Sjećate se Antonija oboljelog od koronavirusa? Zdrav je napustio infektivnu bolnicu. Čule smo se s njim

Antonio Kiselić Ledinsky pušten je iz Klinike za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević kao ozdravljeni od koronavirusa. Opet smo se čule s njim

Hrvatski konceptualni umjetnik Antonio Kiselić Ledinsky živi i radi u Berlinu. Široj je javnosti poznat kao umjetnik i producent koji je aktivno djelovao na riječkoj umjetničkoj i aktivističkoj sceni. Prije nekoliko dana napustio je Kliniku za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević u Zagrebu gdje se liječio od koronavirusa, Covida-19 o čemu smo detaljno pisale ovdje.

Antonio je u međuvremenu ozdravio, pušten je kući i u strogoj je samoizolaciji u Zagrebu. U Hrvatskoj je trenutno 1011 oboljelih, 88 izliječenih, a sedam osoba je preminulo. Opet smo se čule s njim te donosimo nastavak Antonijeve priče i njegovih razmišljanja vezanih uz cijelu situaciju.

Posljednje dane u bolnici proveo sam vježbajući DO IN, yogu i prakticirao mindfulness meditaciju. Postrožio sam bolničku prehranu i u nju dodatno implementirao makrobiotičke principe prehrane, što je značilo zamijeniti životinjske namirnice s onima biljnog porijekla, povećavajući unos cjelovitih žitarica, povrća i fermentiranih proizvoda poput misa. Hidratizirao sam se vodom i klorofilom, te inhalirao eteričnim uljem japanske metvice i timijana kako bi dodatno pročistio dišne puteve i time eliminirao patogena tijela iz dišnog organa.

Solidarizirao sam se, barem nakratko s pojedinim bolesnicama i bolesnicima na odjelu. Promatrao sam kroz bolničko okno snijeg i vibrirao u kretnjama zemljine utrobe koja je nakon potresa još uvijek podrhtavala. Suočavao sam se sa smrću direktno i indirektno, pri čemu sam shvatio da smo bez sloboda misli, govora i djelovanja, znanosti i kvalitetnog zdravstvenog sistema jednaki plijenu predatora u savanama, koji strpljivo pripremaju svoj skok iz trava. Dijelio sam bol prihvaćanja poraza čovjeka pred prirodom, istovremeno gledajući snagu života onih koji su bili oko i u meni.

U cijelom procesu trudio sam se smanjiti viralnost virusa i svojim što kraćim boravkom rasteretiti bolnički sustav

U cijelom procesu trudio sam se smanjiti viralnost virusa i svojim što kraćim boravkom rasteretiti bolnički sustav. Zbog toga sam mobilizirao psihofiziku i učinio nužne nutritivne i mentalne korekcije kako bih proizveo vlastita antitijela koja bi mogla svesti virus na minimum i uništiti ga. S obzirom na to da sam ranije spomenuo kako nemam ozbiljnijih zdravstvenih problema, moj odnos s virusom trajao je kratko u odnosu na pojedine članice i članove našeg društva koji nisu mogli podnijeti taj teret, pri čemu im ovim putem odajem pijetet.

Nakon što mi je liječnik, odvojen prozorskim staklom, priopćio da sam i na drugi test negativan, razveselio sam se, no to sam očekivao. Izašao sam na malu zelenu ledinu ispred bolnice i disao svježi zrak koji je, ispostavilo se kasnije, bio prepun onečišćenih čestica iz Turkmenistana. Tako sam želio slobodu, a odlazio sam u zatvor.

Trenutačno sam u samoizolaciji u Zagrebu i na distanci od socijalizacije jer potencijalno još uvijek mogu biti viralan. Nakon što period izolacije prođe, moći ću se kretati i aktivnije socijalizirati, no imajući na umu, kao i sve i svi mi, da se držimo predloženih mjera suzbijanja virusa.

Nakon što mi je liječnik, odvojen prozorskim staklom, priopćio da sam i na drugi test negativan, razveselio sam se, no to sam očekivao

Fizički se osjećam vrlo dobro, no brinu me pojedina nacionalna i globalna kretanja povezana s rastom i razvojem ciklusa epidemije, kao i lažno uzrokovana panika od strane medija. Paralelno s osjećajem brige javlja se i onaj ugroze jer se u datoj situaciji donose odluke koje izuzimaju civilno društvo iz procesa pregovaranja, ukidaju potencijalna radnička i civilna prava, oduzimaju se osnovni ljudski resursi poput prava na vodu, zemlju, hranu, liječenje i zdravstvenu skrb. Posebice me zabrinjava rastuća militantnost koja se odražava kroz povećanje nadzora, kontrole, nasilja policije i vojske, kao i ostalih javnih tijela prema vlastitim građankama i građanima.

Pitaš me što radim kod kuće u izolaciji, pa radim sve ono što i obično radim; čistim stan, perem odjeću, kuham, čitam i komuniciram s ljudima i obitelji, treniram, pokušavam nadoknaditi zapostavljene ili razviti neke nove vještine – radim. Živim. Kuhanje me najviše razveselilo jer sam nakon 17 dana bolničke prehrane konačno mogao skuhati obrok koji najviše odgovara mom ukusu.

Na pitanje o stigmatizaciji, reći ću ti da je se ne bojim, jer sam do sada shvatio što znači biti stigmatiziran i ponižen, te kako u datim situacijama reagirati. Neću dopustiti da me se slomi. Reagirat ću mirno i staloženo i neću dopustiti da me se učini manjim čovjekom, bilo riječima ili djelom. Neću koristiti nasilje. Ako osoba ili osobe ustraju pozvat ću se na Zakon o suzbijanju diskriminacije koji prepoznaje diskriminaciju kao proces stavljanja neke osobe u nepovoljan položaj po različitim osnovama, pa tako i po osnovi zdravstvenog stanja. Pružit ću nenasilan otpor. U posebnim okolnostima tražit ću puno pravo zaštite i jednakosti pred javnim tijelima Republike Hrvatske i Europske Unije, no posebice podršku zajednica kojima pripadam u zemlji i svijetu.

Kuhanje me najviše razveselilo jer sam nakon 17 dana bolničke prehrane konačno mogao skuhati obrok koji najviše odgovara mom ukusu

U cijelom ovom procesu bolesti i ležanja u bolnici moram priznati da sam nanovo osvijestio potrebu i nadu da ćemo prihvatiti i dodatno atribuirati značaj sektora obrazovanja, zdravstva, socijalnih politika, kulture, energetike, pravosuđa i europskih fondova. Ulagačka i ekonomska okosnica Hrvatske ne može biti samo turizam već industrije koje se baziraju na vrhunskom nacionalnom i inozemnom radnom kadru, kultura koja prihvaća promjene, na njih reagira i adaptira postojeće obrasce, te ekonomija kratkih lanaca opskrbe zasnovanih na principima održivosti.

Kad sve ovo prođe, imam veliku potrebu za slobodom kretanja i socijalizacijom jer danas brojim 23. dan od kako sam, ako ćemo brojati i dane u bolnici, izoliran. Želim se voziti biciklom i šetati livadom ili šumom jer imam sve veću potrebu za čistim i svježim zrakom, stoga razmatram da se pridružim hrvatskoj i berlinskoj udruzi ili grupi koja rekreativno hoda i planinari.

Nakon medijskog coming outa kao osobe zaražene virusom Covid–19 dobio sam veliku podršku obitelji i mnogih poznanika i poznanica, ali i nepoznatih osoba na čijoj im se energiji zahvaljujem. Glas koju sam uputio kroz medije bio je usmjeren prema svim stanovnicama i stanovnicima zemlje, pa i šire, kako bi shvatili ozbiljnost situacije i pridržavali se strukovnih uputa s ciljem smanjenja pandemije.

Kad sve ovo prođe, imam veliku potrebu za slobodom kretanja i socijalizacijom jer danas brojim 23. dan od kako sam, ako ćemo brojati i dane u bolnici, izoliran

Dio osoba kritički je preispitivao moj proces liječenja pri čemu su me optuživali za širenje virusa što je puka besmislica. Vidite, univerzalnost ljudske kulture sloboda je pokreta. Mi smo nezaustavljiva pokretna bića koja aktivno djeluju u svojim mikro i makro zajednicama, pri čemu posredujemo i razmjenjujemo dobra, usluge, osjećaje, vrijednosti i mnogo toga drugog u direktnom i indirektnom kontaktu, pa tako i viruse.

No, tvrditi danas u 21. stoljeću u zemlji članice Europske Unije da pojedinci ne zaslužuju pravo na liječenje i skrb u Hrvatskoj samo zato što npr. rade ili žive u Ugandi, Hondurasu, Irskoj ili Srbiji je nehumano. Zapamtimo već jednom da je pravo na liječenje zagarantirano svakom ljudskom biću bez obzira na spol, rod, jezik, rasu, socijalni standard i nacionalnost.

Dio osoba kritički je preispitivao moj proces liječenja pri čemu su me optuživali za širenje virusa što je puka besmislica

Zbog navedenog, a u konsolidaciji s postojećom i budućim Vladama Republike Hrvatske i onima Svijeta aktivirajmo se na područjima informiranosti i prevenciji bolesti, poticanju promjene životnih stilova, unaprijedimo standard bolničke prehrane, povećajmo kvalitetu i kontrolu zdravstvenih usluga, no posebice pružimo dostojanstvene radne uvijete bolničkom i medicinskom osoblju.

I za kraj ovog razgovora želim istaknuti sljedeće – životi čovječanstva dragocjeni su i ne mogu biti predmetom trgovine jer rođene i rođeni smo slobodni.