Vodimo vas u jedan umjetnički atelje u okolici Pazina. Osvojio nas je impresivnim detaljima

S vlasnikom Elvisom Berton popričali smo o inspiraciji iza uređenja, omiljenom dijelu, životu van grada i aktualnoj izložbi

Ime Elvisa Bertona dobro je poznato u domaćim i regionalnim umjetničkim krugovima; izlaže od 2000. na 35 samostalnih i više od sedamdeset skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu, od Londona, Pariza i Beča, preko New Yorka i Venecije, pa sve Sarajeva i Kopra. Dobitnik je više nagrada i priznanja, od 2008. član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika, a od 2014. i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Rođen je u Pazinu, a u njegovoj okolici i danas živi i radi. Jedna sretna slučajnost prilikom lutanja bespućima Instagrama dovela nas je do nekoliko fotografija njegovog ateljea, nakon čega smo ga, od silne fasciniranosti viđenim, jednostavno morali potražiti.

Okružen je vinogradima, maslinicima i poljima lavande

Kako doznajemo, atelje je smješten između Pazina i Motovuna, u malom mjestu Katun Trviški. “Na osami je, okružen vinogradima, maslinicima i poljima lavande. Više puta se zna dogoditi da slučajno podignem pogled dok slikam i u vrtu ugledam srne. Čvrsto sam povezan s prirodom i ukorijenjen u Istru i čini mi se da ne bih mogao živjeti drugdje, pogotovo ne u gradu, jer mi za stvaranje trebaju mir i izolacija”, kreće nam pojašnjavati Berton. Sam atelje, nastavlja, je zapravo dio obiteljske kuće koja je još u gradnji. Idejno rješenje osmislio je njegov brat Damir Berton, koji je po struci dizajner interijera, pa je pomogao i savjetima pri uređenju. Nadalje nam priča, htio je da se objekt sastoji od dva dijela, radnog i stambenog, tako da privatni dio bude odvojen.

Prema njegovoj zamisli, u ateljeu dominira bijela boja kako bi se istakli umjetnički radovi. Pod je izveden u bijelom betonu, a zidovi i stropne grede također su obojene u bijelo. “Želja mi je bila atelje otvoriti prema vrtu i dobiti što više dnevnog svjetla, tako da su svih strana postavljene staklene stijene i prozori. Prostor je multifunkcionalan, opremljen je mini kuhinjom, ima spremište za slike i kupaonicu, radni dio te dio za prijem klijenata koji je kombinacija galerije i dnevnog boravka. Htio sam napraviti drugačiji, malo ‘pomaknuti’ prostor koji je odraz moje osobnosti. Pri opremanju, osim bijele i crne boje koristio sam i žutu jer je to boja svjetlosti i zato mi je najdraža”, priča Berton. Na naše pitanje o stilu uređenja odgovara da ga ne bi mogao svrstati u neku određenu kategoriju, budući da naprosto nije htio dobiti prostor koji je pomodan i koji će za neko vrijeme izaći iz trenda.

Kako se mijenja umjetnik, tako se mijenja i njegov atelje

Kad je riječ o materijalima, kombinirani su metal i prirodno drvo da se dobije efekt topline. Stolice su različite i stavljene su uz zidove da mu ne smetaju dok radi, a da ih u slučaju potrebe kad ima goste, objašnjava, u ateljeu može smjestiti uz radni stol koji može poslužiti i kao blagovaonski. Prostor je, ističe, multifunkcionalan i stalno se mijenja prema potrebi i aktivnostima. “Na zidovima se nalaze moji umjetnički radovi koji su na prodaju, a kad neka slika nađe novog vlasnika, zamijenim je drugom i prostor odmah poprimi drugačiji izgled. Kako se ja mijenjam kao osoba, tako se mijenja moj likovni izričaj, a time i izgled ateljea”, zaključuje.

Dolazimo i do pitanja njegovog omiljenog predmeta ili komada namještaja, a on nam bez puno razmišljanja odgovara – stolica. Riječ je o skulpturi u obliku žene koju mu je poklonila dobra prijateljica, također likovna umjetnica Mirjana Matić iz Deklevi kraj Višnjana. “Obožavam tu sjedalicu i volim provoditi vrijeme u njoj”, kaže nam s osmijehom.

Za kraj našeg razgovora, zamolili smo ga i da nam kratko predstavi svoju aktualnu izložbu, koja se može pogledati u Galeriji Galženica u Velikoj Gorici. Izložba Clean Up After Your Dog je, priča nam, projekt kojim reagira na stanje u društvu, a sastoji se od nekoliko likovnih ciklusa, skulptura i instalacija na kojima sam radio posljednjih godina. “Svi ti radovi zajedno predstavljaju vrt ili park, a projekt usprkos nazivu zapravo nema nikakve veze sa psećom ‘kakicom’, nego sa svim mogućim ‘prljavštinama’ kojima smo svakodnevno izloženi putem medija. Iako sam projekt osmislio prije pandemije koronavirusa, može se primijeniti na trenutnu situaciju jer govori upravo o izolaciji, mjestu fizičke i psihičke izoliranosti”, kaže.