Anđela i Lucia stoje iza nadasve cool bloga Tko želi čuti više. Pričale smo s njima

Dobile smo pregršt korisnih savjeta

Na Instagramu sam prije nekoliko dana primijetila jedan profil pomalo neobičnog naziva, koji mi je u trenu privukao pažnju. Profil je nosio naziv Tko želi čuti više, a u opisu je stajalo tek kako se radi o prvom hrvatskom fonetskom blogu, odnosno o rehabilitaciji govora i slušanja po verbotonalnoj metodi. Letimični pogled kroz prvih nekoliko objava i znala sam da se želim javiti ljudima koji iza njega stoje i doznati o čemu se točno radi. Nekoliko izmijenjenih poruka u inboxu kasnije, pao je dogovor za kavu. Dolazim na dogovorenu lokaciju, u Drama bar, i već s vrata prepoznajem da su dvije vesele djevojke za stolom desno od ulaza upravo one s kojima se trebam naći.

TKO STOJI IZA BLOGA

Lucia Paula Strujić studentica je diplomskog studija rehabilitacije slušanja i govora, Anđela Nikolić Margan nedavno ga je završila, (tijekom studiranja je osvojila i dvije rektorove nagrade, jednu u sklopu studentske udruge Fonet, drugu za razvoj aplikacije), a ja moram reći kako sam rijetko kad upoznala nekog toliko entuzijastičnog oko svoje struke, a onda i nekog tko taj entuzijazam uspijeva prenijeti i na svoju okolinu. Par uvodnih rečenica za upoznavanje, jedna naručena kava i krenule smo s konkretnom pričom.

Mislim da ljudi nisu svjesni potrebe za rehabilitatorima niti toga da im mi doista možemo pomoći

Moje je prvo pitanje bilo očekivano – s kojom je idejom blog pokrenut, kome je namijenjen i što se njime želi postići? “Htjele smo zapravo pokrenuti priču o rehabilitaciji, koja je, kad govorimo o smjeru fonetike, nekako zanemarena u odnosu na retoriku. Točnije, mislim da ljudi nisu svjesni potrebe za rehabilitatorima niti toga da im mi doista možemo pomoći. Eto, to je nešto o čemu smo htjele pisati i nešto što smo htjele približiti ljudima. Instagram nam se odmah učinio praktičnim, ali smo htjele da u pozadini ipak bude blog, na kojem će ljudi doznati kako im možemo pomoći, ali kako i sami sebi mogu pomoći”, objašnjava mi Lucia, a Anđela dodaje kako ljudi uglavnom ni ne znaju što fonetičari rade, a ako i znaju, znaju tek da rade sa spikerima na televiziji, što je opet posao retoričara.

KOME SVE FONETIČARI MOGU BITI OD POMOĆI

Pitam ih da mi navedu neke od poremećaja s kojima fonetski rehabilitatori mogu raditi, pa mi u glas kreću nabrajati cijeli niz; poremećaji glasa, govora, slušanja, disanja, komunikacije. Anđela ističe kako joj se čini da je široj javnosti možda najzanimljivije područje glasa i govora, pa apelira na to da obratimo pažnju koliko se kultura govora gubi, zbog čega čak i mnogi političari danas zvuče kao da nisu razini. “Fonetičari vam mogu pomoći kod postizanja pravilnog disanja, ako osjećate napor pri govoru ili ste često promukli” nastavlja mi pričati Anđela, a ja je odmah pitam da mi kaže i gdje se točno fonetičari rehabilitatori mogu zaposliti.

Šteta je što ljudi o svom glasu i sluhu ne razmišljaju kao što razmišljaju, primjerice, o vidu

“U klinčkim bolničkim centrima, specijaliziranim slušnim centrima poput Neurotha, Microtona i Bontecha, centrima za odgoj i obrazovanje poput Slave Raškaj, centrima za rehabilitaciju slušanja i govora poput Poliklinike SUVAG, pa čak i privatne prakse”, odgovara mi. Sad me zanima i da mi kažu kome sve konkretno fonetičari mogu (i trebaju) pomoći, na što Lucia spremno odgovara: “Zapravo, svim vokalnim profesionalcima, odnosno ljudima koji u svom poslu aktivno koriste glas što dovodi do potencijalnog oštećenja. Nisu to samo pjevači ili glumci, kao što biste mogli pomisliti, već i učitelji, svećenici, turistički vodiči. Mnogi od njih ne znaju kako pravilno koristiti glas i završavaju na preuranjenim operacijama glasnica ili ubrizgavanju vlastitog masnog tkiva, zbog čega mislim da bi svatko od njih trebao proći kroz kratki tečaj s fonetičarima”, kaže.

Šteta je, nadovezuje se Anđela, što ljudi o svom glasu i sluhu ne razmišljaju kao što razmišljaju, primjerice, o vidu. Kad nam nešto nije u redu s očima, većina odmah ode na pregled, dok će probleme s glasom (poput promuklosti) ili uhom češće zanemariti i čekati da prođu. Isto tako, djevojke žele naglasiti kako fonetičari mogu raditi i s djecom oštećena sluha ili s poremećajima glasa i govora u vrtiću, koja si često nehotice mogu jako oštetiti glasnice.

BLOG ZA ONE KOJI ŽELE ČUTI VIŠE I BOLJE

Priču vraćamo na blog, a ja pitam da mi kratko objasne ideju iza imena. Jednostavno je, kaže Lucia, ovo je blog za one koji žele čuti više informacija, ali i čuti više, odnosno bolje, objašnjava Lucia. Na blogu trenutno imaju sedam postova, a plan je da objavljuju jedan post tjedno (#čitajmočetvrtkom), kao i tri Instagram posta kroz koje dijele fun facts (#funfactfriday) vezane uz ono što rade, poput podatka da se visina glasa mijenja ovisno o tome koliko nam se sviđa sugovornik.

Visina glasa se mijenja ovisno o tome koliko nam se sviđa sugovornik

Na blogu ćete zasad naći upravo uvodne teme o sluhu i glasu, kroz koje se prikazuje što fonetika jest, a uskoro planiraju, kad čitatelji budu upućeniji, krenuti i sa specijaliziranijim temama, kao što su fonetske vježbe za glas i izgovor, rehabilitacija govora i slušanja po verbotonalnoj metodi i slično.

Svakako će, nastavlja Anđela, naglasak staviti i na važnost korištenja verbotonalne metode, koju se koristi svuda u svijetu i koja daje fantastične rezultate, a koju je osmislio akademik i fonetičar Petar Guberina, osnivač SUVAGA. Kako smo svoje druženje privodile kraju, djevojke sam zamolila i da nam brzinski izdvoje neke fonetske dos & don’ts, odnosno savjete koje svatko od nas može primijeniti u svom svakodnevnom životu.

Nakon nadasve ugodnog i inspirativnog razgovora, obećala sam im da ću blog sa zanimanjem nastaviti praviti, i iskreno sam to mislila. Djevojkama sam poslije svega poželjela sreću u daljnjem radu, iako nekako mislim da im neće ni trebati.