PRIČA

Četiri kustosice milenijalke okupile su se na velikom fora projektu. Našle smo se s njima

FOTO: sandro lendler

Ove četiri kustosice su trenutno u centru pažnje. Evo i zašto

Luju Šimunović, Klaru Petrović, Davorku Begović i Terezu Teklić, osim što su sve kustosice veže i zajednički projekt koji uskoro ima svoje novo izdanje u organizaciji biroa suvremene umjetničke prakse KONTEJNER. Radi se o festivalu Touch Me koji će se dogoditi u jeku krize i zabranjenih dodira i trajat će od 17. rujna do 3. listopada u industrijskoj HALI V Tehničkog muzeja Nikola Tesla.

Izložbe, performansi, diskursi, razgovori s umjetnicima, filmski program i radionice istražuju nove oblike suživota između živih bića, prirode i tehnologije. Glavne i odgovorne rekle su nam nekoliko riječi o najomiljenijim projektima, a i o tome što izdvajaju s aktualnog festivala. Isto tako otkrile su nam i svoj horoskopski znak jer se tema festivala vrti oko veze između čovjeka, biljke i životinje.

Luja Šimunović, 28 godina, lavica u horoskopu

Luja Šimunović

Titula i obrazovanje: Luja je kustostica i projektna menadžerica koja je diplomirala povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Projekt na koji je ponosna i zašto: Rekla bih da je to festival Ekstravagantna ljubav, koji sam 2019. godine kurirala s Klarom Petrović i renomiranim norveškim kustosom Stahlom Stenslijem. Ekstravagantna ljubav istraživala je nove perspektive ljubavi, koju svakodnevno živimo i konzumiramo; što znači voljeti drugoga, druge, svoju okolinu ili sebe kada iskorijenimo očekivanja zadana društvom. Riječ je o KONTEJNER-ovom trijenalu Ekstravagantna tijela, koji je započeo još 2003. godine s projektom “Bolnica”, a bavi se problematikom tijela, tjelesnim i društvenim normama. Projekt stoga ima dugu povijest, a sama problematika nosi i odgovornost.

Izdvoji jedan Touch Me projekt i zašto je bitan: Jedan od projekata koji bih izdvojila je rad Luane Lojić ~ ~Predskazanja; Prividi_Bića i Polja, ujedno i nova KONTEJNER produkcija. Okidač umjetničkog istraživanja bio je potres u Zagrebu, koji je Luani otvorio temu skrivenih osjetilnih mogućnosti predviđanja katastrofa kod životinja. Iako se radi o fenomenu koji se bazira na anegdotama, subjektivnim svjedočanstvima, u istraživanju otkriva i određena znanstvena saznanja koja upućuju na to da životinje doista mogu osjećati podražaje koji im omogućuju takvu vrstu proricanja.

Luana Lojić, ~ ~ Predskazanja; Prividi_Bića i Polja

Rad se poigrava s tom mogućnosti, s idejom međuvrsne suradnje gdje naša osjetila zapravo ne igraju ključnu ulogu, već dajemo prostor drugim bićima da djeluju na nama nevidljivim i nečujnim razinama. Centralna izložba upravo istražuje nove modele odnosa među živim i neživim bićima, ali i drukčije sagledavanje naše pozicije u kontekstu ekosustava ─ pa tako se Luanina instalacija i istraživanje ovdje nudi kao jedan intiman, pomalo misteriozan prijedlog.

Klara Petrović, 29 godina, račica u horoskopu

Klara Petrović

Titula i obrazovanje: Klara Petrović je kustosica i projektna menadžerica koja je diplomirala povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Projekt na koji je ponosna i zašto? Festival Ekstravagantna tijela: Ekstravagantna ljubav održan 2019. godine bio je prvi festival koji sam imala priliku kurirati, uz Luju Šimunović i Stahla Stenslieja. Ono što je obilježilo razdoblje organizacije bio je malen, ali motiviran i iznimno sposoban tim koji je uspio osvojiti gotovo svih 3000 metara kvadratnih HALE V Tehničkog muzeja Nikola Tesla u Zagrebu. Festival je te godine imao iznimno bogat program i veliku posjećenost.

Tema ljubavi pokazala se izazovnom upravo u svojoj prividnoj jednostavnosti, o čemu govori i uvodna rečenica razrade koncepta: “Ljubav je tako jednostavna, svi ju živimo. Ali mi nismo jednostavni.“

Izdvoji jedan Touch Me projekt i zašto je bitan: Iako je ova godina obilježena neizvjesnostima, nedoumicama i neprilikama, ustrajanje u održavanju Touch Me festivala otvorilo nam je priliku rada s međunarodno priznatim belgijskim umjetnikom, Koenom Vanmechelenom, na projektu Planetary Community Chicken (Kokoš planetarne zajednice) koja službeno započinje početkom 2020. godine. Kako bismo ostvarili projekt, bilo je potrebno križati kokoš Hrvaticu s 24. generacijom Kozmopolitske kokoši dobivene u sklopu Vanmechelenovog međunarodnog programa istog naziva. Netom prije zatvaranja granica uslijed globalne pandemije, Hrvatica je uspjela doputovati do studija LABIOMISTA i pridonijeti stvaranju kozmopolitske kokoši koja će jednog dana u sebi sadržavati gene svih svjetskih pasmina kokoši.

Koen Vanmechelen, Kokoš planetarne zajednice, fotografija: Cary Markerink

U instalaciji na centralnoj izložbi Touch Me festivala, živjet će kokoši uzgojene komercijalnim putem, zajedno s 25. generacijom kokoši koja nosi naziv Mechelse Hrvatica, a nakon izložbe sve kokoši odlaze u svoj novi dom u sklopu permakulturnog imanja Bogata Šuma u Vojniću. Osim toga, KONTEJNER je 2020. godine domaćin Cosmocafea, slobodnog prostora otvorenog dijaloga među stručnjacima različitih znanstvenih i umjetničkih pozadina. Snimka razgovora bit će prikazana u sklopu Paviljona ljudskih prava na nadolazećem Venecijanskom bijenalu, a teme kojih će se doticati govornici ticat će se održivog suživota pojedinaca i kultura te supostojanja s drugim vrstama na planeti.

Davorka Begović, 36 godina, vodenjak u horoskopu

Davorka Begović

Titula i obrazovanje: Davorka Begović je kustosica i projektna menadžerica, a diplomirala je muzikologiju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Projekt na koji je ponosna i zašto: Izdvojila bih međunarodni festival suvremene glazbe Izlog suvremenog zvuka kojeg sam osmislila i pokrenula takoreći od nule, te umjetnički i produkcijski vodila od 2013. do 2018. godine u Studentskom centru u Zagrebu, u suradnji sa svojim kolegicama iz Kulture promjene. Mislim da je Izlog svojim vrlo raznovrsnim, uzbudljivim i umjetnički relevantnim programom u jako kratkom vremenu preuzeo vodeće mjesto na hrvatskoj suvremenoj eksperimentalnoj glazbenoj sceni.

I kao mjesto okupljanja i predstavljanja, ali i kao važan pokretač novih suradnji i produkcija. Profesionalna realizacija, vrlo opuštena atmosfera, otvorenost i konstruktivna kritičnost koji su karakterizirali festival – sve je to dodatno doprinijelo ubrzanom međunarodnom povezivanju i prepoznatljivosti na zapadno-europskoj glazbenoj sceni. Upravo sam se u sklopu Izloga povezala s kustosicama KONTEJNER-a, Enom Hodžić i Terezom Teklić, koje su tada vodile Galeriju Močvara i Sound Art Inkubator. Umjetnost zvuka bila nam je zajednička strast pa smo za svako festivalsko izdanje zajednički osmislile po jednu novu koprodukciju, a politički uzrokovan kraj Izloga dodatno nas je kustoski povezao.

Izdvoji jedan Touch Me projekt i zašto je bitan: Svakako bih izdvojila svjetsku premijeru muzičko-plesnog performansa multimedijalnog umjetnika, performera i glazbenika Marca Donnarumme kojeg smo kao KONTEJNER naručili, zajednički razvijali i producirali. Riječ je o radu koji je nastavak Donnarummovog rada na svojem XTH Sense – biofizičkom muzičkom instrumentu pomoću kojega pokretom stvara zvuk, a kojeg je KONTEJNER predstavio 2013. godine u Galeriji Močvara.

Marco Donnarumma, Ana Rajčević, AI robotičke proteze iz ciklusa 7 konfiguracija, fotografija: Underskin

Marcovo specifično tijelo pokretom postaje glazbeni instrument, a njegov intenzivan performans – spoj pokreta, zvuka i svjetla – stvara sinesteziju koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Također, u vremenu globalne pandemije izuzetno mi je drago da imamo priliku ugostiti “zvijezdu” eksperimentalne glazbene scene, majstoricu minimalističkog i meditativnog zvuka Kali Malone koja očarava istovremenom jednostavnošću i kompleksnošću, izazivajući intenzivnu emocionalnu reakciju. Njezin prvi zagrebački nastup bit će za mix pultom višekanalnog elektroničkog set upa na otvorenom.

Tereza Teklić, 37 godina, škorpion u horoskopu

Tereza Teklić

Titula i obrazovanje: Tereza Teklić je kustosica i projektna menadžerica, a diplomirala je povijest umjetnosti i njemački jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Projekt na koji je ponosna i zašto: Jedan od najuzbudljivijih projekata, kojeg sam kao dio udruge KONTEJNER do sada imala priliku voditi, bilo je prošlo izdanje Touch Me festivala održano 2017. godine u prostoru Pogona Jedinstvo. U fokusu festivala bila je fizika, čudesne skrivene pojave, događaji i nevidljivi fenomeni koji su van ljudskih perceptivnih mogućnosti. Među najzanimljivije takve pojave svakako se svrstava tamna tvar, tajanstvena supstanca koja sačinjava većinu materije svemira, a koja je i dalje velik misterij znastvenicima.

Festival smo realizirali u suradnji sa CERN-om, vodećim svjetskim laboratorijem za fiziku čestica i Mónicom Bellom Bugallo, kustosicom programa Arts at CERN i jednom od rijetkih kustosica koja radi u znanstvenoj instituciji. Rad na festivalu bio je nastavak naše uspješne suradnje koja je započela godinu dana ranije kada smo raspisali natječaj za jednomjesečnu rezidenciju koja je hrvatskom umjetniku Tomi Savić Gecanu omogućila boravak u CERN-u. Mislim da je to svakako jedna od najvažnijih suradnji koju je udruga KONTEJNER ostvarila u svom skoro dvadesetogodišnjem kustoskom radu i da se kroz nju ocrtava upravo ono što je u našem fokusu od samog početka – progresivna suvremena umjetnost koja istražuje ulogu i značenje znanosti i tehnologije.

Izdvoji jedan Touch Me projekt i zašto je bitan: S ovogodišnjeg Touch Me festivala izdvojila bih rad španjolskog umjetničkog dvojca uh513 (María Castellanos i Alberto Valverde) koji je dio izložbe kojom predstavljamo selekciju radova produciranih u sklopu europske mreže EMAP – European Media Art Platform. EMAP uz KONTEJNER čine još 10 europskih kulturnih institucija i organizacija koje svake godine putem natječaja dodjeljuju sredstva za produkciju novomedijskih radova europskim umjetnicima u usponu. María Castellanos i Alberto Valverde su ovogodišnji KONTEJNER-ovi umjetnici na rezidenciji u sklopu koje su uz našu produkcijsku i kustosku potporu razvijali rad Onkraj ljudske percepcije, kojeg premijerno izlažu na Touch Me festivalu.

María Castellanos i Alberto Valverde (uh513), Onkraj ljudske percepcije

Rad je nastavak njihove dugogodišnje umjetničke prakse koja je fokusirana na istraživanje i bolje razumijevanje biljnog svijeta. U tu svrhu su razvili senzor s pomoću kojeg mogu mjeriti električne promjene u biljkama u stvarnom vremenu i bilježiti njihove reakcije na različite promjene u okruženju. Onkraj ljudske percepcije je rezultat njihovog istraživanja odnosa između ljudi i biljaka te njihovih reakcija na zajednički podražaj – glazbu sviranu uživo.

Posjetitelji festivala će imati priliku vidjeti vizualizacije zabliježenih reakcija biljaka i ljudi na glazbenu izvedbu održanu početkom lipnja u Španjolskoj. S obzirom na to da je dvomjesečna rezidencija relativno kratak period za novomedijsku umjetničku produkciju, nadamo se nastavku suradnje s umjetnicima i daljnjem razvoju projekta u smjeru performansa.