FOTO: Borko Vukosav

S Ivanom Mišerić provele smo jutro na radiju i prošle puno tema, od djetinjstva, mršavosti do straha od kamere

Super karijera

S Ivanom Mišerić provele smo jutro na radiju i prošle puno tema, od djetinjstva, mršavosti do straha od kamere

FOTO: Borko Vukosav

Zamislite buđenje u 4 i 20, svaki dan. Pa odlazak na posao, pa sutra opet sve ispočetka. E pa, Ivana Mišerić, jedna od naših najpopularnijih radijskih voditeljica i popularni glas koji svako jutro slušamo na Otvorenom radiju, ne mora zamišljati ovakav scenarij, jer njoj svaki dan počinje točno u 4 i 20. Mi smo je uspjele uhvatiti između buđenja, rakije, smjene na radiju, stotinu drugih obaveza i odlaska doma

S obzirom da Ivanu svaki dan slušamo u Jutru na Otvorenom od 6 do 10, sasvim je logično da ustaje gotovo dva sata prije toga. Iako, blago njoj i prednosti posla na radiju, gdje te nitko ne vidi, pa obično preskače cijeli onaj dio sa šminkanjem i nekim posebnim sređivanjem. Ali zato ne izostavlja kavu i rakiju. “Buđenje je u 4:20, pa rakija za grlo, pa obavezno kava, priprema doručka, nakon toga tuširanje, oblačenje i ponekad šminkanje”, ovako Ivana najkraće opisuje svoja jutra prije emisije.

A, iako nam u emisiji gotovo uvijek zvuči energično i veselo, kaže da ne postoje nikakvi jutarnji rituali za nabrijavanje i pripremu za posao i, naravno da ni ona nije baš svaki dan ekstremno sretna i poletna. Možda to samo dobro skriva? U tome joj pomažu i slušatelji. “Nemam nekih posebnih rituala ujutro. Samo život. Osjeti se i kada sam tužna i nervozna, možda više u studiju nego na van, ali uvijek volim podijeliti što mi se događa u životu.

Nije sve uvijek prpošno, a kada budem na izdisaju obično me ljudi napune pa mi se feel good index digne. A i tko želi slušati kukanje i depresiju na radiju. Čudna je to pojava kada digneš mikrofon, fokus nije na tebi nego na onima koji pričaju s tobom”, priča Ivana, koja je na radiju već godinama i tu se, kaže, vidi do kraja karijere. Iako možda u malo drukčijoj ulozi.

Počela je na televiziji

Borko Vukosav

“Na radiju se vidim, iako ne u eteru, do kraja karijere sigurno, ali svakako bih pritom voljela dati sve što imam. Na radio već dugo ne gledam kao na posao, to je sad dio mog karaktera, stava, emocija. Kao organ bez kojeg ne mogu. Lijepo je sve, a najljepše je kada se osjeti razlika.

Dobra priča je uvijek bitna. Male stvari ti pokažu zašto je radio lijep; nekome uljepšaš dan malim komentarom, a najbolje je kad jedni druge hrane. Kada žena iz Osijeka kaže da ju je ona Splićanka s ludom pričom nasmijala i da će o njoj pričati cijeli dan. Znam da je glupo i sitno, ali mene to jako veseli.

Ima radio svoju moć, čar i magiju. A o velikim stvarima da ne pričam, puno teškim situacija smo imali gdje se u sat vremena skupi dobar dio Hrvatske jer želi pomoći. To se ne može opisati. A stres… Stres mi je svaki puta kada se upali crvena lampica. Nisam toga niti svjesna, ali tijelo osjeti i pamti”, priča mi Ivana, koja je novinarsku karijeru ustvari počela na televiziji.

“Zapravo je sve počelo radijskom audicijom na koju sam se prijavila, a koja je završila odlaskom na lokalnu Z1 televiziju. Uzeli su me i stavili na ekran da nisam bila niti svjesna u što se upuštam, jer sam bila jako mlada. Radio se, nakon toga, zapravo dogodio slučajno i nisam imala neki plan, on je našao mene.

Kad se krećeš u krugu ljudi koji se bave ovim poslom, sve to tako spontano dođe. Pogodovalo je i to što su televizija i radio bili u istoj zgradi, samo sam otišla tri kata više”, govori.

Htjela je biti i cvjećarka

Borko Vukosav

Još je od osnovne škole bila po raznim novinarskim skupinama, ali kao malo starija imala je i jednu sasvim drugačiju viziju svoje karijere. “Da, imala sam i fazu cvjećarke, koja me držala kad sam mislila da radio ipak nije za mene. Kratko je trajala”, dodaje.

Sreća da je ipak odustala od toga i ostala na radiju, ali iako je uglavnom divno, naravno da je u nekim trenucima i užasno stresno. Taj si stres, uglavnom, stvara sama (a i drugima oko sebe), ali trudi se, kaže, malo omekšati i jednostavno se malo opustiti.

“U naletima me uzmu faze ludila, to znaju moji kolege, kada mislim da nema opravdanja i da se treba ubiti od posla. Onda sam teška. Omekšala sam s vremenom. Promijenilo se dosta toga. Kada sam imala samo radio u dnevnom ritmu, bila sam previše fokusirana na to, do te mjere da izgorim od posla. Danas nekako bolje balansiram sve što radim. A kolege? Kolege obožavam. Oni su mi druga obitelj”, govori.

HTZ i TLZP

Ivana je, osim na radiju i televiziji u onom klasičnom novinarskom smislu, imala i nekoliko zanimljivih uloga u popularnim glazbeno-zabavnih emisijama. 2011. godine je, vjerojatno se sjećate, s Tonijem Cetinskim i Foxom bila u žiriju RTL-ovog showa ‘Hrvatska traži zvijezdu’, a prošle godine se natjecala u emisiji Nove TV ‘Tvoje lice zvuči poznato’. Sjetila se kako joj je to bilo.

“Na HTZ-u mi je bilo jako lijepo, bila sam hrabra i bacila se na glavu u to. Cijela ekipa je bila vrhunska, a voljela sam i show kao takav od prije, pa mi je bila velika čast biti dio tog spektakla. Sada ste me vratili malo u taj period… Bilo je genijalno. Mislim da sam se dobro nosila s dvije zvjerke u žiriju. Tonija sam znala od prije pa mi je bilo lakše sjesti među njih jer sam imala neku sigurnost.

Super smo se slagali svi skupa, i puno se smijali. Fox je nemoguće duhovit. Naravno da bih danas to bolje odradila, no mislim da su mi komentari bili na mjestu. Nisam prešutjela ništa, niti se trudila biti slatkorječiva, jer to nije u mom stilu”, prisjeća se. A TLZP? To iskustvo nije baš jednostavno za opisati, ali se potrudila.

Cijelo to iskustvo showa je bilo jako intenzivno i skroz drugačije od bilo čega što sam radila dosad

“Svi smo tamo bili jako uigrana ekipa i bila je to specifična vrsta povezanosti jer smo provodili puno vremena zajedno, dakle, nimalo obična situacija. Cijelo iskustvo showa je nešto što se ne može dobro prepričati. Jako je intenzivno i skroz drugačije od bilo čega što sam radila. I sve bih odmah ponovila jer je to bio najljepši projekt na kojem sam bila i to s najboljim ljudima”, prisjeća se.

No, baš su je jako često nakon nekih njenih nastupa na TLZP-u u javnosti prozivali zbog mršavosti, oko koje se, tvrdi, ne želi uopće opravdavati. A neki specijalan režim prehrane, vježbanja i tretmana kojima održava liniju? Ništa posebno, objašnjava.

Nepotrebno mi se opravdavati i govoriti da sam se hranila. Ali mi idu na živce komentatori koji misle da znaju zašto je nešto tako, u ovom slučaju moja kilaža

“A što da vam kažem. Nepotrebno mi se opravdavati i govoriti da sam se hranila. Stres i puno obaveza su mi skinuli koju kilu, sad sam dobila koju. I to tako ide kod mene, par gore, par dolje. Ništa ne mijenjam, ne pazim oko hrane. Zato mi idu na živce komentatori koji misle da znaju zašto je nešto tako. Suludo mi je uopće komentirati nečiji izgled. I iskreno, trenutno ne vježbam, ali se u glavi pripremam da ću početi. Više sam sportski tip iz fotelje.

Maksimum za sada mi je šetnja sa psom”, priča, a što se zdrave prehrane tiče, ni s njom nije baš na ti. “Ja vam jako volim slatko, na tome bih mogla živjeti. Pekarski proizvodi me oduševljavaju, sushi mi je odličan… Volim piletinu na sve načine, punjenu papriku, jela na žlicu, sarmu, domaću pizzu. Svašta volim pojesti, pogotovo kada to netko drugi pripremi”, tvrdi.

U autu fura hranu za životinje, ako naleti na lutalicu

Morale smo se vratiti na ove šetnje sa psom koje je spomenula, pa smo malo porazgovarale o njezinoj ljubimici Fridi. “Frida će sada napuniti sedam godina. Obožavam životinje, nema se tu zapravo što puno pričati, a ponekada više volim biti u tišini s njom nego s ljudima. Pas me resetira čim dođem doma. Kao dijete sam imala mačke, nikada psa, ne znam zašto. Slaba sam na životinje.”

Toliko slaba da se trudi pomoći apsolutno svakom tužnom psu i mački koje vidi na ulici. Otkrila nam je tako nešto jako slatko, jednu svoju malu rutinu koja je ispunjava. “Stalno nosim hranu za pse i mačke u prtljažniku ako naletim na neku lutalicu putem, da je mogu nahraniti”, govori.

Mama je jedna smiješna ženska, nije od onih modernih mama koje imaju Facebook, ali zna tko su Selena i Justin

Iako već dugo živi u Zagrebu, Ivana je odrastala u Velikoj Gorici. I tog se perioda baš uvijek rado sjeti. “Miris me zna vratiti u to razdoblje, sunce koje pada pod određenim kutem… Kao mala puno sam vremena provodila na cesti, kako se kaže, po vani, na biciklu, na rolama, na igralištu. Uživala u glumatanju, pjevala, plesala. Ništa me nije moglo zaustaviti, ono što sam htjela to sam i radila. Dobro je što sam bila razumno dijete i nisam doma radila probleme, ali da sam bila zahtjevna, jesam.”

A kad smo je već vratili u djetinjstvo, pričala nam je i o odnosu s najvažnijom osobom tada i danas, s mamom.

“Mama se mijenja uz mene, nije onaj moderni tip mame, ne nosi traperice, nema Facebook. Okej, evo po novom ima Viber. Ali zato zna tko su Justin Bieber i Selena Gomez. Mama je jedna smiješna ženska, tipična mama po onome da me stalno podsjeća na neke stvari, komentira što sam obukla, jesam li dovoljno spavala i slično. U životu mi znači podrška svih ljudi koje volim, pa tako i nje”, objašnjava nam Ivana, koju smo pitale još i par brzopoteznih.

Brzopotezna; Internet shopping, ovisnost o Instagramu, karijera

 

S1: Instagram ili neki drugi poroci?

“Porok su mi valjda slatkiši, ako se to može nazvati porokom. A i Instagram možda. Moram priznati da sam ovisnica o Instagramu. Svako malo scrollam, objavljujem, lajkam. Facebook sam zapostavila skroz, a o Twitteru da i ne pričam. Iako mi je Twitter prije par godina bio jako napet, Instagram je danas ukrao sve.”

S1: Koju kozmetiku koristiš već godinama?

“Vichy volim, pratim kad izbace nešto novo pa isprobam. Najvjernija sam Becutan kremi ipak, pogotovo zimi, jer je jako masna, a s obzirom na to da imam suhu kožu odgovara mi ta gusta tekstura. Rosal Lip Balm od višnje također koristim godinama, to mi je najbitnije imati u torbi, nikud bez njega.”

S1: Internet shopping?

“Ne kupujem preko interneta jer ne posjedujem kartice. Sve plaćam gotovinom. Nije mi baš privlačno naručivanje online, radije bih ja taj komad vidjela uživo, opipala i probala i izašla iz dućana s njim.

Kupujem kada mi nešto treba ili slučajno ako mi se svidi. One planske dane za šoping sam ostavila daleko iza sebe. Prije sam znala satima hodati po dućanima, sada mi je to nepojmljivo. Iznimka je Božić kad kupujem poklone.”

S1: Koliko tetovaža imaš?

“Planiram opet posjetiti tattoo studio, uskoro. Jednom kad kreneš, ne možeš stati. Sigurno će ih par osvanuti, neću vam reći broj jer ni sama ne znam, kako mi dođe. Trenutno ih imam sedam, a najdraži mi je Joker na leđima.”

S1: Misliš da naše društvo osuđuje žene koje na prvo mjesto stavljaju karijeru, a ne majčinstvo?

“Uspješna si ako imaš muža i djecu, karijera je bonus. To je po tradicionalnom. Joj, iako svi govore da je tako, nadam se da je istina drugačija. Ne znam, odgajani smo tako da je brak stavljen kao iduća stepenica nakon školovanja i zaposlenja, ako tu stepenicu preskočiš u Hrvatskoj ispadaš nepotpun. Unatoč osuđivanju ne bi nas to trebalo zabrinjavati. Radiš kako ti srce i glava govore, a ne okolina.”

S1: Što nitko ne zna o tebi, a baš je simpatično?

“Nepotrebno kompliciram na jednostavnim stvarima, a velike situacije pojednostavim koliko je moguće. To nije baš neka vrlina, ili? Ekstrovertirani sam introvert. Volim to što mi je um otvoren i nemam predrasude, jedini kriterij po kojem dijelim ljude jest jesi li dobar čovjek ili ne.

Dobro obuzdavam ego, volim slušati ljude. Ne volim kad ljudi zabadaju nos u tuđa posla i nedostatak samokritičnosti. Pa možda i to da svako jutro jedem puding zadnjih 10 godina.”

S1: Tvoja poruka ženama?

“Najdraže mi je kad se žene međusobno podržavaju, da kontriramo onoj izjavi da je žena ženi najgori neprijatelj. Ne shvaćaj se preozbiljno i budi otvoren i zainteresiran za svijet i ljude oko sebe. To je neki generalni moto za kojim se vodim.

Nisam realizirana kao majka i supruga pa tu ne mogu ništa pametno reći, ali kao zaposlena žena mogu; da bi bile dobre u poslu, trebate potegnuti još koji kilometar ekstra, raditi malo više nego što se očekuje po nekim standardima.”