Nakon duge renovacije, uspjeli su stvoriti životni prostor po mjeri. Vodimo vas u lijepi stan na Medveščaku
Kako izgleda proces od kupnje stana, preko dubinske adaptacije do finala, otkrila nam je suvlasnica stana u zagrebačkom centru
“Iako je bilo prilično zahtjevno i dugotrajno, ponovila bih sve, osim možda potrage za izvođačem i radnicima. No, unatoč svemu, ovako imamo stan skrojen baš po mjeri” započinje mi svoju priču suvlasnica stana na zagrebačkom Medveščaku koji su suprug i ona kupili prije dvije godine i upustili se u adaptaciju života. Iako je bio u useljivom stanju, tih 110 četvornih metara smatrali su ipak da su prema njihovim kriterijima daleko od modernog standarda života koji su oboje priželjkivali.
“Imali smo puno zahtjeva. Iz ove perspektive rekla bih da su nam oni znatno premašivali budžet. Stan smo u potpunosti osmislili sami i ne bih zapravo mogla definirati stil u kojem je on uređen – mješavina je to svega što nam se sviđa. Dugo smo se pripremali za uređenje, prikupljali inspirativne fotografije s Pinteresta i Instagram, međusobno uspoređivali, pokušavali shvatiti što nam je lijepo, a opet financijski prihvatljivo. Prva stvar koju smo kupili je bio Ikein sivi Stockholm kauč koji nam je bio osnova od koje smo krenuli.”
Muke po izvođaču koji ih je usporio
Renovacija se, kao i u većini slučajeva znatno oduljila i trajala je punih godinu i pol dana. Već na početku sve je krenulo krivo, priča mi suvlasnica, jer s prvim izvođačem nisu bili nimalo zadovoljni, pa se su se morali upustiti u potragu za novim. No, u tom periodu su, kako ističe, shvatili da u stanu mogu imati baš sve – i ciglu i tapete i minimalizam i eklekticizam. “Sad na cijeli taj period gledam nekako pozitivno. I dobro da se oduljilo jer smo na kraju imali puno vremena za pažljivo biranje i odabir stvari”.
Dok su prikupljali ideje i čekali da novi radovi započnu, kaže mi kako su shvatili da se moraju ipak orijentirati na gotovi namještaj, a ne na izradu onog po mjeri jer bi to s obzirom na situaciju na tržištu bio jako dugotrajan i skup proces. “Dugu renovaciju iskoristili smo za to da stan prilagodimo namještaju, a ne obrnuto. U našem slučaju to je značilo da si svaki dan u stanu, mjeriš knauf po pet puta jer majstorima centimetar više manje ne znači puno, a tebi recimo znači da elemente ne možeš smjestiti u okvir otoka i slično. Rekla bih da je to sve skupa bio hrabar potez” prisjeća se moja sugovornica, koja mi govori kako je kupaonica bila ipak najkompleksniji dio projekta koji je primjerice podrazumijevao slaganje keramike, pa integraciju kotlića u zid i slično.
Čar kuhinjskog otoka te ljubav prema hrvatskom dizajnu
Iako stan ima 110 četvornih metara, suvlasnica mi objašnjava kako trenutno žive u 80, dok je preostali dio stana prenamijenjen u garsonijeru za najam, koja će jednom postati i dječja soba. Otkriva i kako imaju vrt, ali da je to projekt kojeg se još nisu primili, ali da bi na red trebao doći, ako sve bude po planu, iduće ljeto. “To će mi vjerojatno biti i najdraži dio stana, a dok to ne sredimo, prvo mjesto zasad drži kuhinjski otok. Njega smo htjeli i suprug i ja jer smo shvatili da u svakom stanu koji ima otok/šank se ljudi nekako spontano okupe. Prostor nam je to dozvoljavao i planirali smo da nam to bude mjesto za prvu jutarnju kavu, i tako je i ispalo. Knauf smo obložili u pločice, a ispod stavili klasične kuhinjske elemente.”
Na moje pitanje gdje su nabavljali komade namještaja, govori kako su se uglavnom fokusirali na Ikeu, ali da tu ima i ponekih dizajnerskih komada s hrvatskim potpisom. “Gotovo sva rasvjetna tijela su iz Grupe. Dugo smo ih gledali, i sada sam sretna jer smo ih uspješno uklopili. Neke komade smo naručivali i online, kao što je primjerice ljuljačka iz HKlivinga koja se na našim vratima pojavila u najvećoj kutiji ikad koju smo dosad vidjeli. Jedva smo je unijeli u stan. Barski HAY stolici su iz Dizajnholika, tepih je iz Regeneracije, a krevet iz Perfecte.” navodi i naglašava kako svi gosti u stanu jako brzo pronađu neko svoje mjesto, ali da većina želi odmah isprobati ljuljačku.
Ljepota nije samo u detaljima
Iako nisam imala takav dojam, za stan suvlasnica kaže kako još zapravo nije dovršen te da nedostaju još recimo biljke i neke stvari koje će doći s vremenom. No, to ne znači da nemaju osjećaj doma. Baš naprotiv, objašnjava da ga ima od prvog dana otkad su u njega ušetali, ali i da su svoj životni prostor željeli lišiti suvišnih sitnica, skupljača prašine i slično. “Po meni ljepota nije samo u detaljima. Ovaj stan za nas ima i jako dobru vibru, i nije sve isključivo do uređenja.”
Na pitanje što joj je bitnije, funkcionalnost ili estetika, govori kako se ne bi mogla isključivo odlučiti za funkcionalnost jer da joj je estetika jako bitna. No, kaže kako su se kod uređenja vodili time da se prostor prije svega može lako održavati.
O povjerenju u radnike dalo bi se pričati
Za kraj, pitam je i što bi poručila svima onima koji se upuštaju u ovakav dubinski oblik renovacije. Naglašava kako je najvažnije pronaći osobu od povjerenja koja će to sve skupa nadzirati. U njezinom slučaju to je na kraju bio suprug koji je svako jutro prije posla odlazio u novi stan ili pak obilazio trgovine, naručivao pločice, sanitarije, stolariju i slično. Isto tako, većina stvari nije na lageru i neke treba čekati kada je u pitanju isporuka pa moraš i sve vremenski uskladiti.
“U radnike ne smiješ imati potpuno povjerenje i moraš sve sam provjeravati x puta. Kao što sam već spomenula, namještaj po mjeri je prilično skup, a ako pak nije po mjeri možda ne zadovoljava sto posto ukus i slično. Da, bilo je iscrpljujuće, jako zahtjevan proces, ali isto tako i zadovoljavajući rezultat s kojim smo sada oboje jako sretni. ”
