I dok neki misle da je biti freelancer horor, drugi u toj ulozi žive punim plućima. Da riješimo dileme i malo približimo stvari razgovarale smo s tri divne i hrabre žene koje su odlučile posao uzeti u svoje ruke i biti nezavisne profesionalke. Rajana Radosavljev, Karla Andrić i Petra Slobodnjak rekle su nam sve što trebamo znati o životu freelancera i svakodnevnim izazovima s kojima se susreću.

Rajana Radosavljev, voice over artist

Rajana daje glas za radio i TV reklame, crtiće, igrane serije za djecu i mlade, radi i kao story editor za razne televizijske projekte, a vodila je i nekoliko TV emisija na Hrt-u te mnoge evente. Njezino školovanje je prilično zanimljivo, a radi se o četverogodišnjoj edukaciji za praktičara tjelesno orijentirane metode osobnog razvoja.

Spojila je svoje iskustvo i vještine stečene kroz rad na televiziji i edukaciju za tjelesno orijentiranu terapiju i s kolegicom pokrenula projekt ”Žene izvan okvira” – live talk show koji se odvija u klubu i emitira se na njihovom YouTube kanalu. To je projekt koji se bavi osnaživanjem žena i poticanjem na zajedništvo i osvještavanje, na nježan i edukativan način, sa psihološkim pristupom.

VIŠE OD 14 GODINA MEDIJA I 5 GODINA SAMOZAPOSLENJA

Počela je raditi na televiziji još prije 14 godina, na lokalnoj televiziji Z1, a nakon toga ostala u medijskoj branši i to u raznim ulogama – kao voditeljica, producentica, urednica, novinarka, spikerica, organizatorica, čak je na jednom projektu bila i casting manager.

“Volim česte promjene i nove izazove, zato mi je uvijek bilo super skakati s pozicije na poziciju i okušavati se u različitim segmentima televizijskog posla.” Zbog tog širokog spektra vještina koje nudi, zadnjih 5 godina živi kao samozaposlena.

Samozapošljavanje je velika odluka i uvijek je zanimljiv taj prvi korak koji je potreban da se cijela stvar upregne, a onda i održi. Prije nego je otišla u freelance vode, radila je u jednoj produkcijskoj kući 3 godine.

“U nekom trenutku sam se počela osjećati kao u kavezu i kao da je moj cijeli život u rukama te firme. Mobitel, laptop, službeni auto, stanarina, sve je ovisilo o toj firmi. Kada sam to osvijestila, moja odluka o odlasku zapravo se dogodila naglo. Nisam imala neki konkretan plan što ću dalje. Otkazala sam stan i vratila se roditeljima. Imala sam neku malu ušteđevinu i veliku želju saznati što me stvarno veseli i u kojem smjeru se želim razvijati – i poslovno i privatno.”

U nekom trenutku sam se počela osjećati kao u kavezu i kao da je moj cijeli život u rukama te tvrtke. Mobitel, laptop, službeni auto, stanarina, sve je ovisilo o toj firmi

Prvo je otišla na Vipassana retreat u Austriju gdje je 10 dana šutjela i meditirala 10 sati dnevno. Stvari su nakon toga bile puno jasnije i tad je odlučila upisati i edukaciju za tjelesno orijentiranu terapiju i krenula se nuditi na tržištu s vještinama koje je ranije stekla.

“Bilo je i boljih i lošijih razdoblja, i izuzetno dobrih i izuzetno loših razdoblja, i suza od sreće i suza od tuge i straha, puno suza u svakom slučaju. Ali nije mi žao niti jedne. To me osnažilo, na način da danas hodam po svijetu i radim poslove s puno više samopouzdanja. Dokazala sam sebi ono što prije nisam znala – da se mogu brinuti sama za sebe i da se mogu na sebe osloniti, a to je najveća sigurnost koju možeš zamisliti.”

O IZAZOVIMA

Kod Rajane baš i nema uobičajenog dana. Nekad će cijeli dan juriti s jednog kraja grada na drugi, iz studija u studio, sa sastanka na sastanak, nekad će provesti cijeli dan doma pred laptopom, a nekad će si uzeti usred tjedna dan kad ne radi ništa i otići u šetnju Sljemenom da isprazni mozak. A izazovi?

“Kad radim voice overe i imam neko snimanje, izazov je samo to da ne bi baš smjela večer prije izaći do 5 ujutro i pjevati na karaokama u zadimljenom baru. To sam savladala. Ali najveći izazov se javlja kad radim na svom projektu, gdje ne ovisim o nikom drugom nego o sebi. Kad se treba svojevoljno ustati iz kreveta ujutro i sjesti za laptop.

Prokrastinacija je tu najveći neprijatelj, jer je lako upasti u taj zli vrtlog. A često se javlja kad imam osjećaj da nešto ne znam napraviti ili mi se diže određena doza nesigurnosti oko nekog zadatka. Prednost rada u firmi je ta što ti netko drugi postavlja rokove, pa nema puno mjesta preispitivanju, a kad si rokove postavljaš sam, lako ih je i prekršiti.”

Kad radim voice overe i imam neko snimanje, izazov je samo to da ne bi baš smjela večer prije izaći do 5 ujutro i pjevati na karaokama u zadimljenom baru. To sam savladala

Radi od kuće, a ponekad i u kafiću. Ili snima u studiju. Ili je pak negdje na terenu i snima neki tv projekt. Svoj ured nema, ali niti ne radi u djelatnosti koja zahtijeva takav prostor. “Laptop, moj pogled na Sljeme, kavica, fini skuhani ručak doma. Ne bih to mijenjala za rad u uredu, nikako.”

O PRIHODIMA I ORGANZACIJI BUDŽETA

Tu je potreban balans između dobre organizacije i opuštenosti. “Ako stalno paničarite i štedite sve što ste zaradili jer ne znate kad će sjesti sljedeći honorar i kada će se javiti novi klijent onda taj život i nije previše zabavan. Opet, ako se previše opustite i odmah nakon uplate malo većeg honorara opustošite neki shopping centar, uplatite 10 radionica unaprijed ili kupite neku opremu za koju niti ne znate hoće li vam se isplatiti, onda postoji velika šansa da ćete se uskoro naći u situaciji da tražite sitniše po džepovima starih kaputa.”

Ono što joj je bitno je da ima nekog stalnog klijenta koji isplaćuje fiksni mjesečni iznos. ”Zasad je to malo – onoliko koliko mi je dovoljno da pokrijem najosnovnije troškove. Ali puno lakše dišem kad znam da će nešto sjesti na početku mjeseca. Onda je i lakše čekati ostale uplate.”

Problem je u Hrvatskoj što često poslovni bonton nije nešto čega se tvrtke drže, pa vam netko kaže da će honorar sjesti unutar mjesec dana, a onda za dva mjeseca morate zvati i zahtijevati da vam se plati. “Ja se uvijek u tim situacijama osjećam kao da žicam novce, a ne da naplaćujem ono što mi pripada i to me zna itekako baciti u frustraciju. Još uvijek učim kako se nositi s tim.”

O MUŠKARCIMA I ŽENAMA U SAMOZAPOŠLJAVANJU

Rajana se zapravo ne bi složila s onom da je muškarcima lakše u poslovnom svijetu. “Uopće ne bih dijelila ljude prema spolovima već prema razini znanja i vještina koje imaju. Možda se neka razlika može osjetiti jedino u razdoblju trudnoće, poroda i prve godine života djeteta, kad žena nije u fizičkom stanju obavljati poslove s kojima se do tada bavila, a od države nema značajne pomoći. Tu se muškarac freelancer u istoj poziciji, dakle mladi tata, može ipak lakše snaći jer nije fizički zakinut.’

Možda se neka razlika može osjetiti jedino u razdoblju trudnoće, poroda i prve godine života djeteta, kad žena nije u fizičkom stanju obavljati poslove s kojima se do tada bavila

”Ali to je čisto biološka stvar i toga moraju biti svjesne sve freelancerice ako razmišljaju o tome da imaju dijete. Trebaju se jako dobro pripremiti unaprijed – osigurati si ušteđevinu, možda naći neki posao koji mogu raditi isključivo od doma koji ne uzima previše vremena ili se u tom razdoblju odlučiti osloniti na partnera, ako imaju tu mogućnost. U svim drugim slučajevima, smatram da su muškarcima i ženama apsolutno jednake šanse za uspjeh.”

ŠTO JE NAUČILA DO DANAS I ŠTO JE POTREBNO ZA USPJEH

”Naučila sam da stvari dolaze onda kad trebaju, razvila sam neko povjerenje u ‘svemir’ ili kako već to nazvati, neki zakon prirode. Također, naučila sam bolje upravljati budžetom, nisam više dječje nonšalantna s novcima kakva sam bila prije. Još jedna jako bitna stvar koju sam naučila je odlučno postaviti svoju cijenu i izreći je bez srama i neugode. To mi je bilo najteže u početku.”

Sugerira ulagati u različite vještine, kretati se među ljudima, nuditi se na tržištu, tj. baviti se samopromocijom, imati nekog stalnog klijenta u kojeg se možete pouzdati da će vam pokriti osnovne troškove, imati podršku obitelji, partnera, prijatelja u krajnjim slučajevima kad zagusti. ”Treba biti fleksibilan i ne paničariti. Treba razmišljati unaprijed o troškovima života. Treba imati samopouzdanje i samopoštovanje, a ako to i nemaš, samozapošljavanje će te prije ili kasnije natjerati da to izgradiš.”

Karla Andrić, nezavisna profesionalka

Karla Andrić ima 32 godine i samozaposlena u je u svojoj tvrtki HAIKU. Specijalizirala se za digitalnu komunikaciju, odnose s javnošću te tržišno komuniciranje. Klijenti s kojima surađuje su lokalni, regionalni, a u zadnje dvije godine i međunarodni. Nakon što je upisala Fakultet političkih znanosti u Zagrebu odlučila je odmah i raditi u struci.

Prvi su poslovi bili vezani uz televizijsko i web novinarstvo, a nakon fakultetske specijalizacije u Odnosima s javnošću logično profesionalno i praktično usmjeravanje je bilo i u tom području. “Tada se na tržištu pojavljuje digitalna platforma Facebook te se moji profesionalni interesi šire i prema digitalnoj komunikaciji. Iskreno, ne znam kako sam uspjela raditi full time i završiti fakultet s vrlo dobrim prosjekom, ali uspjela sam.”

Iskreno, ne znam kako sam uspjela raditi full time i završiti fakultet s vrlo dobrim prosjekom, ali uspjela sam

Vjerojatno ju je taj put izgradio kao nezavisnu osobu koja nikad nije ozbiljno razmišljala o klasičnom obliku rada. Iza nje su suradnje s najvećim kreativnim agencijama kao što je Bruketa&Žinić&Grey, digitalnim kreativnim agencijama kao što je Pioniri communications, event agencijama poput Projektila, pa do međunarodnih suradnji kao što je na brendu MTV UP!.

Kreativne industrije su joj velika strast, tako da uz poveći popis suradnika i klijenata, a s istim ponosom, čine i projekti poput Device_art međunarodnog festivala umjetnosti, robotike i novih tehnologija, Festivala europske kratke priče, Human Rights Film Festivala. Popis je dugačak, a kad sve stavi na jedno mjesto ponosna je na svaku suradnju.

”Osim nezavisnog poslovanja, zadnjih pet godina aktivna sam u Hrvatskom društvu nezavisnih profesionalaca, neprofitnoj organizaciji koja potiče suradnju i udruživanje nezavisnih profesionalca.”

POČECI CU BILI TEŠKI, A U NEKIM TRENUCIMA MUČNI

“Javnost je u to vrijeme, a s tim se susrećem i danas, ali u manjem postotku, smatrala da nezavisni put znači nemogućnost pronalaska radnog mjesta, nesposobnost i nekompetencija. U takvim sam trenucima znala pokleknuti, prijavila bih se na tri ili četiri natječaja, dobila posao i nakon tri mjeseca shvatila da me ne ispunjava šablonski rad. Strast za radom i projektima je bila ogromna, ali robotizacija sustava i odnos prema zaposlenicima činila me nesretnom.”

Uobičajeni dan joj mora biti organiziran do zadnjeg trenutka. Radno vrijeme ne postoji, ali Karli to u ovom periodu života ne predstavlja izazov. Njezini najbliži ljudi su nezavisni profesionalci i uzajamno si podržavaju stilove života.

“Lagala bih kad bih rekla da je jednostavno biti organiziran i maksimalno produktivan svaki dan jer klijenti to od tebe očekuju, ali svakodnevno pomičem granice. I nekad padnem, ali i iz lošeg iskustva učim. Želim na svim područjima biti najbolja verzija sebe. A za to treba puno edukacije, rada i energije jer nezavisno poslovanje ne uključuje samo vaše profesionalne usluge. Vi morate poznavati zakonitosti birokracije, morate raditi na vlastitoj promociji, ma morate se baviti još s hrpom stvari da biste mogli biti uspješni.”

Lagala bih kad bih rekla da je jednostavno biti organiziran i maksimalno produktivan svaki dan, jer klijenti to od tebe očekuju, ali svakodnevno pomičem granice

Nekad radi iz coworking prostora, nekad od kuće, a u zadnje dvije godine zbog čestih putovanja koristi virtualni ured. ”Nezavisno poslovanje je izrodilo mnogo termina s kojima mogu opisati svoj profesionalni život, a jedan od njih je i digitalni nomad. Radiš i putuješ. Najveća prednost nezavisnog poslovanja je da nisi uvijek vezan uz radni stol i da se tvoje vještine i kreativnost ne gledaju kroz minute provedene sjedeći u uredu.

“Najljepši mi je osjećaj bio kad sam putem Skypea iz Londona radila sa zagrebačkim timom na prezentaciji o komunikaciji na Viber platformi i putem te iste platforme prezentirala naš rad šefovima marketinga iz pet zemalja. To se dogodilo jer kreativna agencija s kojom sam surađivala, kao i klijent vrednuju soft skillove.”

ŠTEDNJA KAO DIO FINANCIJSKE PISMENOSTI

“Odrasla sam u obitelji kojoj je bilo bitno kako će se mjesečni budžet raspodijeliti. Ljetovanja, zimovanja i jednodnevni izleti su nam bili strani. Odrastanje u skromnim uvjetima od mene je izgradilo financijski organiziranu osobu. Štednja je dio moje financijske pismenosti jer su neredovite isplate jedan od najvećih problema u nezavisnom poslovanju. Zato je bitno da pametno postupate s novcem jer se vrlo lako može dogoditi da zbog neorganiziranosti ostanete bez mjesečnih prihoda koji vam pokrivaju osnovne uvjete za život.”

Zato je bitno da pametno postupate s novcem jer se vrlo lako može dogoditi da zbog neorganiziranosti ostanete bez mjesečnih prihoda

Hrvatsko društvo nezavisnih profesionalaca je 2015. godine napravilo prvo istraživanje o potrebama i izazovima nezavisnih profesionalaca u Republici Hrvatskoj. Istraživanje je pokazalo da je među nezavisnim profesionalcima podjednaka zastupljenost spolova, a polovica ih je u rasponu od 25 do 34 godine.

Više od 70% ima visoko obrazovanje, a 75% nezavisnih profesionalaca pripada sektoru kulturno kreativnih industrija. Također, istraživanje je pokazalo da je velika većina odabrala nezavisno poslovanje za svoj osobni način rada. Istraživanje će, kaže, uskoro ponoviti, pa ćemo imati svježu brojčanu sliku.

HRVATSKI SUSTAV UDARA NA SVE, BEZ OBZIRA NA ROD I SPOL

Problemi s kojima se u toj domeni susreću žene i muškarci su jednaki. To potvrđuje i prošlogodišnje Europsko istraživanje o nezavisnim profesionalcima u kojem je sudjelovala i Hrvatska putem Hrvatskog društva nezavisnih profesionalaca. Istraživanje pokazuje da je podjednak postotak nezavisnih profesionalaca u Europi prema spolu – 49.8 posto žena i 49.7 posto muškaraca.

U Europi ima više od 11 milijuna nezavisnih profesionalaca. Riječ je o radnoj snazi koja se u zadnjih deset godina povećala za čak 45 posto, a rast će još više. Biti uspješan freelancer je individualna stvar. “Netko je već izgradio vrijednosti koje mu olakšavaju cijeli proces, netko ih uči putem. Nezavisno poslovanje može biti bogato i korisno, ali može biti konstantno žongliranje. Osjećaj krivnje je recimo osjećaj koji prolazi svaki nezavisni profesionalac, ali upravo zato treba naučiti vrednovati sebe.”

Petra Slobodnjak, fotografkinja i grafička dizajnerica

Nakon završenog fakulteta Petra se zapošljava u Kudos dizajn studiju. ”Imala sam super šefa koji mi je i danas prijatelj, ali osim što sam grafička dizajnerica, i fotografiram, a to dvoje mi je postalo teško usklađivati s obzirom na stalno radno vrijeme. Dala sam otkaz s jednim stalnim klijentom, od kojeg realno nisam mogla živjeti, bez prevelike novčane podrške i sa 700 kn mjesečne rate za fotoopremu.”

Dečko joj je tada bio freelancer već tri godine, pa si je u glavi složila priču kako će on uskočiti ako bude kriza. ”Nešto mi je govorilo da moram skočiti na glavu jer inače nikad neću dati taj otkaz. Na početku sam radila preko umjetničkih ugovora, sve dok me jedan posao nije prisilio da otvorim svoj obrt. To je bila najbolja stvar koju sam napravila. Danas je peta godina da nisam slobodnjak samo prezimenom nego i profesionalno.’ Petra je od nedavno službeni fotograf ansambla LADO.

Dala sam otkaz s jednim stalnim klijentom, od kojeg realno nisam mogla živjeti, bez prevelike novčane podrške i sa 700 kn mjesečne rate za fotoopremu

Najveći izazov je organizirati si vrijeme. Uskladiti sastanke, telefonske pozive, snimanja, dizajniranje i privatan život tj. vrijeme za sebe i svoje aktivnosti. Ovo zadnje prvo ispadne iz dnevnog rasporeda. “To rješavam tako što pred sebe stavim neki veliki izazov koji moram shvatiti ozbiljno i za njega odvajati vrijeme, npr. pripremiti se za istrčati utrku od 67 km. Radim od doma, dijelim dnevni boravak, tj. ured s dečkom koji je računalni animator i psom Argusom koji spava između naših stolova.”

Prije godinu dana su skoro iznajmili prostor s još nekoliko ljudi kao što su oni, no na kraju su ipak odustali. “Volimo se ustati u pola 5, skuhati si kavu, sjesti u pidžami za kompjuter i do 9 sati, kad klijenti tek kreću raditi, napraviti hrpu posla. Jedino što više nema granice između privatnog i poslovnog života, što je bio glavni razlog za pokušaj pronalaska poslovnog prostora. Znam se uhvatiti kako navečer sjedim ispred kompjutera i dalje radim, i to ne zato što je taj posao hitan, nego jer je nam je dnevni boravak postao radni prostor.”

Volimo se ustati u pola 5, skuhati si kavu, sjesti u pidžami za kompjuter i do 9 sati kad klijenti tek kreću raditi, napraviti hrpu posla

Kako je dečko freelancer duže od nje uvijek mu se čudila kada je paničario oko novaca, a da je pri tome na računu imao sasvim pristojnu svotu, sve dok i sama nije krenula u slobodnjačke vode. ”Kada si zaposlen znaš da će plaća doći svaki mjesec, a sada je prisutan konstantan osjećaj nesigurnosti, pogotovo na početku. Zato je potrebno razmišljati puno više unaprijed nego prije. Sada imam nekoliko stalnih klijenata s kojima radim na mjesečnoj bazi, pa malo lakše dišem.”

Na početku je znala imati problema primjerice u tiskarama, jer ju nisu doživljavali kao autoritet, no vremenom se i to mijenja. “Moja struka je dosta ležerna tako da nisam imala neka preloša iskustva, no naučila sam poslovno komunicirati, zauzeti se za sebe i raditi projekte koji me vesele.” A formula za uspjeh freelancera? ”Biti spreman riskirati, biti uporan i voljeti ovaj način života.” zaključuje Petra.