Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Super1.hr nedavno je unaprijedio svoja pravila o privatnosti i korištenju takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa.

PRIČA

Nakon 20 godina rada u kulturi pokrenule su vlastiti posao, producirale neke od najvećih kulturnih projekata u zemlji, a sada vode i Uraniju

Vjerujemo da ste već čuli ili pohodili novi zagrebački prostor kreacije, Uraniju. No, sada je vrijeme da doznate i tko stoji iza ove potrebne priče s naglaskom na kulturu

Iako su obje skoro dvadeset godina radnice u kulturi, Vanja Daskalović i Tena Razumović Žmara djelovale su prvenstveno na području filma i likovnih umjetnosti. Sretnim spletom okolnosti završile su zajedno radeći na jednom projektu te su nakon toga nastavile kao entitet za sebe, točnije tandem pod nazivom Golden.hr. Upravo u sklopu toga danas aktivno djeluju i pritom pokrivaju sve aspekte produkcije i promocije projekata u kulturi; što tuđih, autorskih i/ili u partnerstvu, a najnoviji koji su podigle i iza kojeg ponosno stoje, a koji je izazvao veliki interes javnosti jest onaj u sklopu famozne Uranije.

Kako mi kažu odmah na početku našeg susreta uz smiješak, zajedno kao duo rade već pune dvije godine i ide im dosta dobro. “Urania – prostor kreacije je prvenstveno ideja arhitektonskog studija 3LHD. Tražili su partnera u realizaciji te ideje pa smo zajedno osnovali udrugu Urania koja kreira, i u suradnji s drugim akterima hrvatske kulturne scene, izvodi planirani program.”

I Tena i Vanja suglasno mi govore kako ih je ta ideja oko Uranije zapravo jako razveselila jer da je iznimno rijetko, posebice u Hrvatskoj, da privatna firma, u ovom slučaju jedan arhitektonski studio, na ovaj način revitalizira zgradu starog kina na Kvatriću, o čemu smo već pisale ovdje.

Tena i Vanja
Aleksandar Selak

“Iako je zgrada kupljena i obnovljena prvenstveno kao njihov poslovni prostor, jedan dio je planiran i realiziran kao javni prostor za kulturne programe dostupne svom građanstvu. Ovom dijelu grada nedostaje kulturnog sadržaja, no koliko vidimo to ne sprječava stanovnike ostalih dijelova grada da dolaze na naše programe, dapače.”

Pitam ih odmah obje da mi objasne kako je onda Urania u tom smislu zamišljena. “Mjesto je to za kulturne manifestacije i umjetnost, ali i prostor za razmjenu kreativnih ideja i rasprave o brojnim kulturnim pitanjima. Urania je i mjesto izložbi, koncerata, performansa, filmskih projekcija i ostalih kulturnih sadržaja te drugih kreativnih disciplina itd.” objašnjava ovaj moćni ženski tandem te dodaje kako se program ondje dijeli na izlagački, diskurzivni, filmski, glazbeni, ali i onaj posvećen arhitekturi i dizajnu.

Ovom dijelu grada nedostaje kulturnog sadržaja, no koliko vidimo to ne sprječava stanovnike ostalih dijelova grada da dolaze na naše programe, dapače

“Zapravo, svi aspekti kulturnog djelovanja odvijaju se u Uraniji, dok programe realiziramo samostalno, no i u suradnji s drugim akterima kulturne scene poput; UO Zagreb Film Festival, Udruga Domino, Fraktura itd. kao i s pojedincima, umjetnicima i profesionalcima hrvatske kulturne scene.”

Tena Razumović Žmara
Aleksandar Selak

No, kao i sve na svijetu, i Teni i Vanji pandemija koronavirusa pomrsila je planove i zahtijevala od njih beskompromisno adaptiranje na tzv. new normal situaciju koja ih je stavila pred neke nove, neočekivane izazove. Obje mi kažu kako ih je ta novonastala situacija jako omela u planovima jer je sve što su preko noći planirale, samostalno ili u domeni suradnji, naprasno stopirano. S druge pak strane, kažu i kako ništa nisu otkazale, već odgodile i sada se polako vraćaju na inicijalno zamišljene tračnice.

“Ono što nas je ova nova situacija naučila jest da možemo djelovati online i offline. Tako da sada dosežemo i do one publike koja je izvan Zagreba i koja po starom načinu offline djelovanja ne bi mogla vidjeti i čuti ono što se radi u Uraniji” dodaju djevojke i iskorištavaju priliku da ovim putem zahvale svim svojim suradnicima jer nisu odustali od programa, nego sada zajedničkim snagama još hrabrije nastavljaju dalje.

Ono što nas je ova nova situacija naučila jest da možemo djelovati online i offline

Da se ni Vanja ni Tena nisu dale smesti govori i činjenica da se u karanteni definitivno nisu odmarale nego je obje svjesno iskoristile za intenzivni rad i promišljanje, točnije adaptiranje svojih ideja i programa na stil života koji nam svima slijedi.

Tenja i Vanja
Aleksandar Selak

“Obje u karanteni nismo stale s poslom ili bolje rečeno svim našim poslovima. Iako Urania nije radila uživo, ipak u pozadini ima dosta posla koji nije čekao i ne smije se zapostaviti, posebno jer smo htjele biti spremne za daljnje djelovanje čim popuste mjere i okupljanje postane dozvoljeno u zatvorenim prostorima. Razvile smo čak i jedan novi projekt; platformu R+ u suradnji s dokumentaristom, filmašem Robertom Tomićem Zuberom, a koji nas je angažirao kao produkcijski tim za svoj Rab Film Festival. Umjetnički projekt Punk’s Not Dead koji radimo u suradnji s Krešimirom Golubićem nastavlja se u Ljubljani nakon ljetne stanke itd. Meni je u biti radna karantena jako odgovarala jer mislim da bih poludjela da je bilo drugačije” objašnjava Tena, koja kaže kako je o sebi pritom spoznala da ne može bez ljudi, kontakta i komunikacije, te da definitivno nema ‘koliko je crno pod noktom’ introverta u sebi. Kaže i da ako želi i vidi smisla, može imati strpljenja i živaca za sve – ljude i situacije, ali i da je sve u životu stvar odluke.

Obje u karanteni nismo stale s poslom ili bolje rečeno svim našim poslovima

Slično je karantenu proživjela i njezina partnerica Vanja koja kaže da su zbilja obje radile više no ikad, što je bilo sjajno jer ne samo da su popunile vrijeme, nego samim time nisu dozvolile sebi da upadnu u strahove i ono ‘što će biti sutra razmišljanje’, već su, kaže, mogle maksimalno potaknuti sve svoje kreativne snage na stvaranje nekih novih i uzbudljivih stvari.

Vanja Daskalović
Aleksandar Selak

“Na osobnoj, emocionalnoj razini, osvijestila sam koliko je kontrola druga strana straha i koliko na suštinskoj nekoj razini ustvari nemamo kontrolu nad svojim životima. I koliko je odlično kada možeš pustiti tu potrebu za kontrolom i biti u flowu. Kraće rečeno, osvijestila sam da sam new ager (smijeh)! U malo ozbiljnijem tonu, osvijestila sam i koliko je kulturna industrija na klimavim nogama, ne samo kod nas nego i u svijetu, kolika je važnost promišljanja i razvijanja kulturnih politika te novih modela koji će biti maksimalno poticajni za poduzetništvo u kulturi, kao i koliko je značajno da kultura i umjetnost budu glasniji u svojoj društvenoj aktivnosti.”

Puno je tu i smijeha, dobre glazbe, čitanja cijelog interneta s predznakom kultura i umjetnost. Jesam li već spomenula kavu? Nekako je teško staviti mjernu jedinicu na uloženo vrijeme, trud i rad

Nisam ih propustila pitati ni kako onda izgleda njihov jedan radni dan, posebice sada kada su se stvari približno unormalile, odnosno kada je prestala karantena. “Naš radni dan je mješavina administracije, komunikacije s klijentima, sponzorima, umjetnicima i kulturnjacima, planiranja tekućih i budućih projekata, pijenja kave, slaganja budgeta, praćenje natječaja, igranja s glinom u Ateljeu na br. 1 koji je udomio Golden ured. Puno je tu i smijeha, dobre glazbe, čitanja cijelog interneta s predznakom kultura i umjetnost. Jesam li već spomenula kavu? Nekako je teško staviti mjernu jedinicu na uloženo vrijeme, trud i rad. Otkada smo pokrenule Golden i zajedno radimo nekako nam se čini kao da ne idemo na posao. Mi stvarno iskreno od srca živimo to, a kada nam se ne radi proglasimo neradni dan bez obzira je li praznik i naravno, pijemo kavu” objašnjava Vanja i ističe sve prednosti one kada si sam sebi šef.

Tena i Vanja
Aleksandar Selak

Na pitanje koliko su ljudi u Hrvatskoj senzibilizirani za kulturu i prostore, platforme podređene njoj, i Vanja i Tena kažu da generalno jesu, ali da se treba potruditi doseći do te publike. No, govore i da kulturu pritom treba demistificirati i učiniti je pristupačnom svima. “Čim se takve pregrade maknu, doseg do publike je puno lakši i veći” naglašavaju.

Za kraj, zanimalo me i što bi istaknule iz programa i planova općenito kada je riječ o Uraniji. Ovo nedjelje je na rasporedu bila primjerice projekcija filma Moje ime je klitoris, a u pitanju je, kažu mi Tena i Vanja genijalan dokumentaran film, za koji smatraju da ga ama baš svatko (žene, muškarci i rodnonesvrstane osobe) moraju pogledati. Što se pak tiče daljnjih događanja, idu korak po korak te na tjednoj bazi svi mogu pratiti što se u Uraniji događa – bilo putem Facebook stranice i(li) urania.hr.

A osim svih navedenih planova, djevojke još samo dodaju da im je plan otići i čim prije na godišnji odmor. A ja još samo umjesto njih mogu nadodati – zasluženo!

Prati S1 i na našim društvenim profilima:

Facebook Instagram YouTube
Više s weba