GIRL POWER

Jedna od pokretačica Noćnog marša objasnila nam je zašto je sad potrebniji no ikad

Ususret još jednom Noćnom maršu razgovarale smo s jednom od pokretačica i članicom feminističkog kolektiva fAKTIV

FOTO: tgm creative / privatni album

Ususret još jednom Noćnom maršu razgovarale smo s jednom od pokretačica i članicom feminističkog kolektiva fAKTIV

fAKTIV i ove godine za 8. mart organizira Noćni marš u Zagrebu, vrijeme kada se zajedno prisjećamo što smo izborile za sebe tijekom povijesti, osvrnemo na postignuto u prošloj godini, pošaljemo jedinstvene poruke otpora u gradovima diljem Hrvatske i regije te potaknemo na angažman što više građanki i građana. Porazgovarali smo s jednom od pokretačica, Anom Lovreković o tome zašto je važno podržati manifestaciju, kakav je generalno položaj žene u društvu u Hrvatskoj te koji je fokus ovogodišnjeg marša.

OVE GODINE MARŠIRA SE POD PAROLOM “DANAS MARŠ, SUTRA ŠTRAJK”

fAKTIV, 2020.

“U fokusu nam je borba radnica, kako ona koju smo dobile u nasljeđe, tako i ona koju trenutno vodimo i nastavit ćemo voditi za budućnost. Marširajući pozivamo na štrajk kao put prema toj budućnosti, put prema prestanku izrabljivanja žena i ženskog rada. Koliko je taj rad neuvažen, neplaćen i poguban, jasno se vidi: od djevojčica koje odrastaju natovarene kućanskim radom i brigom za druge kao “ženskom odgovornošću” preko, primjerice, radnica Orljave koje mjesecima čekaju mizerne otpremnine u tvornici u kojoj su radile čitav život, do penzionerki koje u Hrvatskoj masovno žive u siromaštvu.”

Dodaje da nije bit sjećati se boljih vremena već bolja vremena zajednički graditi, u protestu i pobuni, solidarne sa svim potlačenima i obespravljenima. Marširat će se i za reproduktivno zdravlje, za pravo na besplatan, siguran i dostupan pobačaj, za zdravstveni sustav koji uistinu funkcionira kao javno dobro za sve. “Ovaj 8. mart posvećujemo i svim borbama protiv nasilja, ženama u regiji koje su hrabro progovorile i nastavljaju progovarati o seksualnom zlostavljanju i uznemiravanju. Posvećujemo ga i svima koji su živote izgubili zbog okrutnih europskih migracijskih politika i zagovaramo svijet u kojem rat i nacionalizam neće biti svetinje.”

PROBLEMI S KOJIMA SMO SE SUOČAVALE UDVOSTRUČILI SU SE

Prošle godine je Noćni marš preskočen zbog pandemijskih ograničenja, bila je tek organizirana online kampanja, a u posljednje dvije godine kaže Ana, problemi s kojima smo se suočavali ranije su se udvostručili. “Koliko smo ranije bile opterećene kućanskim radom i skrbi za druge, sada smo još više. Koliko smo prije bile potplaćene, sada smo još više. Koliko smo ranije lako otpuštane, s novim Zakonom o radu bit će još lakše.” Objašnjava da smo i ranije mnogo izdvajale za bazične životne potrepštine, a sada izdvajamo još više te dodaje da se nasilje u obiteljima i nasilje prema izbjeglicama i migranticama također povećalo. “Sve su to razlozi zašto je marš potrebniji nego ikad, zašto je glasan otpor potrebniji nego ikad.”

I DALJE SU PRED NAMA GORUĆA PITANJA

“Nije sporno da se danas više nego ikad prije lakše susresti s feminizmom i da ti susreti počinju sve ranije. Vidimo da s nama marširaju i djevojčice i djevojke i žene, vidimo to iz pitanja i komentara na društvenim mrežama, vidimo to iz rastuće feminističke solidarnosti kojom smo okružene zadnjih godina. Iako je dirljivo pratiti taj zamah, pogotovo kad znaš da je nečijem činu otpora i feminističkom stavu djelićem doprinio i tvoj kolektiv i zajednički rad, i dalje su pred nama brojna goruća pitanja, i dalje su pred feministkinjama godine sustavnog rada i rasplamsavanja borbe.” Dodaje da ne smijemo stati dok svaka žena ne bude imala pravo na dostupan i besplatan pobačaj, dostojanstven i siguran rad, dok svaka žena ne bude zaštićena od nasilja, dok svaka migrantica ne bude prihvaćena u zemlji u koju dolazi, dok svaka penzionerka ne bude imala mirnu starost, a svaka djevojčica kvalitetno obrazovanje. “Pred nama je puno posla, ali nitko nas više ne može zaustaviti.”

VAŽNO JE NE ZABORAVITI DA SE ŽENE I BUDE I BUNE

Noćni marš 2019.

Zanimalo me kakva je situacija s položajem žena u Hrvatskoj, na što mi je odgovorila da zasigurno nije ista čistačici koja radi preko agencije, migrantici na hrvatskoj granici i direktorici neke tvrtke. “Ako govorimo o većini žena, inflacija im jede premale plaće, imaju nesigurne ugovore i boje se dići previsoke kredite, rješavaju domaće zadaće dok paralelno odgovaraju na mailove i kuhaju. Ako se usude pobaciti, moraju uštedjeti i šetati od bolnice do bolnice kako bi uspjele naći liječnika koji želi raditi svoj posao. Ako se usude prijaviti nasilje, ulaze u vrtlog osuda i nefunkcionalnog birokratskog aparata.” Ipak, dodaje da je važno ne zaboraviti da se žene i bude i bune, da unatoč svakodnevici koja ih sa svih strana šamara i prosvjeduju i prijavljuju i mijenjaju stvari. “I nije Hrvatska tu ni po čemu specifična, radnice u cijelom svijetu imaju slične probleme, samo s različitim naglascima. Zato su i poruke koje šaljemo na osmomartovskim protestima internacionalne.”

IDUĆI ZAKON O POBAČAJU MOGAO BI DONIJETI DODATNE PROBLEME

Noćni marš, 2019.

“Što se zakonske perspektive tiče, već pet godina smo u limbu između zakona na snazi koji se nemilice krši te donošenja novog zakona koji bi trebao riješiti probleme, a čiji se proces izrade drži daleko od javnosti. Iako je Ustavni sud 2017. godine jasno pokazao da pobačaj u Hrvatskoj mora ostati legalan, možemo očekivati da će idući zakon o pobačaju donijeti samo dodatne probleme. Kako bi to moglo izgledati, već sad znamo iz prakse nekih bolnica koje su uvele još uvijek ilegalnu praksu obveznih savjetovanja.” Objašnjava da primjerice, želite li pobaciti u Kninu, ne možete to učiniti bez potvrde Savjetovališta za trudnice pri gradskom Domu zdravlja u kojem savjetovanje vrše medicinske sestre. ”

Jedna od njih je potencijalnu pacijenticu pokušavala odgovoriti do pobačaja argumentima poput grižnje savjesti, Majke Tereze, potencijalne karijere fetusa u ratnoj industriji te Bogom kao uvijek prisutnim džokerom koji neželjenu trudnoću učini željenom. Budući da je ministar zdravstva Vili Beroš svojom zadnjom izjavom dao naslutiti da bi savjetovanja mogli obavljati i centri za trudnice koji egzistiraju van zdravstvenog sustava, a takve centre osnivaju prije svega udruge koje se zalažu za zabranu pobačaja, nije teško zamisliti daljnju nadogradnju izmišljene argumentacije uperene protiv žena”.

Dovoljno je razloga da i ove godine otiđemo na Noćni marš, podržimo kontinuiranu borbu za prava žena i stvorimo ljepši i pravedniji svijet.