Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Super1.hr nedavno je unaprijedio svoja pravila o privatnosti i korištenju takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa.

INTERVJU

U istarskom selu sa samo 3 stanovnika uskoro se otvara jedan poseban hotel. Razgovarala sam s arhitekticom

U srcu Istre, regiji koja uvijek krije poneku tajnu, smjestio se San Canzian Village & Hotel. Otvara se u kolovozu, a mi smo doznali sve o projektu

Istarska hotelska scena, s naglaskom na luksuz i posebnost, za oko mjesec dana postaje bogatija za jedno jako lijepo i po svemu sudeći unikatno mjesto. U kolovozu će tako biti otvoren San Canzian Village & Hotel smješten u selu Mužolini Donji kraj Buja koje broji tek tri stanovnika.

Hotel je to koji će se moći pohvaliti najvišim standardima, odnosno kategorizacijom od pet zvjezdica. Imat će tek 25 soba, a o njegovoj ambicioznosti govori i činjenica da će u sklopu njega biti smještena i ekstenzija zagrebačkog fine dining restorana Noel, koji je ove godine dobio prvu Michelinovu zvjezdicu.

‘Selo u selu’ i okolina kao glavna inspiracija

“U procesu stvaranja hotela vodili smo računa poštivati duh mjesta, genius loci sela Mužolini Donji, a pritom ga arhitekturom oplemeniti. To nije bio lak zadatak s obzirom na to da u maloj sredini sa samo tri stanovnika stvaramo hotel za koji bismo mogli reći da je ‘selo u selu’. ” rekla mi je Nika Serdar, arhitektica nagrađivanog arhitektonskog studija SB projektiranje koji i potpisuje ovaj projekt, a koji su snage udružili i s cijenjenim dizajnerom Borisom Ružićem.

“Naime, investitori su imali jasnu viziju. Njihova želja bila je da gosti ovaj objekt ne smatraju novim, nego dijelom postojećeg sela, ali i zadržati vrijednost lokaliteta, s time da se građevina kao takva ne ističe. Glavno u oblikovanju bilo je utapanje u postojeći ambijent i stvaranje ravnoteže s okolnim objektima.” priča mi Nika te objašnjava da su ipak zbog želje za prepoznatljivošću uveli u projekt dozu suvremenosti, dok im je sama okolina u kojoj hotel nastaje služila samo kao inspiracija.

Na moje pitanje o kakvom je arhitektonskom projektu zapravo riječ, Nika mi govori da je hotel zamišljen kao stare istarske kuće u nizu koje je trebalo smisleno povezati i istovremeno kreirati prirodan i estetski skladan prostor. “Konfiguracija terena znatno je utjecala na koncept, dok je zahtjev investitora pritom bila minimalna intervencija kako bi objekti ostali u što prirodnijem okruženju”.

Ono što je nekako bitno u cijelom procesu i projektu, kako mi govori Nika, bilo je paziti na postojeće rute kojima prolaze stanovnici sela. Naime, glavni put u selu prolazi između novog i starog objekta hotela te objekti zapravo tvore međuprostor kao zonu druženja što je vrlo neobično, ali i simpatično.

S obzirom na dvosmjernu komunikaciju koja je na ovakvim projektima izrazito bitna, a to ja ona između arhitekata i investitora, zanimalo me kako je ona funkcionirala u domeni San Canziana.

Nika mi govori kako je u svemu tome bitno slušati investitorove želje kako bi u skladu s tim ona sama predložila koncept, stil uređenja, materijale, ali kaže da pritom uvijek nastoji unijeti novinu s kojom bi te prostore obogatila i učinila jednostavnijim.

Neprospavane noći i projekt koji u jednom trenu treba ipak završiti

“Tijekom izgradnje davali su mi dosta slobode, naravno, bilo je kompromisa. No, na kraju je uvijek važno pronaći zajednički jezik kako bi se pitanja koja se svakodnevno javljaju prilikom gradnje, što brže riješila i gradnja nastavila.” priča i napominje kako za ovakav projekt, u kojem se pazilo na svaki detalj, vremena zapravo nikad nije dovoljno. No, on u jednom trenu ipak treba završiti, smatra Nika.

“Kad bih računala od same ideje do realizacije, prošlo je oko dvije godine. U nekim trenucima se stvarno činilo da nema kraja, ali sada kada smo pred samim otvorenjem mogu reći da su se dugi radni dani i neprospavane noći isplatile. Sve provedeno vrijeme na ovom projektu bih ponovila sa zadovoljstvom. Cilj nije bio završiti u što kraćem roku, nego napraviti što najbolje možemo, probijajući granice uobičajenog.”

Na moje pitanje što bi sada nakon svega pred otvorenje izdvojila kao najveći adut San Canzian hotela, Nika mi objašnjava kako je to podjednaka zastupljenost intime i razvedenosti. “Naime, ovaj prostor na nekoliko razina, koji proizlazi iz prirodnog pejzaža, pruža gostima bivanje u različitim ambijentima. Time je stvoren osjećaj ugode u bistrou i baru uz bazen do posebnog iskustvenog doživljaja u restoranu Noel ili pak jednostavnom uživanju u prirodnim ljepotama Istre” govori mi mlada arhitektica te naglašava kako nije bio cilj napraviti monumentalnu građevinu već objekt po mjeri čovjeka.

“Smatram da u cijelom projektu nije bitno je li riječ inicijalno o suvremenom ili tradicionalnom oblikovanju, već o tome je li oblikovanje prikladno vizualnim kvalitetama sredine u koju se intervenira” ističe na temu zahtjevnosti stvaranja samog projekta, odnosno povezivanja modernih i tradicionalnih, zatečenih elemenata.

Istarski maslinici, raslinje i hedonizam

“Kao što je i sama arhitektura integracija modernog i tradicionalnog, interijer također prati tu temu. Intimni interijer bistroa, vinskog bara i recepcije sa starim kamenim podovima, drvenim krovištem i kamenim kaminom više podsjeća recimo na stare istarske kuće, dok je niža razina hotela povezana više s modernim stubištem i predstavlja open space zonu restorana i loungea, čiji nenametljivi dizajn pridaje važnosti umjetnosti kroz galeriju slika i otvorenom pogledu.” ističe i još jednom dodaje da su kamen, drvo, beton, željezo kao i prirodni materijali ono što prevladava u ovom projektu. Kaže mi i kako je upravo zbog rada na San Canzianu zavoljela još više uređivanje prostora, kako interijera tako i eksterijera te da joj je pasao višemjesečni, intenzivni boravak u Istri.

“Gle, San Canzian je prvi hotel u Istri koji je selo-hotel, tako se predstavlja. U selu imamo nekoliko stanovnika koji zapravo doprinose ukupnom doživljaju života ovdje.” zaključuje i ističe još jednu posebnost hotela, a to su njegovi maslinici i raslinje kojim je okružen, u kombinaciji s istarskim miomirisima autohtonih biljaka. A ono što će goste definitivno ovdje oduševiti jest i pogled na more u daljini.

Na kraju cijele ove priče malo je reći da ćemo u Istri dobiti jedan izniman, lijepo projektiran hotel do čijeg otvorenja je ostalo još samo nekoliko tjedana zbog čega smo jako uzbuđeni. A sudeći prema svemu, nema šanse da San Canzian razočara jer kako poručuju iz hotela, ovo je mjesto koje će vam pružiti mogućnost da Istru doživite na dosad neviđen način. Na to uvijek pristajemo.

Prati S1 i na našim društvenim profilima:

Facebook Instagram YouTube
Više s weba