Bili smo u pop-up slastičarnici Petre Jelenić te probali slastice i neke slane zalogaje. Genijalni su
Osim nekoliko slastica, u ponudi su i dva slana jela
Kad se ukaže prilika da se na bilo koji način dođe do slastica s potpisom Petre Jelenić, koju struka smatra ponajboljom domaćom slastičarkom, ona se ne propušta. Gastro entuzijasti tako ovih dana redom bruje o Slatkopis Pastry Bistrou, Petrinoj pop-up slastičarnici koja se, tijekom ljetne pauze kuhinje, smjestila u prostoru restorana Brokenships Bistro. “Kako sam s vlasnicima dobra prijateljica, tako su mi u nekom trenutku predložili da preuzmem njihov trenutačno prazni kuhinji prostor. S obzirom na to da sam imala prostora između dva druga projekta, pristala sam”, krenula nam je pojašnjavati. Između brojnih slastica s njezinim potpisom koje Zagrepčani toliko vole, za ovaj je pop-up odabrala samo njih četiri, uz dva slana jela. Na naše pitanje kako se odlučila baš za njih, iskreno odgovora: “Jednostavno, birala sam one koje volim raditi”.
Restoranski deserti bistro stila
Nastavlja kako je riječ o restoranskim desertima bistro stila koji su joj naprosto dobro išli uz ovu priču i prostor. “Nećete dobiti običnu šnitu torte na tanjur, ali isto tako nećete dobiti ni neku previše otmjenu slasticu. Za takvo što nemam uvjeta, a iskreno, takvo što mi se trenutačno i ne radi. Baš želim uživati”, kaže s osmijehom. Prije nego što krenemo detaljnije pričati o slasticama, Petru smo zamolili da nam kratko prokomentira spomenuta slana jela na karti, kako se na njih odlučila i što od njih možemo očekivati. Kaže nam kako je razlog jednostavan; ne vole svi slatko, a s druge strane, štrukle, prvo jelo koje nudi, spadaju u slastičarsku domenu, a slično se može reći i za drugo jelo, pogaču. ” I ne manje važno, to nisu konkretna jela, jer se zbilja ne bih htjela sramotiti kuhajući”, priča i smije se.
Za kuhanje (još) ne možemo posvjedočiti, ali zapečeni štrukli na pročišćenom maslacu s uljem medvjeđeg luka, mrvicama od smeđeg maslaca i dimljenom pjenom od kiselog vrhnja najposebniji su štrukli koje smo u Zagrebu imali prilike probati, a zbog krumpirove pogače s rajčicom i maslinama koja je netom bila izašla iz pećnice pristali bismo nikad više ne okusiti bjelančevine. Kako polako krećemo pričati o slasticama, tako Petru prvo pitamo za eventualnu njezinu najdražu, ili naprosto preporuku. “Teško mi je reći jer su meni sve ove slastice fine. No, ako moram, izdvojila bih Rum babu. Nekom se sviđa, nekom ne, ali takvo se što na drugim mjestima ne može probati. Spužvasto tijesto natopljeno je u sirupu, tu su rum i sok od bazge, a sa strane sladoled od vanilije i malo voća. Baš je zanimljivo, drugačije”, priča.
Pavlova torta, Rum baba, torta od maka…
Na karti se nalazi još i bezglutenska interpretacija Pavlove torte, s meringueom, crème anglaiseom od vanilije, sladoledom od bosiljka i voćem koja nas je apsolutno oduševila i potencijalno postala naš favorit (iako, vidjet ćete do kraja teksta, isti smo sentiment imali i nakon svakog drugog kušanog tanjura), zatim također bezglutenska čokoladna dekadencija koju već godinama priprema gdje god da radi i na koju gosti uvijek odlično reagiraju. “Riječ je o kremi od čokolade kuhanoj u pari, s tim da koristim novo napravljenu Evocao čokoladu za koju se fermentira cijela mahuna. Jako je fora, ali je izuzetno kisela čokolada, drugačija, pa je volim ublažiti tamnim muscovado šećerom”, pojašnjava. Kušanje ovog deserta ostavili smo idući posjet, i nastavili s nešto laganijom opcijom, Tri sestre.
“Tu sam se poigrala s riječima i strukturom krema, zato što me uvijek svi pitaju koja je razlika između crème bruleea i crème caramela. Na jednom tanjuru tako nudim crème caramel, odnosno rozatu jer smo ipak u Hrvatskoj, crème brule koji je sličan, a različit, baš kao i crema catalana. Volim ih servirati s Madeleines kolačićima s crnim ribizlom”, objasnila nam je Petra, a mi smo, nakon što smo ustvrdili da je ovo desert koji komotno može jesti dvoje ili troje ljudi, zadovoljno ustvrdili i da su nam sve tri kreme podjednako ukusne i zabavne, kao i da zovu na još i još. Konačno, kušali smo Petrinu, slobodno možemo reći, kultnu tortu od maka s crème chantillyjem i malinama (također je bezglutenska), koju, ako još niste, svakako morate probati. Kako se naš razgovor bližio kraju, Petra nam je otkrila i da će se ponuda mijenjati ovisno o sezoni, pa budete li u ovaj slatki bistro navraćali redovito, imat ćete priliku kušati i više od pet aktualnih slastica.
Cijene slatkih i slanih jela kreću se između 47 i 55 kuna, što nije jeftino ni namijenjeno širokim masama. Ipak, ako cijenite zbilja dobre slastice, njihovu majstorsku pripremu i ukupno iskustvo, uvjeravamo vas da vam potrošenog novca neće biti žao. Slatkopis Pastry Bistro otvoren je svakog dana, osim ponedjeljka, od 16 do 22 sata, i tako do barem 1. kolovoza, a prišapnula nam je Petra, potencijalno i desetak dana dulje.