Treneri poznatih kažu da bismo trebali hodati barem 10 tisuća koraka dnevno. Testirala sam to tjedan dana

Kako sam u tjedan dana napravila preko 80 tisuća koraka

Koliko vi dnevno koraka napravite? Moj je prosjek negdje pet tisuća, nekad više, nekad manje. Ovisno o obavezama, a najviše o mojoj volji. Već prije sam čula kako se preporuča barem deset tisuća koraka dnevno, a potvrdio je to i celebrity trener Harley Pasternak kod kojeg treniraju žene kao što su Kim Kardashian i Ariana Grande. Kaže da je to najbolji način za ostati fit pa sam morala isprobati kako će to funkcionirati za mene.

Tjedan dana sam se trudila hodati minimalno 10 tisuća koraka dnevno, usput, dok obavljam stvari nakon i prije posča i to u obući koju taj dan nosim na posao, nisam u torbi nosila nikakve rezervne tenisice već sam koristila svaki usputni trenutak za hodanje. Budući da je još ljeto, hodala sam uglavnom u natikačama, japankama, sandalama, balerinkama, a jedan sam dan čak došla i u visokim potpeticama. I već sam u prvom danu shvatila jednu genijalnu prednost – hodanjem izbjegavate nesnosno čekanje u prometu.

Srijeda

S hodanjem sam krenula već od jutra prije posla zbog čega sam se morala ranije ustati i to u dosta udobnim natikačama. Hodala sam 45 minuta do ureda što uopće nije bilo naporno, a putem sam se poprilično razbudila. Gotovo istu rutu sam prošla i nakon posla usput odrađujući još neke obaveze, a sve bez ulaženja u tramvaj. Dok sam došla do stana prešla sam zacrtanih 10 tisuća koraka, pa čak i malo više.

Četvrtak

Budući da je još uvijek radni tjedan danas sam za posao obula poluotvorene cipele na špic i uputila se, naravno, pješice na posao. Opet imam istu rutu, ali mi danas treba nešto manje vremena nego jučer. Moram priznati da sam već drugi dan osjetila umor, ali nema odustajanja. Poslijepodne sam imala neke obaveze, no uspjela sam odraditi svojih 10 tisuća koraka bez pogovora.

Petak

Danas sam na godišnjem pa već ujutro odlučujem odraditi dio zadanih koraka u ležernim japankama. Tijekom dana sudjelovala sam s grupom djece u nekim aktivnostima, bilo je tu i uzbrdica i nizbrica i, vjerovali ili ne, nisam stigla ni baciti oko na aplikaciju za praćenje koraka, a već sam debelo prešla zadani broj koraka.

Subota

Već nakon buđenja navlačim tenisice na noge i opet provodim dan s jednom grupom djece, ali, na sreću, ovaj put u tenisicama. Tisućice koraka se samo vrte. Preko dana zbog povećanog broja aktivnosti koje provodim na otvorenom taj broj još više raste da bi na kraju taj broj bio uvećan za tri tisuće koraka. Tako je to kad ti krene. Međutim, danas sam osjetila malo veće opterećenje na svojima nogama jer nisam samo hodala po asfaltu, već i trčala po travi i raznim drugim neravnim terenima.

Nedjelja

Dan za opuštanje odlučila sam iskoristiti za laganu šetnju prirodom. Kako sam se sporije kretala trebalo mi je malo više da prohodam 10 tisuća kilometara nego u uobičajenom danu ispunjenom obavezama. Takvo hodanje bilo mi je tu ujedno i prilika da u miru razmislim o svemu što trebam odraditi sljedeći tjedan. Imam osjećaj da mi je dok hodam sve jasnije i bistrije.

Ponedjeljak

Danas sam već prije posla odradila pola dionice. Ostatak me čeka nakon posla, no budući da danas nemam posebnih obaveza, na putu do posla i natrag ne odrađujem svih 10 tisuća. Zato odlučujem šetati još dvadesetak minuta kako bih postigla cilj. Pa neću sad odustati.

Utorak

Posljednji je dan testa. Odlučila sam se okušati u hodanju na potpeticama koje ne nosim baš često. A sve kako bih pokazala da nam obuća ne mora biti prepreka u svakodnevnom kretanju. I da, može se. Udobne su pa i nisam osjetila razliku u odnosu na prethodne dane. Tako sam već prije posla odradila par tisuća koraka, ostatak je slijedio nakon posla do autobusa za Samobor na Črnomercu, a na kraju mi je ostalo još par tisuća koje sam kasnije odradila za nekih 25 minuta.

ZAKLJUČAK

Hodanje 10 tisuća koraka odlučila sam uklopiti u svoje svakodnevne aktivnosti zbog čega sam mobitel koji mi je brojao korake tih dana uvijek imala uza se. Osim što sam više hodala na putu prema poslu i s posla, umjesto da se vozim u tramvaju, bilo je potrebno izdvojiti još nekih 40-ak minuta u komadu. Nekad i manje, ovisno o brzini hodanja kako bih odradila to što sam si zadala. Svaki dan sam prešla oko sedam kilometara za što mi je kad se sve zbroji trebalo nekih sat i pol u danu. Ujutro mi je hodanje pomoglo da se razbudim, a popodne, nakon osam sati sjedenja na poslu pomoglo mi je da se razgibam i osjetim noge. Svakako, dobrodošla aktivnost koja ništa ne košta, a pomaže da se čovjek bolje osjeća. Preporučam ju i vama.