Lovely Quinces osvojila je nagradu za ulogu u filmu Peti kat lijevo. Čule smo se s njom i ekipom filma
Iako nije glumica, Lovely Quinces osvojila je nagradu za najbolju žensku ulogu u filmu Peti kat lijevo na slovenskom festivalu SHOOTS Film Festival
“Prije par dana bila sam predgrupa Skunk Anansie i prvi put nastupala s bendom što je bilo dosta uzbudljivo i napeto. Trenutno snimam i svoj drugi projekt koji će izaći na jesen, zimu, a sad ovo” govori mi uzbuđeno kantautorica i glazbenica Dunja Ercegović aka Lovely Quinces koja je jučer sa slovenskog SHOTS Film Festivala stigla kući s velikim priznanjem. Dunja je osvojila nagradu za najbolju žensku ulogu u filmu ‘Peti kat lijevo‘ redateljice i scenaristice Renate Lučić o čemu smo detaljno pisali ovdje.
Da je u pitanju bitna nagrada, kako za Dunju tako i za produkciju More-Magnets koja je ‘Peti kat lijevo’ producirala i financirala samostalno vlastitim sredstvima, govori i činjenica da je Dunji ovo bila debitantska uloga koja joj je ponuđena sasvim slučajno i to jedne večeri na plesnom podiju noćnog kluba gdje su se Renata i ona upoznale.
“Pod dojmom sam i evo cijelo vrijeme govorim kako je ovo zapravo malo nadrealno. Nisam glumica i nikad ovako nešto ne bih očekivala, čak i da imam više iskustva” kaže mi Dunja i ističe kako joj je ovo istovremeno i malo bizarno ako uzmemo u obzir da se u Peti kat lijevo našla uz bok glumcima Teni Nemet Brankov, Alenu Liveriću i Urši Raukar.
“Evo već pripremam i govor za Oscara” šali se Dunja koja još nije sigurna što ovo zapravo znači niti o tome može razmišljati, ali kaže da će ipak par dana likovati i tetovirati si to na rame. “U svakom slučaju, ovo mi je dobar push, kao što je bilo i samo iskustvo filma. Tko zna, možda me netko opet tako spontano pikira za neki film kao što je to hrabro napravila Renata.”
Jednako uzbuđenu ulovila sam i Renatu koja se upravo nagrađena vraćala sa SHOTS festivala koji se tri dana održavao ispred dvorca Rotenturn u gradu Slovenj Gradec.
“Ovo je mali korak za čovječanstvo, ali velik za naš film. Puno nam znači nagrada, a posebno mi je drago što je ona otišla Dunji Ercegović. Nadam da će joj ovo biti poticaj da se nastavi baviti glumom” priča mi redateljica Renata, koja se prisjeća i kako je bilo jako riskantno uzeti za film nekoga tko nema iskustva u glumi, posebice ako ga se stavi u kontekst s već iskusnim glumcima profesionalcima.
No, unatoč tome, kaže kako su svi nekako od samog početka vjerovali da s Dunjom mogu dobiti ono što su zamislili. “Znali smo da neće biti lako, ali smo svi skupa imali jako puno proba i priprema. Drugi glumci su Dunji pomagali i bili tu uz nju, tako da se naš rizik uz veliki trud na kraju isplatio.” kaže Renata i otkriva kako su joj nakon projekcije filma Peti kat lijevo na SHOTS-u pojedinci prilazili i govorili da su prošli jednaku ili sličnu situaciju te da se mogu poistovjetiti s likovima.
Na moje pitanje što sada čeka ‘Peti kat lijevo’ s obzirom na to da je riječ o kratkom metru, Renata mi priča kako film dosad ima zapravo jako lijepi festivalski put. Premijeru je, kaže, imao u SAD-u na jednom od najvećih LGBT film festivala – Wicked Queer Film Festival, a onda su uslijedile premijere i u Indiji, Italiji, Crnoj Gori, Sloveniji itd.
“Sada slijedi nekoliko hrvatskih festivala, pa se onda selimo u Portugal i skandinavske zemlje. Mislim da je ovo tek početak festivalskog puta i da nas čeka još jako puno lijepih iskustava.” otkriva Renata koja će se sad jedan dan odmoriti u Zagrebu, a onda zajedno s Filipom Filkovićem, producentom i ko-scenaristom filma te poslovnim partnerom s kojim zajedno djeluje kao More-Magnets otputovati na Brač Film Festival. Bez lažne skromnosti, oboje mi kažu kako se i tamo potajno nadaju uspjehu.
“Svaka nagrada nam puno znači jer nam valorizira rad. No, nisu samo nagrade uvijek bitne. Ovo je nezavisno financiran kratkometražni film. Renata i ja smo ga sami financirali i to je prvi takav u našoj More-Magnets produkciji. Iznimno nam je drago da se oko njega stvara pozitivni feedback u bilo kojem smislu” poručuje Filip, i sam inače redatelj, koji naglašava kako ih to oboje beskompromisno potiče na daljnji, predani rad.
“Realno, većina planova nam se veže uz film, a Renata i ja imamo puno priča za ispričati i želimo biti marljivi. Imamo niz aktualnih projekata koje dovršavamo ili se pripremamo za produkciju” poručuje Filip koji je trenutno u pripremi svog debitantskog dugometražnog filma nakon velikog uspjeha s kratkim filmom ‘Posljednji bunar‘, koji je dosad osvojio čak 21 nagradu na nizu svjetskih filmskih festivala.
U sličnom procesu stvaralaštva je i Renata, koja mi otkriva kako trenutno priprema scenarij za svoj sljedeći kratki igrani film, za koji se nada da će se realizirati kroz sljedeću godinu. Istovremeno, zajedno razvijaju i scenarij za nastavak njezinog dugometražnog višenagrađivanog dokumentarnog filma ‘Kol’ko god nas noge nose‘ te zadovoljno zaključuje kako u njihovoj branši uvijek ima puno posla, ali i jednako puno iščekivanja. Na to su, kažu mi oboje, navikli, ali nikad dozvolili da ih to omete u njihovim nakanama jer ovaj dvojac, sudeći prema svemu, itekako ima još štošta za ponuditi i ispričati.