Showroom Silvija Vujičića u centru Zagreba izgleda zbilja genijalno. Arhitektica nam je otkrila više

Iza ovog famoznog projekta stoji arhitektica Ana Lisonek. Evo što nam je sve ispričala

Prije nekoliko dana u Zagrebu je otvoren showroom umjetnika i dizajnera Silvija Vujičića. Malo je reći da izgleda spektakularno, a iza cijelog projekta stoji arhitektica Ana Lisonek o kojem nam je rekla više. “U jednom od zagrebačkih donjogradskih blokova smještena je multifunkcionalna skrivena građevina od 12 četvornih metara projektirana za jednog korisnika. Savršenog je pravokutnog oblika, s jednostavnom čeličnom konstrukcijom i dvanaest kliznih staklenih panela, i suprotstavljena ruševnoj prizemnoj građevini koju nastanjuje. Prostoru se pristupa željeznom rampom koja je također smještena iza crnih kliznih vrata industrijskog mjerila” uvodi nas u priču Lisonek i otkriva zatečeno stanje mikrolokacije koja je ovom intervencijom ondje itekako živnula.

Prije je ondje bilo dvorište koje je služilo za parkiranje dostavnih kočija

Kako doznajemo stara prizemna građevina bivše octare prvotno je u sredini sadržavala natkriveno dvorište koje je početkom 20. stoljeća služilo za parkiranje dostavnih kočija. Danas je to dvorište neprepoznatljivo te sadržava samonikli zeleni vrt, minijaturnu gradsku džunglu nepoznatu javnosti koja netaknuta raste tako već nekoliko desetljeća. Jedinstvena mikroklima polunatkrivenog zaštićenog vrta omogućila je ondje rast invazivnim i rijetkim biljkama koje se ne mogu vidjeti u parkovima centra grada, a sve to skupa bilo je prilično inspirativno u stvaranju ovog zbilja jedinstvenog showrooma.

Zadatak je bio kreirati multifunkcionalni prostor za cijenjenog hrvatskog umjetnika

No, kako sama arhitektica dodaje, zanimljivost arhitektonskog zadatka bila je zapravo projektiranje prostora za jednog specifičnog korisnika koji uspješno djeluje u više različitih medija. “Trebao se projektirati multifunkcionalni prostor koji u minimalnoj kvadraturi podržava potrebe umjetnika Silvija Vujičića, a one uključuju primarni ured za sastanke, showroom za arhitektonsko staklo, prezentaciju tekstila i odjeće te sami prostor za održavanje evenata” objašnjava Lisonek.

Staklo, staklo i još malo stakla

Prepričava i kako je mobilna fasada nove građevine tako u potpunosti izrađena od posebnog laminiranog stakla koje unutar svojih slojeva sadržava uzgojeno ogledalo, detalje od unikatnog tekstila te elemenata u formi crteža pjeskarenih na obje strane stakala. Stakla, na čijem je dizajnu radio i Miro Roman, ujedno prezentiraju Vujičićeva razmišljanja i eksperimente u tehnologiji obrade i dizajna samog materijala. Motive na fasadi izradio je pak program umjetne inteligencije koji Vujičić koristi kao svojevrsni instrument u svom stvaralaštvu, a radi se o stotinama fotografija iz opsežnog arhiva koje su pretvorene u zanimljivu mrežu obostrano reflektivnih crteža.

Ugodan i smiren meditativni radni prostor

Specifičnost ovog arhitektonskog zadatka je bila, dodaje Lisonek, što je on i interijer i urbanizam u jednom. Interijerski i estetski odražava razmišljanja i djelovanje Vujičića dok na urbanističkom mjerilu useljava u unutrašnjost bloka octare čiju sadašnju sliku uvlači u sebe te njene refleksije fragmentira i ponavlja. Rezultat je dakako ugodan i smiren, gotovo meditativni radni prostor čija se atmosfera radikalno mijenja s dobom dana. A kako sve skupa izgleda donosimo vam detaljno u sklopu članka.