Roman 'Čuvar izgubljenih stvari' jedno je od najljepših književnih iznenađenja godine. Potpuno me oduševio
Povremeno se pojavi knjiga koju ne uspijevam usporediti ni s kojom drugom. Prvijenac britanske autorica Ruth Hogan, upravo je takav – poseban, misteriozan i nezaboravan. Autorica je, osim likovima, uspjela udahnuti život i neživim stvarima, a to je svakako za pohvalu. Od izgubljenih predmeta, kuće glavnog protagonista, pa do duhova i osobe sa šestim čulom, sve je nekako magično
Anthony Peardew davno je izgubio ljubav svog života, a usto nije ispunio obećanje. To ga je mučilo cijeli život te se krenuo iskupiti na vrlo neobičan način – skupljajući izgubljene stvari koje je pronalazio u vlakovima, parkovima ili odbačene na zabačenim mjestima te ih je odlučio vratiti njihovim vlasnicima. U međuvremenu, on ih popisuje i uredno skladišti u svojoj kući te o njima piše priče koje su mu osigurale i autorsku slavu.
No život odmiče (taj protok vremena u knjizi sam jako osjetila), te se njegov ostanak na ovome svijetu bliži kraju. Unatoč posvećenosti koju je zadržao sve do samog kraja, zadatak koji si je postavio nije izvršen (izgubljenih predmeta ima malo previše za to) te se on odlučuje štafetu predati svojoj asistentici Lauri. Ona do tog trenutka nije bila upoznata s tim dijelom njegova života pa shvaća da se spremaju nove avanture o kakvima nije ni sanjala. I pomalo se boji veličine zadatka.
Unutar ove nalazi se još jedna priča
Laura je počela raditi u Anthonyjevoj kući nakon sloma svojeg braka. Sada je rastavljena i povrijeđena, a život u njegovoj blizini donosi joj neočekivanu utjehu. Brzo ćete i sami shvatiti kako terapeutski djeluje njegova pojava, čak i na čitatelja. Zadatak koji je dobila čini joj se ogromnim pa prihvati pomoć dvaju vrlo zanimljivih likova: Anthonyjeva vrtlara i čudne djevojke imena Sunshine. Sunshine mi je odmah postala najdraži lik u romanu. Ona posjeduje izvantjelesnu povezanost sa stvarima i snažnu intuiciju. Također, njezini uvidi i komentari uvijek bi me nasmijali.
Unutar ove priče nalazi se još jedna koja seže u 70-e godine, a govori nam o ljubavnom životu jednog para, Eunice i Bombera. Ove su dvije priče toliko različite da sam se na trenutke zapitala čitam li istu knjigu, ali način na koji je autorica na kraju sve povezala jednom je riječju – savršen.
Autorica je pokrila širok spektar osjećaja
Ali to nije sve! Kroz knjigu se provlače i Anthonyjeve priče o izgubljenim predmetima, a gotovo svaka od njih je fascinantna, ali malo mračnijeg tona od ostatka romana. Autorica je na čudesan način pokrila široki spektar osjećaja: od melankolije i mistike pa do komičnih momenata i prave ljubavi. Ovo mi je jedno od najljepših književnih iznenađenja godine i jedva čekam da izdavač prevede autoričin drugi roman za koji sam čitala da je jednako dobar.