Mariana Vidmar je entuzijastica za zaštitu životinja, ali i cura koja se ne boji pokazati svoje #PrirodnoJa

Mariana Vidmar od malih nogu zna svoj put i od njega ne odustaje. Nesebično pomaže životinjama, udomljuje ih, spašava, a sa samo 24 godine, uz velika odricanja, uspjela je osnovati i izgraditi Centar za zaštitu životinja i prirode “Key” nedaleko od Zagreba. Kroz njega je prošlo na stotine životinja: one koje čekaju na udomljavanje, divlje životinje koje se vraćaju u divljinu, pa čak i domaće koje su spašene od toga da završe na tanjuru. A Centar “Key” bavi se i edukacijom, jer važno je globalno promijeniti percepciju ljudi prema životinjama.

• Tko je Mariana Vidmar? Prvenstveno entuzijastica za zaštitu i očuvanje životinja i prirode. Zatim profesionalna novinarka, amaterska umjetnica i zaljubljenica u sve kreativno te veterinarski tehničar u nastajanju. No, kada se maknu sve službene titule, Mariana je ljudsko biće koje želi ostaviti pozitivan trag u svijetu i inspirirati druge da učine isto.
• Zašto Centar za zaštitu životinja i prirode “Key”? Odmalena sam se bavila spašavanjem životinja, a već s 13 počeIa sam volontirati na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Tamo sam s mamom šetala pse i čistila kaveze i upoznala jednog poprilično uplašenog i opreznog psa po imenu Key. Udomili smo ga, no, nakon tri godine naglo nas je napustio zbog bolesti. To me potreslo, shvatila sam da ne mogu utjecati na sve i odlučila sam da ću jednoga dana imati utočište za životinje koje će se zvati po Keyu. Tako je i bilo. Od 2015. godine kroz njega je prošlo na stotine životinja.
• Šta znači biti uzor i tko je tebi uzor? Osoba koja te inspirira kroz svoja djela i svakodnevni život. Netko tko se ne boji poraza. Uzori su naši podsjetnici da možemo puno više no što mislimo. Meni je uzor prvenstveno moja mama. Kada osjećam da nemam motivacije i da sam bez snage, sjetim se nje, sa svim obvezama koje ima. Znam koliko je umorna, ali i dalje sve radi s veseljem, i nakon toga sama sebi kažem da se prestanem žaliti.
• Što za tebe znači uspjeh? To nije check lista koju je netko sastavio, nije univerzalan i nije isti za sve. Uspjeh je osobna priča koju stvaramo sami kada smo ponosni na svoja postignuća.
• Koje su osobine uspješnih ljudi? Skromnost i zahvalnost. Oni su balansirani, ponosni su na sebe i cijene se, ali i dalje ostaju na zemlji. Jer uspjeh – kako dođe, tako i ode.
• Što si željela biti kad si bila dijete? Veterinarka i umjetnica. Školske institucije govorile su mi da nisam ni za jedno ni za drugo, no danas uspješno spajam oboje.
• Moto kojim ideš kroz život? “Don’t count the days, make the days count!”
• Što za tebe znači imati loš dan? U Centru “Key” to je kada je neka životinja jako bolesna ili kada umre. To su teške situacije, mada sam svjesna da su one dio životnog ciklusa i da treba krenuti dalje.

Godinu i pol bila sam potpuno izolirana i fokusirana na izgradnju Centra ‘Key’. Nije bilo ni izlazaka ni putovanja, svaka kuna se štedjela i ulagala. Kroz njega je do danas prošlo na stotine životinja

• Jesi li se do sada susrela s osudom okoline? Svaki dan, na razne načine. Tema zaštite životinja ljudima nije baš bitna i vječito se javljaju ona pitanja, kao: “A zašto se ne baviš nečim pametnijim?”
• A podrška okoline? Ljudi koji me poznaju i vole vesele se mojim uspjesima jer znaju kako je sve izgledalo na početku. Najveća mi je podrška moja mama, zatim očuh i prijatelji.
• Jesi li se na svojem putu morala čega odreći? Naravno, preselila sam se iz Zagreba u potpuno novo okruženje, godinu i pol potpuno sam bila izolirana i fokusirana na izgradnju Centra “Key”. I financijska odricanja… Nije bilo ni izlazaka ni putovanja, svaka kuna se štedjela i ulagala. Radila sam i nekoliko povremenih poslova, tako da nije bilo ni slobodnog vremena. Ali, ni za čime ne žalim.
• Prva misao kad se probudiš? Iskoristi ovaj dan kao da ti je posljednji.
• Kako se odnosiš prema preprekama na koje nailaziš? Gledam ih kao nove izazove. Ne dopuštam im da me zaustave, jednostavno uključim svoju kreativnu stranu, i ako ne ide po planu A, ići će po planu B ili C, ili,…, kako god i dokle god bude trebalo.
• Najteži trenutak koji si do sada doživjela? Bilo ih je puno, no vodim se onom Što te ne ubije, to te ojača. Fokusiram se na pozitivne trenutke, a na onim teškim zahvalna sam.
• Opiši svoje PrirodnoJa! Entuzijastica za životinje i prirodu, u svijetu negative trudim se biti pozitivka. Moje PrirodnoJa ne boji se tuđih kritika i slijedi svoje snove i svoju intuiciju.
• Neostvarene želje i snovi? Voljela bih biti hrvatska verzija Jane Goodall i vlastitim primjerom promijeniti percepciju ljudi o određenim vrstama životinja te im približiti samu temu zaštite životinja. Dugoročno mi je u planu napraviti oporavilište za divlje životinje u kojemu će biti slobodne i sigurne od lovaca. Samo je pitanje vremena kada će se sve ostvariti… A znam da hoće…
• Da imaš mogućnost bilo što na svijetu promijeniti, što bi to bilo? Odnos ljudi prema životinjama, ali i jednih prema drugima. Danas ne moramo koristiti životinje u ni jednu komercijalnu svrhu. Okrenimo se biljnim proizvodima, prirodnoj kozmetici, odjeći od prirodnih materijala, zabavi koja ne uključuje zatočeništvo životinja,… Imamo toliko mogućnosti da zaista nema potrebe iskorištavati životinje.
• Pogled na budućnost? Proširenje Centra “Key” na nove lokacije, radionice za ljude željne boravka u prirodi, očuvanje okoliša i zaštita životinja. Budućnost je sve manje ispred laptopa, a sve više u prirodi, vraćamo se korijenima.
• Što znaš danas, a voljela bi da si znala u prošlosti? Slušaj svoju intuiciju, a ne tuđa mišljenja. Ti si krojač svoje sudbine i trebaš slušati samo sebe. I nije bitno ŠTO se govori, nego TKO ti govori. S vremenom sam shvatila da tuđe kritike nisu odraz mene, nego su odraz ljudi koji ih pričaju.