Upisala sam školu SUP-a na Jarunu. Na prvom satu jedino mi je bilo bitno da ne upadnem u lopoče

Škola SUP-a na Jarunu najbolje je što mi se moglo dogoditi nakon ljetnog godišnjeg odmora. Evo i zašto

Samo da ne upadnem u lopoče, samo to ne, sve ostalo može. Tako je otprilike glasila moja mantra koju sam si cijeli dan ponavljala prije ugovorenog prvog sata SUP škole na Jarunu. Iako sam SUP iliti Stand Up Paddle iliti veslanje na dasci imala prilike isprobati prije nekoliko ljeta na moru, i moram neskromno priznati da mi je za početnika išlo sjajno, uzbuđenje je bilo gigantsko jer ovaj put bih se ipak trebala susresti s educiranom SUP-ericom Majom Ljubek, osnivačicom spomenute SUP škole u sklopu zagrebačkog Kajak kanu kluba Matija Ljubek.

Kako sam tip osobe koju prije ovakve avanture nerijetko muče tehničke stvari, pitanje svih pitanja bilo je što prikladno odjenuti za SUP-anje. Prva pomisao na badić u ovom slučaju (fotkanje za priču itd.) bila mi je sinonim za nelagodu pa sam od te opcije promptno odustala, iako bi taj komad odjeće nekako bio najlogičniji za ovu aktivnost.

Što zapravo odjenuti na SUP-anje?

No, sve bojazni po tom pitanju Maja je odmah eliminirala već u drugom telefonskom razgovoru koji smo vodile, kada mi je rekla da je ona uglavnom na treninzima u tajicama i topu, da su neki polaznici zbilja u kupaćem kostimu što je sjajno jer se pritom i sunčaju, a neki u kratkim hlačicama i majici ili kakvoj kombinaciji svega.

To što imam opcije za mene je bio već dobar znak. Odluka je pala da odjenem nešto između svega toga, opet prikladno, a opet dovoljno ugodno. No, važnije od toga svega ipak je bilo, da za koju god se opciju odlučili, bitno je da sa sobom ponesete ručnik i rezervnu odjeću od glave do pete ako ipak prisilno zaplivate na jarunskom jezeru.

Koji su sve programi u pitanju i koliko to onda košta?

Po dolasku na lokaciju, točnije žuti veslački hangar Matija Ljubek i upoznavanju s Majom uživo bilo je jasno da će biti poprilično zabavno. Supersimpatična, nasmijana, energična, karizmatična, duhovita i puna znanja, Maja je odavala dojam da sam na pravom mjestu ako volim isprobavati i učiti nove stvari jer ne samo da u školici imaju osnove SUP-a, nego i još dva programa – SUP jogu i SUP fitness koje vode ona i još dvoje jednako tako educiranih kolega.

Za početak, dok smo još bile na kopnu, znajući da se na vodi neću moći koncentrirati pitam je da mi objasni što svaki od tih programa zapravo podrazumijeva, koliko traje i izgleda jedan sat te koja je cijena treninga.

“SUP basic odnosno osnove SUP-a trening je u trajanju od 60 minuta. On uključuje osnove veslanja na dasci te učenje same tehnike veslanja. Program je to koji vodim ja i koji je idealan za velike i male početnike. SUP fitness je isto 60-minutni trening na dasci, ali uz adekvatne rekvizite. Vodi ga moj kolega i sjajan je za muskulaturu tijela, ali i da isprobate nešto novo, zdravo za sebe. Kao treću opciju ističe i vrlo popularnu SUP jogu u trajanju od devedeset minuta. Bilo bi dobro da prije SUP joge polaznik prođe osnove SUP-a da mu bude lakše. Ovdje se radi o asanama početnog stupnja, vježbama disanja i opuštanja. Osnove SUP joge vraćaju elastičnost mišićima, rješavaju tegobe u leđima, a uče vas i pravilnom disanju” priča mi 29-godišnja Maja te dodaje kako u njihovoj SUP školi zapravo nema klasične upisnine i članarine.

Cijena treninga po osobi je 50 kuna u grupama od maksimalno pet do šest osoba. Postoje i individualni treninzi koji će vas u tom slučaju koštati 100 kuna. No, za grupe je dovoljno da pratite tjedni raspored na njihovom službenom Facebooku SUP škole na Jarunu, javite se, predbilježite i samo dođete. Baš kao što sam i ja.

Nakon kratke uvertire, stigao je i svečani trenutak da Maja uzme svoju dasku, i ja svoju te da se zajedno otisnemo na jezero. Iako zvuči poprilično čarobno, postojala je cijela logistika kako s plutajuće platforme uz kopno zakoračiti na tu famoznu dasku na jezeru. To sam uz pomoć Maje izvela na koljenima jer smo u tom polusjedećem, za početnike najsigurnijem položaju i krenule veslati.

Veslo, ravnoteža i mozak koji radi sto na sat

Maja mi je potom za početak objasnila kako se točno drži veslo, kako se u teoriji vesla odnosno izgleda zaveslaj, na koji način definiram veslom smjer u kojem želim ići ili pak malo prikočiti, u kojoj bi mi poziciji trebalo točno stajati tijelo, ovisno o tome što radim. Objasnila mi je i specifikacije moje SUP daske za početnika, koja je znatno šira i stabilnija od njezine, kao i to da se moja daska u biti napuhuje dok je njezina uža i kompaktna. Tko će na kojoj dasci veslati ovisi dakako i o kilaži osobe.

Bilo je to puno informacija, ali kad sjednete na SUP dasku, pa onda u konačnici i stanete te je u biti osjetite, sve ono što vam je rekla nekako vam počne sjedati na mjesto i postane i više nego logično. Za početak, sjedeće veslanje bilo je izvrsno i ohrabrujuće za osjetiti vodu, točnije jezero. Taman da se malo opustite.

No, onda je uslijedilo dizanje na noge što je ipak malo kompleksnije zbog ravnoteže i balansa te mog straha od nesretnih lopoča s početka priče. Da se razumijemo, jarunsko jezero ima plavu zastavicu, u njemu se možete kupati i ljudi se zbilja kupaju, ali ja osobno od toga nekako zazirem. Ukratko, ako se baš ne moram kupati, neću.

Iz sjedećeg položaja u stojeći i onaj osjećaj pobjednika

No, ako Maju budete pozorno slušali što vam govori, bit ćete pobjednik dana sa suhom odjećom, kao što sam bila i ja. Uz mini dozu straha i uzbuđenja sasvim sam solidno stajala i veslala na SUP-u, doduše zgrčenih nogu i još zgrčenijeg mozga gledajući u samo jednu točku.

Moram priznati da mi je bilo teško koncentrirati se na ono što Maja priča jer sam se toliko fokusirala na dasku, veslo, svoje tijelo, balans i nevjerojatnu činjenicu da vam u ovom sportu zapravo radi cijelo tijelo – ama baš sve mišićne skupine, a to je zbilja sjajan osjećaj.

Umorna mentalno i fizički već nakon pola sata, nasred jezera, uvidjevši to, Maja je predložila da malo predahnemo što sam objeručke prihvatila. No, to je značilo da opet moram izvesti spretno jedan manevar, iz stajaćeg se prebaciti u sjedeći položaj na dasci. Malo zbunjena, uz pomoć Maje i distrakcije vesla na koje uvijek morate paziti, uspjela sam.

A čime se moja instruktorica Maja zapravo bavi i gdje se educirala?

Odmor smo iskoristile za kratki razgovor gdje mi je Maja zapravo otkrila kako je ona u biti medicinska sestra u Klinici za tumore – Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice na odjelu ginekologije. Oduvijek je bila u sportu, a još kao klinka bavila se gimnastikom, a s deset godina već se našla i u jogi zbog raznih problema i posljedica gimnastike, a i jer joj se majka bavi time. U SUP domeni je već sada sedam godina sa suprugom.

I dok je prošle godine sve skupa pokrenula i imala samo SUP školicu za klince ovdje na Jarunu, ove godine je sve digla na jednu malo višu razinu s tri programa te Zagrepčanima odlučila ponuditi jednu malo drugačiju outdoor aktivnost koja se u ovo doba pandemije i epidemioloških mjera te distance pokazala kao zbilja sjajan potez.

U SUP školu dobrodošli su svi

Ponosno govori mi kako tjedno ima oko 50 polaznika, da je interes jako velik te da tjedne termine treninga slaže prema svom rasporedu koji dobije na svom primarnom poslu. Treninzi se većinom održavaju popodne kroz cijeli tjedan, a nerijetko odnedavno i ujutro.

U SUP školu su dobrodošli svi. Dakle, možete biti apsolutni amater početnik, samo trebate imati malo volje i entuzijazma. Maja kaže kako ima polaznike u rasponu od šest do 65 godina, odnosno da su joj interesna skupina 20 posto djeca, 80 posto odrasli, što je zapravo sjajno.

Inače, za SUP i jogu Maja se educirala u SAD-u gdje je ujedno i radila dvije godine. Upravo ondje je položila i sve potrebne certifikate, kao što su GSS, za spasioca te prvu pomoć, a koji su svi redom ovdje u Hrvatskoj priznati.

Otkrila mi je i kako je SUP škola na Jarunu zapravo pokrenuta na temelju dva dobro raspisana projekta za koje je dobila vrijedne poticaje iz fondova te svaku dobivenu kunu zajedno sa suprugom uložila u opremu. U klubu trenutno imaju tako 15 daski, od kojih za primjer, ova koju sam koristila ja košta oko 3.500, a njezina 15.000 kuna. Cjenovni rang je, dodaje, dosta širok, ali kaže da sve ovisi o namjeni daske i potrebi korisnika. Iduće ljeto pak planira uvesti i naprednije satove za sve one koji su spremni ići korak dalje. Cilj je da se škola SUP-a razvija jer interesa itekako ima.

Isprobala sam i neke poze iz joge, ma pogledajte me samo

Nakon kratke pauze i malo izležavanja na dasci, Maja mi predlaže da napravimo i neke osnovne elemente iz SUP joge čisto da dobijem dojam kako to izgleda kada jogu radiš na vodi, odnosno na dasci. Pokazuje mi nekoliko poza. Naravno, dok ih ona izvodi sve djeluje vrlo jednostavno, elegantno, poletno, no u stvarnosti je puno drugačije, pogotovo ako niste joga lik kao ja. Ukratko, nije nimalo jednostavno, ali kao i svaka stvar s kojom se prvi put susrećete, bitno je da si date vremena i budete strpljivi te ustrajni.

A što ako ipak padnem u jezero?

S obzirom na to da se sunce polako spremalo za zalazak, bilo je vrijeme da se vratimo u bazu do koje nas je bome čekao dobar potez veslanja. Naravno, ne sjedeći nego stojeći na nogama. Osjetim kako sam se već mrvicu opustila i kako počinjem uživati te da je ovo sve skupa zapravo pravi potencijalni zen.

Maja mi govori da su polaznici prva dva sata uglavnom nekako uvijek u silnom grču, ali da ti kasnije postane sve skupa veliki gušt. Dodaje kako zbilja nema straha jer da je trening individualiziran i da se ona posveti svakome, pogotovo onima koji su novi u grupi. Čak i kad netko padne u vodu, imaju duhovito nepisano pravilo da se svi u grupi prave da to nisu niti vidjeli.

Ljudi moji, na SUP-u se kalorije troše kao lude

Ono što me jako iznenadilo jest da po regularnom treningu osoba može izgubiti 500 do 600 kalorija, što je zapravo dosta. Iako je ljeto pri kraju, nema brige, Maja mi na moje oduševljenje otkriva i kako će SUP škola na Jarunu trajati sve do listopada, ako ne i dulje. Sve zapravo ovisi koliko će biti interesa, no vjeruje da će se tjedni intenzitet ipak malo smanjiti u odnosu na ljeto, ali da očekuje da će škole svakako biti. Odmah ističe kako će se tom vremenskom periodu svi polaznici morati prilagoditi i s odjećom koja bi trebala biti od likre ili neoprena, ali da će po tom pitanju već dati pravovremene upute na Facebooku.

Iako vidno izmorena, ali vrlo nahajpana uspjela sam pristati uz kopno bez ijednog pada i kompletno suhe odjeće. Pomislim si odmah, mora da sam naprosto rođeni talent, ali Maji govorim samo ovaj dio gdje se zapravo osjećam fenomenalno. Zadnjima snagama izvlačim svoju SUP dasku iz jezera te je ponosno odnosim na njezin nosač. Zahvaljujem se Maji i govorim joj da se definitivno vidimo idući tjedan i onaj iza i onaj iza, čitaj: vjerojatno sve dok prvi put ne upadnem u jarunske lopoče.