Bile smo na otvorenju spektakularnog hotela San Canzian i restorana Noel u Istri. Evo prvih dojmova
Otvorenje je proteklo u znaku suživota s prirodom i skladne povezanosti arhitekture, hrane i pića
Dugi zalazak sunca nad istarskim brdima bacao je savršeno popodnevno svjetlo na novo arhitektonsko zdanje smješteno u selu Mužolini Donji u kojem stanuju tek tri stanovnika. Na terasi bara hotela San Canzian koji će se sutradan otvoriti, uzvanike su dočekali predstavnici investitora Boris Lukšić, Bojan Luncer, Siniša Šare i Leopold Botteri koji je održao i uvodnu riječ uz ispijanje prvog koktela s potpisom 21-godišnjeg Noelovog barmena Karla Ferenčaka.
Botteri je riječ potom prepustio Ivanu Jugu, sommelieru i suvlasniku restorana Noel koji nas je zatim proveo kroz interijer i eksterijer hotela San Canzian i drugog, novog restorana Noel koji je ondje otvoren dva tjedna ranije, točnije 15. srpnja.
SUŽIVOT S PRIRODOM KOJI OSTAVLJA BEZ RIJEČI
Kako je mlada arhitektica Nika Serdar iz studija Siniše Bjelice, zaslužna za ovaj čudesni objekt, već otkrila u intervjuu s našom Laticom Martinis Filković, u procesu stvaranja hotela htjeli su “poštivati duh mjesta, genius loci sela Mužolini Donji, a pritom ga arhitekturom oplemeniti.” Pazili su tako da očuvaju postojeće rute kojima prolaze stanovnici ovog malog sela, koristili su materijale tipične za to podneblje, ali ne samo sveprisutni istarski kamen već i beton koji su, kažu, Istrijani koji si nisu mogli priuštiti popločavanje, koristili posljednjih stotinu godina u vlastitim dvorištima.
Hotel ima 25 soba, infinity bazen, jednu zasebnu vilu s privatnim bazenom, bar s terasom u kojem Karlo Ferenčak poslužuje svoje koktele, a ispod kojeg se nalazi ekstenzija prvog zagrebačkog restorana s Michelinovom zvjezdicom, Noel. Za dizajn njegova interijera i eksterijera zaslužan je Boris Ružić. I njemu je bilo izuzetno važno prenijeti istarski stil života u okruženje, a pritom sve raditi u skladu s prirodom. Na otvorenju je istaknuo da je upravo taj osjećaj lakoće življenja u Istri odnosno snažna emocija ono na što ciljaju te da San Canzian neće biti mjesto na kojem će se brojati noćenja već isključivo intenzitet doživljaja i dobra energija.
NOVA STRANICA ZA RESTORAN NOEL
Crvena zemlja koja okružuje hotel ispunjena je ružmarinom, timijanom, melisom, bosiljkom i drugim aromatičnim biljem. Sveti Canzian ipak je bio zaštitnik poljodjelaca te je i njegov duh na neki način utkan u ovaj hotel. Osim vlastitog vrta, investitori su zakupili i okolna polja koja kriju razno samoniklo bilje koje se koristi u kuhinji restorana Noel. Ivan Jug kaže da bi do iduće godine voljeli imati i eksperimentalni vrt iz kojeg će direktno na tanjur gosta vaditi svježe povrće. Cilj im je, kažu, u idućoj godini dobiti i još jednu Michelinovu zvjezdicu, a dok chef Goran Kočiš i dalje kuha u zagrebačkom Noelu u ovom novom glavnu riječ vodi chef Daniel Tschachler.
No, dobronamjerni savjet, tijekom posjete njihovom vrtu i restoranu zaboravite na štikle. Šljunčani puteljci koji se protežu kroz terase crljenice ispunjene začinskim biljem, stablima šipka, masline i agruma, a koji povezuju pojedine dijelove hotela, vilu i restoran, tu su za taktilno, olfaktivno i vizualno iskustvo. Po pretenciozan ambijent i luksuzne zalogaje bez pokrića možete otići negdje drugdje.
Tijekom razgledavanja hotela i restorana dočekalo nas je nekoliko njegovih amuse boucheva koji su nam tek razbudili osjetila i pripremili nas za ono što je dolazilo. Na kraju ture, nakon osvježenja Jugovim savršenim hladnim bijelim čajem, održana je večera na kojoj je Tschachler predstavio šest raskošnih sljedova kroz koje je provukao janjetinu, školjke, lignje, kavijar, foie gras, ali i skromno povrće u ne tako skromnoj izvedbi koja je zaista oduševila uzvanike. Vina za večeru birao je trostruki hrvatski sommelier prvak Filip Savić, a osim njih je zajedno s Jugom za hotelski vinski podrum odabrao 700 etiketa.
Ambiciozna večera završila je gdje je sve i započelo, u Ferenčakovom baru uz pjenušac i nekoliko neplaniranih koktela koji su uzvanike držali budnima i nakon ponoći. Na pitanje kako to da su svi došli baš ovdje u Istru, u Donje Mužoline, i Ferenčaku i Jugu razvlači se osmijeh na licima. Čini se kao da je upravo San Canzian mjesto na kojem trenutno žele biti i živjeti taj sklad s prirodom. A onda, kud ih novi planovi odnesu.
