Za cijenu stančića u Zagrebu, ovaj je mladi par kupio divnu kuću u Zagorju. I uredili su je posve sami

Food blogerica Janja Benić sa suprugom Vladimirom preselila je u Stubičke Toplice, u kuću čiji su doista prekrasni interijer osmislili sami

Recept food blogerice Janje Benić redovito pratimo na Instagramu, a neke od njih prenijeli smo i kroz našu rubriku vikend recepata na našem portalu. Ranije ove godine, Janja nam je otkrila kako se sa suprugom Vladimirom Benićem planira preseliti u Zagorje, a unajmljeni stan u Zagrebu zamijeniti kućom u prirodi. Ona je odrasla u Stubičkim Toplicama, on u Požegi, a nakon života u Londonu i Zagrebu, otkrila nam je, odlučili su se da je vrijeme na promjenu – i investiciju u nekretninu. “Dogodila se pandemija, dogodio se taj potres, grad je estetski počeo propadati, a cijene stanova su svejedno bile visoke. Za cijenu naše kuće koju smo kupili u Zagorju, u Zagrebu bismo eventualno dobili neki posve mali stan”, priča Janja.

Poslom nisu vezani za Zagreb što je bio jedan od odlučujućih faktora

I ona i suprug rade od kuće, on ima svoju tvrtku, a ona obrt, pa nemaju potrebe za tim da stalno budu u Zagrebu, što je bio jedan od važnijih faktora kod donošenja odluke o preseljenju. Za Super1 su ekskluzivno otvorili vrata svog novog doma u Stubičkim Toplicama te nam ispričali sve o tome kako je tekao ukupni proces, od kupovine do renovacije. Prvo su razmišljali o tome da kupe nešto na pola puta između Zagorja i Zagreba, a originalna je želja bila i graditi drvenu kuću na nekom zemljištu.

“Nismo uspjeli pronaći neko koje bi nam financijski imalo smisla pa sam sestri, koja se bavi nekretninama na ovom području, rekla neka nam slobodno pokaže i neke kuće, pod uvjetom da imaju nekog potencijala i veliki vrt”, prisjeća se Janja i dodaje kako su se u ovu kuću zaljubili na prvi pogled. S dvorišne strane nemaju susjeda, dovoljno su odvojeni, kaže Janja, a opet nisu ni na nekoj zabačenoj lokaciji budući da im do centra mjesta treba desetak minuta pješke.

Prizemnica s velikim vrtom u kojoj osjećate dašak Engleske

U novom domu, koji dijele sa svoja dva psića, uživaju u svakom trenutku. “Ponekad nam se teško natjerati da izađemo. Ne mogu se načuditi tome koliko mi znači što pauzu za kavu u vrijeme posla mogu odraditi u vrtu, koliko se svježiji vratim raditi nakon što sam nekoliko minuta boravio na suncu”, priča nam Vladimir. Njihova je kuća drvena prizemnica, s dijelom koji je naknadno dozidan, a Janja i Vladimir primarno su se fokusirali na kuhinju, dnevni boravak i blagovaonu. Ono što prvo primijetite kad u tu veliku prostoriju uđete jesu drveni prozori u francuskom stilu, koje je Janja priželjkivala još otkako je živjela u Engleskoj. Njima su se poslužili kako bi zatvorili terasu i dobili veći životni prostor koji im je, između ostalog, bio potreban i jer Janja silno htjela imati veliku kuhinju s otokom.

“Na otoku, baš kao i na stolu za objedovanje nalaze se porculanske plohe iz Iverpana. Kako često fotkam za svoj blog, ali i organiziram cjelodnevne sourdough radionice za manje grupe, važno mi je da je podloga kvalitetna. Po njoj se može rezati, a može se i bez podloška odložiti vruća posuda”, pojašnjava. Posebno nam je bilo zanimljivo bilo čuti da je Vladimir odradio većinu radova u kući (knauf, gletanje, farbanje) te samostalno proizveo brojne komade namještaja, kao što su stolić za kavu i veliki stol za objedovanje, pa čak i otok i kuhinja, iako se prije ovog projekta nikad nije bavio ni sa čim sličnim.

Uradi sam tutorijali bili su od nevjerojatne koristi

Kako nam je ispričao, sve je krenulo još u fazi gledanja zemljišta, kad je preko YouTubea gledao kako napraviti klasične drvene kuće kakve se rade u SAD-u i Kanadi.

“Nakon što sam pogledao na stotine takvih videa, počeo mi se nuditi i sadržaj vezan uz stolariju po uradi sam principu. Generalno sam jako vizualni tip i kad nešto dobro promotrim, pomislim kako to mogu i sam replicirati. I tako je sve krenulo”, prisjeća se. Uvjerava nas da je izrada ili restauracija namještaja mnogo jednostavnija nego što mislimo, a trošak u usporedi s onim plaćanja majstora neusporediv.

“Treba vam neki prostor da u stanu u kojem živite ne radite nered, osnovni alat, poznavanje osnovnih računskih operacija i malo samopouzdanja”, kaže Vladimir. Kroz osmijeh dodaje da je on imao i previše samopouzdanja kad je išao replicirati veliki stol u blagovaonici, inače rad jednog iznimnog korejskog tradicionalnog majstora. “Naravno da nisam u potpunosti uspio, morao sam se snalaziti po putu i biti domišljat. Konačni rezultat nije tehnički savršen, ali smo s njime jako zadovoljni”, zaključuje.

Ponovno se vraćamo na detalje uređenja, a Janja nam, nakon priče o porculanskim plohama, govori i da je htjela kuhinju koja nije pretjerano moderna. Inspirirala se radovima švedskog studia Nordiska Kök, a s obzirom na to da je odabrala zelenu boju, htjela je neutralnije boje u ostatku prostorije. “Pod smo birali u tonu svijetlog drva, a kauč je svjetlo sive boje. Kupili smo ga u IKEI, model je novijeg datuma i moram reći da smo s njim baš jako zadovoljni”. Osim kauča, među rijetkim komadima koje Vladimir nije samostalno napravio su i elegantne Prostoria stolice, model Bik. “Htjeli smo pronaći stolice koje će izgledati kao da su došle u paru sa stolom, i mislim da smo u tome uspjeli”, kaže Janja. Kako smo se približili kraju razgovora, tako su nam otkrili i naredne korake uređenja doma, budući da ono još nije završilo.

Najbolja odluka koju su ikada donijeli

Od manjih, tu je potraga za savršenim ugradbenim hladnjakom za vino, spajanje nadograđenog dijela kuće s ostatkom unutrašnjosti (razmišljaju o vešeraju ili vešeraju i jednoj dodatnoj prostoriji), a velika im je želja napraviti i decking terase te vanjsku kuhinju, s čime se planiraju baviti kroz iduću godinu. Konačno, nakon mjeseci života na novoj adresi, zamolili smo ih da kažu što je najbolje što su dobili odlaskom iz velikog grada i što bi poručili onima koji možda u ovom času tek razmišljaju o nečem sličnom.

“Ako si takvo što zbog posla možete priuštiti, apsolutno vam to savjetujem. Što se mene tiče, ovo je najbolja odluka koju smo mogli donijeti. Rekla bih da krademo sve one male trenutke koje u Zagrebu nismo primjećivali; vani je sunce pa odlučimo u vrtu piti kavu nakon doručka, ručamo vani, izađem iz kuhinje i uberem si povrće iz vrta. Zaista uživamo u malim stvarima”, priča s osmijehom i dodaje da joj je fora čak i to što je prisiljena svaki dan kuhati, budući da dostave ovdje nisu opcija.

Njezin se suprug slaže. “I dalje smo dovoljno blizu Zagreba da ondje možemo otići kad god trebamo. No, generalno ovdje dobivamo veću kvalitetu života za manje novaca i po meni se tu nema o čemu uopće premišljati”, zaključuje Vladimir.