Barbara Ravbar je posjetila Amsterdam i za Super1 ispričala svoju uzbudljivu avanturu iz glavnog grada Nizozemske
Amsterdam, grad ispresijecan uskim uličicama, zelenim kanalima i ubrzanim biciklistima, oduvijek je bio na popisu mjesta koja sam željela posjetiti. Privlačila me njegova životnost, ali i slobodan duh po kojemu je poznat pa sam napokon s dečkom organizirala putovanje u nizozemsku prijestolnicu.
Nismo ljubitelji organiziranih obilazaka, trčanja za vodičem i laktarenja s drugim turistima u želji da baš mi imamo najbolju sliku za Instagram. Dakako, to ne znači da su takvi obilasci loši, no mi smo se htjeli odmoriti u miru i svojim tempom istražiti ovaj uzbudljiv grad. Prilikom planiranja putovanja imamo već uhodan ritam: on gleda načine prijevoza i smještaja, a ja mjesta koja ćemo posjetiti, radno vrijeme, cijene karata i popuste.
Put u Amsterdam smo planirali od prosinca, kada smo kupili povoljne avionske karte preko Transavije. Nakon maratona pogledanih videa na YouTubeu, članaka na internetu, recenzija i Facebook grupa o putovanjima, sastavili smo vlastitu listu mjesta koja svakako želimo posjetiti, a sve karte za muzeje kupili smo desetak dana unaprijed kako bismo izbjegli čekanje u redovima.
LJUBLJANA KAO UVERTIRA
Letjeli smo iz Ljubljane do koje smo došli FlixBusom. Grad je prekrasan u proljeće, stoga smo dan prije leta odvojili za šetnju. Smjestili smo se u malom hostelu koji se nalazio u sklopu Akademije likovnih umjetnosti, gdje smo upoznali starijeg Australca koji sam putuje jugoistočnom Europom, Amerikanku Lily koja radi kao au pair djevojka u Münchenu i Novozelanđanku Melanie, također au pair, koja se u Ljubljanu došla naći s Lily. Hostel smo izabrali zbog blizine autobusnog kolodvora i povoljne cijene, no s krevetima se nismo previše usrećili.
Na sam Uskrs poletjeli smo s malog, ali lijepo uređenog ljubljanskog aerodroma. Let do Amsterdama trajao je oko sat i pol, a najviše nas se dojmio let iznad snježnih Alpa. Oštri zubi planinskih vrhunaca ublaženi su sjajnim, netaknutim bijelim snijegom, a iz aviona su izgledale kao posute bijelim kristalićima šećera. Ubrzo smo sletjeli na velik i užurbani amsterdamski aerodrom Schiphol. Zanimljivo je da je aerodrom povezan s vlakom, tako da prilikom presjedanja nismo morali izlaziti, već smo se samo spustili pokretnim stepenicama i uputili vlakom prema avom Airbnbu. Snalaženje je u Amsterdamu vrlo jednostavno, svi tečno govore engleski i sve je sjajno povezano.
PIVO, VAN GOGH I LUTANJE GRADOM
Prvi dan našeg putovanja otišli smo na popularni Heineken Experience. Heineken je trenutno najjača pivovara u Europi, a treća najjača u svijetu. Organizirani obilazak tvornice u srcu Amsterdama traje oko sat i pol, a s posjetitelje upoznaje s Heinekenovom tradicijom izrade piva. Osim samog pokazivanja procesa izrade pića, svaki posjetitelj na početku ture dobiva narukvicu s dva mala bedža koja tijekom obilaska može mijenjati za pivo. Heineken je tvrtka stara preko 150 godina, a nakon američke prohibicije bila je prva strana pivovara koja je svoje pivo uvezla u SAD. Zbog toga su Amerikanci do danas ostali vjerni ljubitelji ovog piva.
Jedna od najdražih stvari koje smo posjetili svakako je muzej poznatog slikara Vincenta Van Gogha. Muzej vrlo iscrpno prikazuje Van Goghovo stvaralaštvo te njegove odnose s obitelji i prijateljima. Naravno, poseban je doživljaj uživo vidjeti bogatu kolekciju slika koje sam do sada viđala samo na plakatima i u školskim udžbenicima. Velika sam ljubiteljica umjetnosti stoga sam u tom muzeju istinski uživala.
Osim Van Goghovog, posjetili smo i Rijksmuseum, nacionalni nizozemski muzej. Rijksmuseum je osnovan 1800. godine u Haagu, a po naređenju Napoleona III. 1808. je preseljen u palaču na trgu Dam. Sadrži bogatu kolekciju slika, skulptura, posuđa, nakita i tkanina iz nizozemske povijesti, no zbog njegove veličine i sveobuhvatnosti nismo ga mogli proći detaljno koliko smo htjeli. Za vrijeme našeg posjeta održavala se i posebna izložba Rembrandtovih minijatura, posvećena 350. obljetnici njegove smrti.
Osim muzeja i atrakcija, ostavili smo dovoljno vremena za lutanje gradom. Uhvatili smo nekoliko sunčanih, toplih dana, savršenih za šetnju. Popločane uličice ispresijecane zelenim kanalima, mostovima i kafićima daju Amsterdamu romantičnu i pomalo nostalgičnu notu. Zeleno, mlado lišće vijuga na blagom vjetru, a ulicama se šire mirisi hrane, smijeh turista i zvonca s bicikala. Na prvi pogled zaljubila sam se u raskošna, starinska pročelja amsterdamskih zgrada. Krase ih velika, drvena vrata, visoki prozori s obiljem svjetlosti i visoki, prozračni stropovi. Male ljupke cvjetne gredice, starinske klupe i vijugavi bršljani mogu se naći pokraj gotovo svakog ulaza. Noću uski kameni kanali svjetlucaju toplom žutom bojom, svjetla uličnih svjetiljki u njima sjaje kao ljetne krijesnice, a mali valovi zapljuskuju korita brodova koji elegantno klize kanalima. Poseban pogled na grad pruža se iz broda, stoga svakako preporučujem noćnu vožnju kanalima.
IZLETI U OKOLNE GRADOVE SE ISPLATE
Trećeg dana posjetili smo vjetroviti Zaanse Schans, mjesto sat vremena udaljeno od Amsterdama. Prije je to bilo maleno selo puno drvenih vjetrenjača, a danas je turističko mjesto koje se van ljupkog centra industrijski jako proširilo. Ukupno je očuvano desetak vjetrenjača koje su u svoje vrijeme služile za proizvodnju brašna i boje, dok su danas podsjetnik na nekadašnji život amsterdamske provincije. Ušli smo u veliku drvenu vjetrenjaču koja je iznutra sačuvala sve svoje izvorne dijelove i popeli se do lopatica vjetrenjače s kojih je pucao pogled na rijeku Zaan. U sklopu obilaska bili smo i na radionicama izrade domaćeg nizozemskog sira i brušenja klompi iz cijele cjepanice.
Izuzev domaćeg sira iz Zaanse Schansa, moram priznati da me se nizozemska kuhinja, koja se prema onome što smo vidjeli na menijima uličnih restorana temelji na pire krumpiru i ribi, nije previše dojmila. Ipak, gastronomska ponuda je doista bogata, a centrom grada dominiraju strani prehrambeni lanci, argentinska, kineska i talijanska kuhinja.
Osim stranih kuhinja, Nizozemci nude velik broj slastica, kao i tipičnih nizozemskih vafli, poznatijih kao Stroopwafel. Tipičan Stroopwafel sastoji se od dva tanka, gusta i slatka vafla između kojih se nalazi namaz od karamele ili meda. To je kalorijska bomba koja će zadovoljiti želju za slatkim idućih nekoliko dana. Osim vafla, Amsterdam je poznat po legalizaciji kanabisa. Ipak, marihuana se tamo ne oglašava izravno. Ono na što su nas upozorili prije polaska je razlika između coffee shopova i cafea. U coffee shopu možete pronaći marihuanu, ali ne i alkoholna pića, dok je cafe tipični kafić u kojem možete popiti kavu, ali i pivo.
BICIKLI, BICIKLI, BICIKLI
Zadnji dan našeg boravka u Amsterdamu posvetili smo tipičnoj nizozemskoj aktivnosti – bicikliranju. Mislim da nikada nisam vidjela toliki broj biciklista na jednom mjestu, osim možda na organiziranim biciklijadama. Amsterdamci su strastveni biciklisti čemu pomažu i uredne, dobro organizirane biciklističke staze koje se protežu cijelim gradom. Promet je izrazito dobro organiziran, iako smo se dečko i ja često zezali da su biciklisti nasilni vozači. Puno pretiču, brzo voze i neće vam se ustručavati pozvoniti ako smatraju da vozite presporo.
Amsterdam je grad u koji sam se zaljubila na prvi pogled. Prekrasna arhitektura, pristojni ljudi, slobodan duh, poštovanje različitosti i bogata kultura osvojile su me u potpunosti. Dok hodam Zagrebom, zamišljam prekrasna pročelja, šum lišća i vesele brodove koji plove zelenim kanalima.