Romana je prva predsjednica Hrvatskog glazbenog zavoda i žena koja istovremeno ima pet karijera

Romana Matanovac Vučković je profesorica čija je trenutno najizazovnija uloga ona na Hrvatskom glazbenom zavodu

Romana Matanovac Vučković prva je žena u 200 godina koja je postala predsjednica Hrvatskog glazbenog zavoda. Uz to predaje na Pravnom fakultetu u Zagrebu, na poslijediplomskom studiju Intelektualno vlasništvo, Akademiji dramskih umjetnosti i Muzičkoj akademiji.

Kako sama kaže, ima sreće da su sve tri zgrade u kojima radi udaljene samo pet minuta, i to u najljepšem dijelu grada, tako da joj multitaskanje obveza nije teško. No, krenimo od najvažnijeg. Kako uopće komentirati da je Romana prva žena u 200 godina (Hrvatski glazbeni zavod za 7 godina slavi svoju 200. godišnjicu) koja je postala predsjednicom ove povijesne institucije.

”Moram priznati da sam se našla u jednom jako dobrom i ugodnom društvu bivših predsjednika. Radi se o ljudima koji su dio jako visokog kulturnog života Republike Hrvatske i vrlo uspješnim ljudima. No, vremena se mijenjaju, došlo je vrijeme da na vodeće pozicije sjedaju žene. Nisu neke bajne okolnosti, ali polako se naziru tragovi oporavka, tako da mislim da ću kao prva žena na ovoj poziciji uspjeti vratiti sjaj Hrvatskog glazbenom zavodu.”

Prva predsjednica u 200 godina, profesorica i savjetnica

Romana se nije samo slučajno našla na pravom mjestu u pravo vrijeme. Ona je ovdje završila Muzičku akademiju, još dok je Akademija bila smještena u Hrvatskom glazbenom zavodu. ”Emotivno sam vezana za ovaj prostor, provela sam ovdje svoju mladost i odrasla sam ovdje. Nastupila sam u ovim dvoranama puno puta, tu sam imala svoj diplomski koncert i za ovu instituciju me vežu samo najljepše uspomene i sjećanja na najljepša prijateljstva i naravno – glazba. Tako da mi je bilo potpuno prirodno da pomognem Zavodu u trenutku kada je to bilo potrebno.”

Ja sam za ovaj prostor emotivno vezana, provela sam ovdje svoju mladost i odrasla sam ovdje

”Super je što imam svoju pravničku profesiju koja je važna u upravljačkim poslovima, tako da imam tu određeno znanje i iskustvo, zbog toga sam i pozvana. Ovo radim na volonterskoj bazi jer mi je uloga izazovna. I iskreno kao žena nisam naišla na nikakve blokade od strane muškaraca, čak vidim i određene prednosti. S obzirom da su to ljudi među kojima se krećem i inače, zapravo sam u pravo vrijeme došla i nailazim samo na otvorena vrata, od HAZU-a, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, HRT-a, Ministarstva kulture i grada Zagreba. Imam samo pozitivna iskustva.”

Kako uopće izgleda radni dan osobe koja se seli na nekoliko lokacija dnevno? Romanina baza ustvari je Pravni fakultet, tamo se nalazi njen ured, a onda po potrebi odlazi drugdje. Mi smo se njom našli u Hrvatskom glazbenom zavodu u Gundulićevoj ulici, mjestu za koje je veže najviše uspomena i jer je to njezina najnovija poslovna uloga.

Romana je godinama bila i profesionalna gitaristica

Romana je imala i zavidnu glazbenu karijeru, svirala je gitaru do 2000. godine, bila je profesionalna gitaristica, no bolest je onda sve promijenila. ”Dobila sam profesionalnu bolest koja se zove fokalna distonija. Ona mi je onemogućila da sviram s desnom rukom. Jako neugodna bolest, koja se dogodi kroz jedno određeno razdoblje, izgubite mogućnost pomicanja prstima. Borila sam se s time neko vrijeme, bila sam na terapiji godinama, išla sam na terapiju botoksom. Jako djelotvorno mi je djelovala i trudnoća i evo, na kraju sam je preboljela. No, zbog toga sam prestala svirati gitaru.”

Dobila sam profesionalnu bolest koja se zove fokalna distonija. Ona mi je onemogućila da sviram s desnom rukom

Bilo je potrebno nekoliko godina da Romana pobijedi bolest, ”Jednostavno sam se preforsirala.”, otkriva. Glazbu naravno i dalje sluša i prati, ustvari i odrasla je okružena glazbom. ”Ovih dana recimo obožavam slušati grupu Queen, koju sam voljela i kad sam bila mlađa.”

Kako se nosi sa svim svojim ulogama

”Nijedan dan mi nije isti. I iskreno, nije lako pomiriti obiteljski i poslovni život kada vam je poslovni na ovoliko strana. Glazbeni zavod je svakako trenutno zanimljiv, ali da, ja sam i profesorica na Pravnom fakultetu, Muzičkoj akademiji, Dramskoj akademiji, posebna savjetnica sam ministrice kulture, predajem i na poslijediplomskom studiju Intelektualnog vlasništva. Dakle, to su sve stvari i aktivnosti koje ja u svom životu paralelno radim.’

Ujutro se probudim i najčešće odvezem dijete u vrtić. Dolazim na Fakultet i od tamo kroz dan odlazim na sastanke i obilazim mjesta na kojima moram biti. Ali evo, nije mi teško jer mi je sve na udaljenosti od par stotina metara. Kući dolazim kako kad, ali radi se o tome da ja radim i doma. Pišem znanstvene radove, trenutno radim i na novoj knjizi, tako da ja ustvari radim stalno. Ali nemam osjećaj da radim. Ja sam takva i meni je to normalno.

Volim ovaj tempo i imam dosta energije. Ne bi radila ovo da mi ne odgovara. Naravno, trudim se provoditi i vrijeme sa suprugom i djetetom. Ustvari, to mi je najvažnije

Spavam 4 do 6 sati i meni je to zasad sasvim dovoljno. Volim taj tempo i imam dosta energije. Ne bi radila ovo da mi ne odgovara. Naravno, trudim se provoditi i vrijeme sa suprugom i djetetom. Ustvari, to mi je najvažnije. Najvažnije mi je biti dobra mama i imati vremena za svoje dijete. Možda se ne čini ovako kada nabrajam što sve radim, ali to mi je prioritet.”

Zanimljivo mi je kako Romana putem nije odustala od nijedne svoje uloge, ona ih je jednostavno odlučila dobro balansirati. S time da ne ostavlja dojam da je s ičim napravila kompromis, nijedna njezina uloga ne pati, pa ni privatna. Kako?

”Pravni fakultet je konstanta u mom životu i nadam se da će to zauvijek biti tako. Ove godine sam na slobodnoj studentskoj godini tako da se bavim znanošću i pišem novu knjigu. Ali inače imam točan raspored predavanja koji znam unaprijed i to su mi fiksne obveze. Sve zatim organiziram prema njima.

Od profesora se očekuju i druge, društvene aktivnosti, ali to nisu zaposlenja ili trajne aktivnosti, to je nešto što se odvija na određeni rok, kao recimo moja uloga savjetnice. Zavod recimo nisam baš planirala, ali to naprosto nisam htjela odbiti. Tako mi kroz život dolaze razne aktivnosti i ja sam se navikla funkcionirati tako. Volim rad sa studentima i gledati mlade ljude kako se razvijaju, tako da je to nešto u čemu jako uživam i taj dio me iznimno veseli.

Zavod recimo nisam baš planirala, ali to naprosto nisam htjela odbiti. Tako mi kroz život dolaze razne aktivnosti i ja sam se navikla funkcionirati tako

S druge strane volim znanost, volim pisati znanstvene radove, promišljati i proučavati. Volim pisati. Iznimno cijenim ministricu kulture i kada me pozvala kao posebnu savjetnicu, jako me počastila, tako da je i to dio u kojem apsolutno uživam raditi. A Zavod je jedna od najstarijih institucija u Hrvatskoj i stvarno bi mi bilo žao da propadne iz organizacijskih razloga. Tako da eto, jednostavno nijednu od ovih uloga nisam mogla odbiti.”

Ženska energija

Romana ustvari cijeli život radi na dva kolosijeka, išla je u dvije osnovne škole, na dva fakulteta i završila je dva poslijediplomska studija. ”Tako da je to meni normalno.”, priznaje mi, bez osuđivanja nekoga tko za sebe bira nešto jednostavniji tempo. ”Ne volim podcjenjivati ni precjenjivati, svatko ima pravo odabrati stil života za sebe. Treba poštivati svaku osobu. I kada se izvana čini da netko radi više ili manje. Neke stvari se baš uvijek ni ne vide.”

Kako okolina reagira na njezine poslove, recimo kada se nađe u nekom novom društvu? ”Ja ustvari to uopće ne naglašavam. Meni je bitno kakva sam kao osoba, kakva sam kao žena. A i okružena sam ljudima koji funkcioniraju kao ja i rade jako puno toga. To je jednostavno poziv. Jer ovdje se radi o određenom stilu života i nitko od nas nema radno vrijeme od 9 do 17. I to je okruženje u kojem sam i odrasla.”

Takle smo i temu snažnih žena, nedavno objavljene Nike reklame u kojoj je u glavnoj ulozi Serena Williams koja govori o tome kako se snažne i uspješne žene poput nje naziva ludima. ”Mislim da je ženska energija iznimno jaka, mislim da je i moja ženska energija iznimno jaka. I sama sam se sretala s ljudima, muškarcima s raznim komentarima, šovinističkim komentarima. Ali mene to uopće ne zanima, jer me naprosto ne mogu uvrijediti. To mi je izvan kategorije. Jer ja sam ja, i to mi je ok.” završava Romana.