Uhvatile smo Bojanu Gregorić Vejzović prije odlaska na more. Pričale smo o karijeri, obitelji i tome kako zapravo ne voli vježbati
U Teatru Exit upravo je završila još jedna sezona. Mi smo taman stigle uhvatiti Bojanu Gregorić Vejzović i s njom popričati o baš svemu, od karijere do obitelji i odrastanja s velikom Božidarkom Frajt
Predstava ‘Dvoje’ redatelja Matka Raguža trenutno je na ljetnoj turneji u Dubrovniku i Vodicama, a mi smo uspjele taman u zadnji čas uhvatiti Bojanu Gregorić Vejzović koja u toj predstavi igra čak sedam likova, odjednom.
“Igrati više likova je zahtjevno jer iziskuje puno koncentraciju u svakoj sekundi. Stalno smo na sceni, a presvlačenje u drugi lik traje tek par sekundi pa je koncentracija konstantna bez predaha. Pripremali smo se temeljito, za svaki lik, tražili smo pravilnu posturu tijela, način hoda, sjedenja, kod nekih decentno mijenjali boju glasa”, priča nam Bojana o važnim tehnikalijama igranja ‘Dvoje’, taman dok stojimo na jedva popunjenoj sceni, za šankom, gdje se odvija većina radnje.
Većina je potresena nakon predstave
“Ono što je sigurno je da težina i odgovornost predstave leži na glumcima. Nema efekata, začudnih elemenata, već se sva predstava temelji na ogoljenoj glumačkoj suigri”, objašnjava i dodaje kako joj je zapravo jedan od najdražih dijelova predstave silazak u publiku tijekom igranja i komunikacija s njima.
Osim što različito odreagiraju kad im likovi tijekom predstave prilaze, Bojana kaže da joj publika prilazi i nakon predstave, a kad publika ima potrebu s glumcima podijeliti dojmove to znači da su ih dirnuli. To je najljepša nagrada. “Živimo u vremenu kad publika traži uglavnom smijeh, zabavu. ‘Dvoje’ kreće s puno smijeha, ali nakon katarzičnog momenta na kraju predstave svi zajedno plačemo i mi na sceni i publika u gledalištu”, govori.
Uvijek se nađe vremena za putovanja
Iako, uz ovu predstavu, ima i stalni angažman u Kazalištu Gavella, svaku ulogu se trudi odigrati najbolje što može. Ni vrijeme s obitelji ne pati. Kaže da se jednostavno organizira pa onda ona i suprug Enes Vejzović, kao i svaki drugi zaposleni roditelji, balansiraju sve moguće obveze. A s njim i s klincima, Raulom i Zoe, najviše voli putovati. Nije jedna od onih roditelja kojima je putovanje s djecom najomraženija vrsta putovanja.
Bez Enesa vjerojatno ne bih bila ovo što danas jesam, sretna i spokojna žena
“Enes je moja utvrda, moj ponos, ljubav i osmijeh. Sad što god da dalje kažem ispast će patetično ili pretjerano. Ali bez Enesa vjerojatno ne bih bila ovo što danas jesam, sretna i spokojna žena. I da, u slobodno vrijeme putovanja su nam najdraža aktivnost.
Moram reći da sam jako ponosna na klince što stojički podnose cjelodnevno hodanje po muzejima. Veseli me što shvaćaju ljepote drugačijih kultura te bogatstvo koje različitosti donose”, objašnjava. Također, kaže da želi da njezina djeca sama odaberu koje životno zvanje žele za sebe. “Roditelji trebaju pružiti podršku, ali prepustiti slobodu odabira jer klinci nisu podij ostvarivanja roditeljskih neostvarenih snova, već moraju letjeti svojom putanjom”, dodaje.
Život s bratom i mamom, velikom Božidarkom Frajt
Bojani je njezina mama bila uzor koji ju je usmjerio prema načinu života i svjetonazoru pa i prema umjetnosti. Njezina je majka, inače, poznata hrvatska glumica i umjetnica, Božidarka Frajt. I da, Bojana se jako rado i detaljno raspričala o djetinjstvu i odrastanju s njom te starijim bratom Tomislavom. “Moja majka je bila samohrana roditeljica i samostalna umjetnica, dakle, nema teže situacije za ženu. Neizvjestan posao, bez oslonca obitelji, i uistinu joj se divim kako nas je izvela na životni put.
Mama je pamtila što želimo i uvijek bi brata i mene iznenadila poklonom, kad se moglo
Meni i bratu nikada nije davala do znanja težinu okolnosti u kojima se nalazila. Živjeli smo skromno, ali imali smo osjećaj da živimo kao lordovi. Kad se imalo, to se proslavilo. Mama je pamtila što smo poželjeli i uvijek bi brata i mene iznenadila poklonom, kad se moglo. Kada smo postali odrasliji otvoreno smo razgovarali i bili svjesni životnih okolnosti.
Gledali smo na to kao na normalan tijek života i zato sam joj beskrajno zahvalna, jer nas je naučila da je svaki životni period samo period. I treba ga preživjeti na najbolji mogući način, po mogućnosti u veselju, jer usponi i padovi dio su svakog života”, prisjeća se Bojana.
Balet, Akademija pa super uspješna karijera
Nakon djetinjstva, tinejdžerstva i srednje škole, na red je došao odlazak na fakultet. Bojana je diplomirala glumu na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti 1997. godine, a s ljudima s kojima je tada dijelila studentske kazališne daske danas često surađuje.
“Studirala sam s puno danas poznatih lica, od Tarika Filipovića, Gorana Višnjića, Ecije Ojdanić, Marija Mirkovića do Linde Begonje. Mali smo mi grad, tako da imam sreću što se sa svojim prijateljima s klase često srećem, i na predstavama na pozornici, ali i privatno”, govori. Ali nije gluma njezina jedina strast. Prije ADU-a bio je balet.
Nagrada Hrvatskog glumišta za ulogu u drami Fedra mi je bila prekretnica nakon koje sam iz uloga djevojaka konačno zaplivala u dramske uloge zrelih žena
Bojana je završila i Školu za klasični balet, a od 1988. do 1991. je, iako su joj rekli da nikada neće postati članicom baletnog ansambla, bila ne samo članica Baleta zagrebačkog HNK, već je plesala i solo uloge. Nakon povrede kuka dala je otkaz zbog kojeg nikad nije požalila i otišla na ADU. Danas je, osim po ulogama u predstavama, većina nas zna i voli zbog njenih televizijskih uloga, a i jedni i drugi angažmani su joj dragi.
“Super je okušati se u svemu i uspjeti održati kakav takav kontinuitet. I mislim da različite forme glumca obogaćuju i nadograđuju”, priča glumica koja je trenutačno u procesu snimanja nove televizijske serije, ali ne želi otkriti koje. No, osim što je zbog svih tih uloga ljudi vole, za svoja je dosadašnja ostvarenja dobila i hrpu nagrada. Ima i najdražu, iako većina rijetko kaže da može izdvojiti takvu.
“Nagrada Hrvatskog glumišta za ulogu u drami Fedra, tu nagradu bih izdvojila, jer mi je bila prekretnica nakon koje sam iz uloga djevojaka konačno zaplivala u sjajne i teške dramske uloge zrelih žena, koje su velika stvaralačka inspiracija. Ali naravno da svaka nagrada razveseli i da je vjetar u leđa.”
Hobi koji zapravo uopće ne voli
Kako na Instagramu često objavljuje fotografije iz teretane, pomislile smo da je potpuno luda za vježbanjem, ali priznala nam je da to, ustvari, uopće ne voli.
“Najiskrenije ću vam reći, ja zapravo stvarno ne volim vježbati, veliki sam kampanjac koji je tamo pred proljeće sjeti da bi trebala krenuti u teretanu. Naravno da se nakon vježbanja osjećam super, pa mi nije jasno zašto sam prethodnih mjeseci bila toliko lijena, ali ruku na srce puno radim i svaki slobodan trenutak radje provodim sa svojima. Možda me proljetno sunce inspirira, a i činjenica da se ljeti ne želim skrivati i pokrivati”, objašnjava kroz smijeh.
Velika gurmanica
Kad je hrana u pitanju, iako se ona i Enes doma stvarno trude kuhati zdravo i svaki dan, naravno da s klincima nekad odu i u fast food. “Veliki sam gurman i pomalo me ljuti što mi ljudi zbog zahvalne genetike ne vjeruju u to. Kod nas se svaki dan kuha ručak, i, naravno, Enes i ja pazimo što pripremamo i trudimo se, prvenstveno zbog djece.
Ali, naravno da si nekad priuštimo i one najgore kombinacije iz brzih restorana koji su djeci omiljeni”, govori i dodaje da je ženama baš nedavno na Instagramu poručila, a poručuje i dalje, da luđačke dijete i izgladnjivanje nisu dobre i ne treba ih forsirati. “Moramo prigrliti svoje tijelo kakvo nam je dano. Naravno, uvijek kažem, jedite sve, ali jedite umjereno, a onda vježbajte, barem povremeno. To donosi i zdravlje i ljepotu.”
A što bi još poručila ženama? “Svaki san je ostvariv uz rad i požrtvovnost. Ali, taj san će potrajati samo ako pri svojem usponu pazite kako se odnosite prema ljudima s kojima se susrećete, bez obzira na njihovu poziciju unutar piramide uspjeha. Najvažnije je ipak ostati čovjek.”