Zašto sam od svih europskih destinacija, godišnji odmor odlučila provesti baš u Gruziji

Naša Mija Dropuljić donosi nam svoje iskustvo putovanja po Gruziji

Točno se sjećam trenutka kada sam u bespućima Instagrama naletjela na jednu posebnu fotografiju. Svima nama je poznata ta situacija – bezglavno skrolamo po toj društvenoj mreži, povremeno opalimo pokoji lajk, ali bazno pomičemo samo kažiprst prema gore. Ta fotografija je u sekundi nestala s mog ekrana, no bila je toliko upečatljiva da sam se odmah vratila na nju. Zastao mi je dah.

Na fotki nije zgodna curka u najnovijem trendi outfitu koja sneno pozira u nekoj popularnoj svjetskoj metropoli. Nije bila filtrirana scena u pastelnim nijansama s djevojkom koja u cvjetnoj lepršavoj haljini skače u zrak. Nije bio bojama ispunjen zalazak sunca iznad duge pješčane plaže. Na dotičnoj fotografiji nalazila se drevna crkvica na vrhu travnatog brdašca okružena snježnim planinama koje paraju pahuljaste bijele oblake i plavo nebo. Toliko je ta fotografija bila moćna da sam odmah počela istraživati mjesto gdje se nalazi. Bila je dovoljna samo jedna fotografija da uskoro počnem planirati svoj put u Gruziju.

BOGATA POVIJEST I PRIRODA KOJA ODUZIMA DAH

Moram priznati da prije same odluke nisam pretjerano puno znala o samoj zemlji. Znala sam da ima predivnu prirodu i ukusnu hranu. Jednostavno me unutarnji glas gurao da kupim karte i rezerviram smještaj na deset dana. Koliko sam osobno malo znala o Gruziji u tom trenutku, moja okolina još manje. Najčešće pitanje na moju rečenicu da na godišnji idem upravo tamo je bila “Što ćeš, molim te, u Gruziji?”.

S druge pak strane oni ljubitelji putovanja koji su istražili Gruziju su imali samo riječi hvale, a mnogi od njih su naglašavali kako su se u tu zemlju bezglavno zaljubili. Kada sam detaljno počela planirati put, shvatila sam koliko je sramotno što o toj zemlji toliko malo znam. Upravo u Gruziji su nađeni najstariji ljudski ostaci izvan Afrike. Njihova ljubav prema vinu stara je preko osam tisuća godina – tada su prvi na svijetu fermentirali vino od grožđa. U Gruziji postoje gradovi uklesani u stijene i oni su me više oduševili nego jordanska Petra. Njihovo pismo i jezik su posve jedinstveni na svijetu. I tako bih mogla ići u nedogled.

Tijekom mog putovanja kroz Gruziju prošla sam preko 2.300 km i posjetila najpopularnije destinacije – istraživala sam ulice poznatih gradova Kutaisija i Tbilisija, uživala u nevjerojatnim prizorima planinskih masiva Kazbegi i Svaneti regije, kušala vina u Kakheti regiji i hodala tunelima popularne atrakcije Vardzia. Zbog svega što sam vidjela, zbog svega što sam kušala, zbog svih nezaboravnih trenutaka s lokalnim stanovnicima želim i vas nagovoriti da posjetite Gruziju, još neistraženi turistički biser koji će u samo par godina zasigurno postati nova hit destinacija putoholičara diljem svijeta.

OD TBILISIJA DO REGIJE KAZBEGI

Naše istraživanje Gruzije započeli smo u glavnom gradu Tbilisiju na čijim ulicama u bilo koje doba dana vlada šušur koji spaja staru tradicionalnu Gruziju i njenu sve više rastuću modernu stranu. Glavni grad je izvrsna polazna točka za brojne atraktivne izlete po državi. Tbilisi ćete lako istražiti u dan i pol, a njegovi mnogobrojni restorani će vam nakon dugih jednodnevnih izleta poslužiti tako željenu okrepu.

Osim vina, koje je jedna od glavnih turističkih atrakcija (a vjerujte mi s guštom sam ga pila, a to se iz usta istinskog pivopije rijetko kada čuje), hrana je ono što definitivno boravak u ovoj zemlji čini tako posebnim. Gruzijci su veoma ponosan narod i čuvaju svoju tradiciju i povijest, a to se posebno odnosi na njihovu gastronomsku ponudu, stoga cijela zemlja vrvi restoranima s lokalnom hranom.

Cijene obroka, koje uključuju i piće, u većini slučajeva se kreću između 20 i 30 kuna, što znači da bez ikakve grižnje savjesti možete naručivati što god vam nepce poželi. Nezaobilazna jela su: khinkali, khachapuri, badrijani nigvzit, kharcho, chakapuli, puri, nazuki, ojakhuri, churchkhela. Neću vam dodatno pojašnjavati pojedina jela, prepustit ću vas čarima komuniciranja rukama i nogama i iznenađenjima kada krenete kušati jela za koja prilikom naručivanja niste zapravo posve sigurni što su ona zapravo.

U Gruziji nipošto nemojte iznajmiti automobil jer je njihov promet toliko kaotičan da se ni oni najhrabriji ne usuđuju. No, lokalne agencije, poput primjerice Budget Georgia, organiziraju svakodnevne jednodnevne i višednevne izlete u malim grupama i po niskim cijenama da rent-a-car uistinu nije potreban. Nezaobilazna destinacija jest Kazbegi regija gdje se nalazi ta famozna fotografija s Instagrama koja je bila moj osobni okidač.

FOTOGRAFIJA S INSTAGRAMA KOJA JE SVE POKRENULA

Upravo taj izlet je onaj koji nipošto ne smijete propustiti. Put sam doslovno provela otvorenih usta jer pogledi koji su se otvarali ispred mene bili su kao iz filma. I onda sam napokon u stvarnom životu stala ispred dotičnog prizora. Stala sam i upijala svaki detalj. Prizor je bio ljepši nego na Instagramu, ne postoji filter koji može dočarati tu moć prirode koja je toliko maestralna i savršena i tu drevnu crkvicu koja se stoljećima opire vremenskim uvjetima.

Iz Tbilisija skoro svakodnevno idu ture u Kakheti regiju koja je najpoznatija upravo po vinu. Sve ture uključuju posjete brojnim vinskim podrumima, a degustacija započinje već u 10 sati ujutro, stoga se pripremite na veoma zabavan dan. Gruzijci nisu samo prvi fermentirali vino od grožđa prije osam tisuća godina, njihov tradicionalni način proizvodnje vina je pod UNESCO zaštitom.

VRHUNSKO VINO I GRADOVI UKLESANI U STIJENE

Taj način proizvodnje vina specifičan je po tome što se vino izrađuje u glinenim amforama pod nazivom kvevri koje se stavljaju u zemlju. Tako se osigurava jednaka temperatura tijekom procesa fermentacije. Prvih tjedana se zgnječeno grožđe drži u otvorenim amforama te se povremeno miješa, dok se kasnije one zatvaraju. I dan danas možete svjedočiti toj izradi i, naravno, kušati vino iz glinenih amfora.

Atrakcije koje su na mene ostavile snažan dojam su gradovi uklesani u stijenama. U blizini Tbilisija nalazi se Uplistsikhe, jedno od najstarijih naselja u Gruziji. Smatra se da potječe iz čak 4. stoljeća prije Krista te da je tijekom svog vrhunca imalo oko 20.000 stanovnika. Iako je vrijeme učinilo svoje i danas je moguće ući u pojedine odaje i šetati njegovim ulicama. Kako je prvenstveno služio kao religijski centar brojne priče o poganskim ritualima pojačavaju mističnu atmosferu koja vlada na tom mjestu.

Nešto dalje od Tbilisija nalazi se Vardzia, fascinantni grad iz 12. stoljeća koji je u potpunosti uklesan u stijenu. Nekoć je taj grad služio kao utočište za vrijeme napada, a danas tu žive samo svećenici. Od nekadašnjih 3.000 prostorija, danas je ostalo oko 600, a prostorije/špilje su imale razne funkcije – služile su kao spremišta za hranu i vino, ljekarne, sobe za druženje, a među najatraktivnije dijelove Vardzije ubrajaju se crkva, kraljevska odaja, ali i izvor vode koji se nalazi u samom brdu i do kojeg vodi usko iskopani tunel.

Svaneti regija je omiljena planinarska destinacija u Gruziji, a do nje ćete najbrže doći iz Kutaisija. Do samog srca ovog dijela države vodi najopasnija i najozloglašenija cesta koja je tu titulu dobila zbog brojnih prometnih nesreća koje su se prije renovacije događale. Danas je vožnja sigurna, ali za naše uvjete je i dalje poprilično ‘divlja’. Svaneti regija je poznata iz više razloga. Naravno, priroda se nalazi na prvom mjestu, slijede njeni stanovnici za koje i ostatak Gruzijaca govori da su posebni.

To je jedina regija u Gruziji koja tijekom povijesti nikad nije bila osvojena, a to može zahvaliti borbenom duhu svojih stanovnika. I dan danas su poznati kao tvrdoglavi, srčani i snažni, a koliko su izdvojeni dokazuje i narječje koje ostatak Gruzije teško razumije. Poznati su i po svojim tornjevima. Nekoć je svaka obitelj imala svoj, a služio je kao promatračnica te za oglašavanje uzbuna, ali i kao mjesto gdje se obitelj skrivala za vrijeme napada i snijega. Naime, u Svaneti regiji zna napadati poprilično puno snijega zbog kojeg kuće često znaju ostati zatrpane.

No, ulazna vrata tornjeva nalaze se dva metra iznad površine zemlje, stoga u njih nije mogao ući neprijatelj, a stanovnici su iz njega mogli izaći čak i kad snijeg napada. Imali smo tu sreću da smo se popeli na jedan toranj, a to iskustvo, zbog visine i načina penjanja/spuštanja nikad neću zaboraviti. Prije samog povratka nipošto nemojte propustiti kupiti poznatu Svaneti sol koju brojne žene prodaju ispred svojih kućica.

Ananuri i Rabati dvorac, Okatse i Martvili kanjoni, Borjomi nacionalni park, Prometejeva špilja. Uistinu je teško navesti sve gruzijske atrakcije u samo jednom tekstu. No, to je samo dokaz da ova zemlja svakom znatiželjnom gostu ima mnogo toga za ponuditi.

Gruzija se ubraja u one destinacije koje nezasluženo i dalje stoje sramežljivo po strani. Gruzija nije napadna, nije glasna niti nametljiva. No, to ne znači da ona ne može ponuditi čak i više nego pojedine razvikane destinacije. Duga i bogata povijest, ukusna gastronomska ponuda, netaknuta priroda, srdačni stanovnici, ali i izuzetno prihvatljive cijene osvojit će vaše srce u rekordnom roku zbog čega ćete i vi reći kako ste se bezglavo zaljubili u ovu tajnovitu zemlju.