Kratki intervju

Redateljica Renata Lučić otkrila nam je tko živi na Petom katu lijevo i kako im je banula policija

FOTO: Privatni album

Film Peti kat lijevo režirala je Renata Lučić dok je za produkciju bio zadužen njezin poslovni partner Filip Filković Phillatz

Dvojac koji tvore More Magnets još jednom nam ima nešto za reći. Nakon Filkovićevog Posljednjeg bunara koji je pokupio značajne nagrade, Renata stiže na ZFF s kratkometražnim filmom Peti kat lijevo koji se smjestio u kategoriju Kockice.

Ono što svakako trebam istaknuti je to da su Renata i Filip ovaj film financirali sami. Potpuno neovisan film napravljen u vlastitoj produkciji, skromnim uvjetima uz pomoć puno dragih ljudi. Pa, čestitamo i prelazimo na stvar. E da, još nešto, pjesmu za film je radio cool pulski bend NLV.

Privatni album

Nismo se dugo čuli, a sada imamo itekako dobar povod da razmijenimo dvije tri. Renata, nakon dosta intimnog dokumentarnog filma Kol’ko nas noge nose prikazanog na ZG Doxu, došao je na red i ZFF i kratkometražni uradak Peti kat lijevo. Daj mi reci riječ dvije o filmu i radi li se opet o istinitoj priči?

R: Svaki film koji radim ima nešto autobiografsko u sebi. Mislim da je tako kod većine redatelja. Volim raditi filmove o temama koje su mi jako poznate ili o situacijama kroz koje sam na neki način prošla ili prolazim. Tako je i film Peti Kat Lijevo na neki način nešto osobno i autobiografsko, ali radi se o izmišljenom događaju inspiriran stvarnim likovima.

Filipe, prošle godine tvoj prvi film i Posljednji bunar u programu Kockice, a ove godine Renatin. Vrati film unatrag godinu dana, kakav ti je bio osjećaj?

F: ZFF je bio službeno početak festivalskog života za Bunar. Nakon toga su se otvorile jako lijepe stvari za naš film i nekako se još niz stvari pokrenuo. Osjećaj mi je bio super, imali smo netipični film za domaću publiku i bila mi je čast predstaviti ga na ZFF-u.

Uz poznatu glumačku postavu debitirala je pjevačica Dunja Ercegović, nekima poznatija kao Lovely Quinces, kako to da si baš nju odabrala?

R: Točno sam znala za svakog lika kojeg bi glumca uzela. Još dok sam pisala scenarij imala sam u glavi da glavnu ulogu ima Tena Nemet Brankov. No, jedino mi je za lik Maje bio nejasan. Tako sam nekoliko tjedana tražila glumicu koja bi odigrala lik Maje i to se nije dogodilo sve dok Dunju slučajno nisam srela.

Bila sam vani s ekipom i vidjela sam Dunju i rekla sam frendu “E, tak želim da izgleda moj lik u filmu”. Frend se pobrinuo i spojio me s njom te sam odlučila da će ona biti Maja. Imala je nešto glumačkog iskustva u kazalištu i zaista ju je jako zaintrigirao scenarij te mi nije ništa preostalo nego da probamo.

Sudeći po vašim Instagram objavama, komad ljeta ste proveli radeći na Renatinom filmu. Koliko dugo ste radili i kako je bilo? Podijelite s nama neki behind the scene, trailer je prekratak.

R: Scenarij za film sam napisala još prije tri godine kada sam išla na prijemni za Akademiju. No, kako te godine nisam upala taj scenarij je ostao stajati negdje u ladici i obećala sam sama sebi da ću jednom napraviti taj film. U međuvremenu smo Filip i ja počeli raditi skupa na projektima i jednog dana sam mu poslala scenarij da mi kaže svoje mišljenje.

On je rekao “ajmo to snimiti” i tako je počeo taj proces. Radili smo na scenariju nekoliko mjeseci, zatim pripreme, probe, snimanje i montaža. Sve skupa nam je trebalo godinu dana da završimo film, možda se to čini puno ali na kraju svaki korak u filmu je vrijedilo sačekati i dobro promisliti o svemu, smontirati pa prespavati pa skužiti da nije dobro pa ispočetka, pa opet odležati nekoliko dana i tako sve dok nisam bila sto posto zadovoljna sa svim.

Na snimanju je bilo odlično. Niti na jednom setu do tada nisam osjetila toliki sklad i dobru energiju, svi smo funkcionirali i maksimalno dali sebe u taj film. Neću vam puno otkriti o BTS jer će te to vidjeti u making ofu, ali sigurno je svima u pamćenju ostala scena kada nam je na dan snimanja uletjela policija u stan u kasne noćne sate jer se susjeda uplašila čudnih ljudi koji hodaju s velikim koferima po stubištu.

Posljednji bunar osvojio je mnoge nagrada, najbolja režija filma na Ouchy Film Awards u Lausanne, nagrada za najbolju fotografiju direktora fotografije Tomislava Krnića, najbolji kratki film na festivalu u Tuzli. Od Motovuna do londonskog Shoreditcha film je prikazan na mnogim festivalima. Na čemu radiš sada?

F: Sve u svemu 12 nagrada u godinu dana. Isto tako, film i dalje ide po festivalima, njegov festivalski život još uvijek traje, već imamo i nekoliko festivala za 2019. godinu na kojima se pojavljuje.

Teško je reći što trenutno radim jer je to jedan isprepleteni web projekata. Ono što mi je drago srcu je moj projekt dugometražnog filma, trenutno puno radim na tome, pisanje scenarija i razvoj projekta.

Sad ste 1:1 ako pričam o kratkometražnim filmovima na ZFF-u. Što sljedeće možemo očekivati od vas? Spotove, naravno, pratimo uredno…

F: Uz spotove, kojih smo ove godine napravili rekordno puno, pritom, nismo gubili na kvaliteti, što je jako pohvalno. Renata i ja imamo generalnu ideju napraviti dugometražni omnibus vezanih priča od kojih je jedna i “Peti kat lijevo”, projekt se za sada zove “Neboder tajni”. Na dosta stvari trenutno radimo jer imamo dosta toga za reći, ali sve radimo po redu, kako i mora biti.

R: Filip i ja razvijamo dva scenarija koja će biti svojevrsni nastavci na Peti Kat Lijevo. Cilj nam je kroz narednih par mjeseci prijaviti scenarije na razvoj i početi se ozbiljno baviti pripremama za snimanje nastavka. To bi bila kao neka trilogija priča smještenih u jednom neboderu. Nešto kao Zagrebačke priče možda…

Uz sve to snimamo nekoliko spotova mjesečno, a radimo i na scenariju za jedan glazbeni serijal koji bi voljeli snimati u 2019. godini ako sve bude išlo po planu. Film Peti kat lijevo možete pogledati 13. i 17. studenog u kinu Tuškanac.