Prekrasna knjiga „Sedam sestara“ prvi je dio istoimenog serijala Lucinde Riley. Ova autorica iza sebe ima samo hitove
Kada sam uzela u ruke ovu knjigu od preko pet stotina stranica, mislila sam da će me, zbog svojeg opsega, teško uvući u priču. No dogodilo se suprotno – počela sam i nisam mogla prestati sve do odličnog završetka koji me pripremio (i prilično zainteresirao) za idući nastavak.
Iako se knjiga zove „Sedam sestara“ i radi se o sestrama, postoje dvije stvari koje morate znati. Kada se sestre, nakon smrti njihova oca, nakon dugo vremena ponovno okupe u njihovu domu na Ženevskom jezeru, doznajemo da ih zapravo ima šest. Dakle, jedna nedostaje. Zatim, one su sve do jedne posvojene te ne dijele istu krv. Njihov udomitelj, neobičan i misteriozan bogataš Pa Salt, dovodio ih je u Atlantidu (ime njihova doma, dvorca na jezeru) jednu po jednu, a sve ih je odabrao iz nekog samo njemu poznatog razloga koji za nas zasad ostaje misterij.
Nakon što se okupe u Švicarskoj, upoznajemo svaku od njih te doznajemo da njihova imena slijede imena zvijezda iz sazviježđa Plejada. Kako je ovo prvi roman serijala, glavna junakinja je najstarija sestra Maja. Smrt oca za sve njih bio je veliki šok, ali on se pobrinuo da žalovanje prođe što bezbolnije te svakoj od njih ostavio poneki predmet te pismo u kojem se nalazi trag kojim će doznati svoje podrijetlo.
Maju njezina potraga odvodi u daleki i egzotični Rio de Janeiro. Moram napomenuti da su autoričini opisi miljea, atmosfere i likova stvarno odlični jer priča teče, a da i ne osjetite da čitate. Rio Lucinde Riley magično je mjesto prepuno simbolike i zanimljive povijesti. Pronašavši vilu svojih potencijalnih roditelja, Maja se poveseli da je na dobrome tragu, no ubrzo dođe do zida. Ipak, u jednom se trenutku pojave pisma osobe koja bi mogla biti njezina majka u koja se Maja udubi.
Tu dolazimo do dijela knjige koji nas uvodi u jednu sasvim drukčiju priču. Papirnatim vremeplovom vraćamo se u ekstravagantni Rio iz prvih desetljeća 20. stoljeća. Osim povijesti Majine moguće obitelji, pratimo i fascinantnu priču o izgradnji jednog od najpoznatijih spomenika na svijetu – kipa Krista Iskupitelja (vidjeli ste ga na svim fotografijama grada). Sve to autorica pripovijeda lako probavljivim stilom koji je istovremeno bogat i prepun živih boja.
Ne sjećam se kad sam zadnji put koristila pridjev „veličanstven“, ali čitajući ovaj roman, shvatila sam da je u ovom slučaju i te kako prikladan. Informacija koju sam dobila od izdavača kaže da se za iduću godinu spremaju izlasci još nekoliko nastavaka pa na priče drugih sestara nećemo morati dugo čekati.