetila”.

“Osjećam se privilegiranom da mogu raditi ovo što radim. Možda prije 100 godina osobe nisu mogle dobiti odgovor na neka pitanja. Zahvalna sam što je to danas moguće. Istovremeno je jako izazovno. Obožavam ovaj posao, ali i jako puno putujem. Sada je kolovoz, a ja sam na putu još od veljače. Prtljaga i ja. Ovo je bila jako intenzivna godina za mene i trebala sam se dobro posložiti da zadržim svoja pravila, ne izgubim vezu sa sobom, a istovremeno budem samuraj. Sretna sam danas i zahvalna na ovome što imam i što radim”. Magherita Pevere stiže na festival Ekstravagantna tijela: Ekstravaganta ljubav koji će trajati od 18. rujna do 10. listopada, a nakon toga je moguće da ćemo se sresti u Berlinu.