Što je intuitivno hranjenje objasnila nam je jedina certificirana savjetovateljica u Hrvatskoj

Vedrana Fontana Mikulić otkrila nam je koje to greške radimo u percepciji hrane, a pričali smo i o hranidbenim navikama Hrvata te potencijalnom problemu s pokretom body positivity

Iza nas je još jedna sezona blagdana, koja se, za većinu, nekako uvijek svede na konzumaciju pretjerane količine hrane. Negdje sredinom siječnja, pak, mnogi počinju osjećati grižnju savjesti, shvaćajući da je ljeto iza ugla, a ona obećanja o zdravijem načinu života od prošle godine i dalje nisu realizirana. O tome koliko smo kao društvo u jednu ruku opsjednuti zdravom hranom, a u drugu ne znamo ni pravilno interpretirati sastav na deklaraciji nekog proizvoda i jedemo bez da o kvaliteti hrane razmišljamo, koliko je naš odnos prema hrani problematičan i gdje sve imamo prostora za napredak, razgovarali smo s Vedranom Fontanom Mikulić, jedinom certificiranom savjetovateljicom za intuitivno hranjenje u Hrvatskoj.

Potraga za dugoročnim učinkom za zdravlje

Po zanimanju je magistra nutricionizma, a nakon završenog školovanja u Zagrebu, vratila se u rodnu Pulu i radila u zdravstvenom ustanovama na promociji zdravlja, grupnom i individualnom savjetovanju te izradi promotivnih materijala. Također je i predavačica te nositeljica predmeta na studiju Sestrinstva u Puli. A evo i što je točno intuitivno hranjenje i kako se ona uopće našla u toj priči.

“Moj dosadašnji rad bio je ono što nazivamo standardnim nutricionističkim savjetovanjem. Tijekom grupnog i individualnog savjetovanja radila sam s velikim brojem ljudi. Većinom su osobe dolazile na savjetovanje s ciljem mršavljenja, neovisno o svojoj tjelesnoj masi i izuzetno opterećene i u strahu od hrane i vage, a sve promjene koje su radili, uz moju potporu, većinom nisu bile dugoročno održive. Krenula sam istraživati postoji li neki znanstveno potvrđen način savjetovanja u nutricionizmu koji s jedne strane pruža korake koje treba raditi, a s druge strane pruža dugoročno pozitivan učinak na zdravlje. Tako sam došla do intuitivnog hranjenja”, priča nam.

Intuitivno hranjenje kombinira psihologiju i nutricionizam

Intuitivno hranjenje je, doznajemo, kombinacija psihologije i nutricionizma. Ovakav način savjetovanja postoji već 26 godina, u svijetu postoji preko tisuću certificiranih savjetovatelja intuitivnog hranjenja, dok samo intuitivno hranjenje, doznajemo u razgovoru, iza sebe ima 150 istraživanja koja pokazuju pozitivan učinak na zdravlje. Naša je sugovornica edukaciju i superviziju prošla kod Evelyn Tribole (jedne od osnivačica ovog modela hranjenja), a dodatne edukacije pri London Centre for Intuitive Eating vezano uz općenito intuitivno hranjenje te intuitivno hranjenje djece. O samom nas je konceptu zanimalo doznati više kao i to kome je točno namijenjen, pa nas je Vedrana, za početak, uputila u to da postoji 10 principa koji pružaju smjernice o tome kako naučiti slušati potrebe svoga tijela za hranom.

“Imamo principe koji miču prepreke prema slušanju vlastitog tijela; kako odbaciti dijetni mentalitet, kako utišati prehrambenog kritičara i pomiriti se sa svom hranom, kako da emocionalno jedenje postane suradni itd. Također, tu su principi kroz koje učimo kako slušati potrebe svoga tijela; kako jesti svjesnije i s užitkom, kako prepoznati signale gladi i sitosti itd. Postoji upitnik po kojem se procjenjuje jede li osoba više ili manje intuitivno i prema tome se kod individualnog savjetovanja što je ono na što treba kod osobe obrati više pažnje”, pojašnjava.

Tko se sve može javiti na savjetovanje

Najčešće joj se, dodaje, javljaju osobe koje su dugi niz godina bile na dijetama, raznim drugim režimima prehrane i standardnim savjetovanjima nutricionista i više si ne mogu zamisliti da se drže određenih nametnutih pravila. “Ukratko bih rekla da je intuitivno hranjenje za svaku osobu koja osjeća da je njezin stav prema hrani i tijelu opterećuje”, zaključila je. Nastavljamo razgovarati o stanju društva, našoj percepcije hrane, a onda i tijela u različitim oblicima i veličinama. Tako smo se dotaknuli i priče o sveprisutnom body positivity pokretu, kod kojeg Vedrana vidi i određene probleme.

Rekla bih da je intuitivno hranjenje za svaku osobu koja osjeća da je njezin stav prema hrani i tijelu opterećuje

“Drago mi je da postoje body positivity kampanje i da se po tom pitanju puno stvari mijenja. Ono što je i dalje problematično što je kod žena i dalje veliki fokus stavljen na tijelo i izgled, a znamo da smo puno više od pukog izgleda. Izgled ima utjecaj na naš život, ali ne određuje našu vrijednost”, poručuje. Vezano uz same predrasude na temelju oblika i veličine tijela, naglašava nadalje, imamo još jako puno posla kao društvo i zapravo većina ljudi nije ni svjesna svojih predrasuda.

I želi istaknuti još nešto, o čemu se, u okviru ove teme, rijetko razgovora. “Sam izraz veća tijela, jača tijela, plus size sugerira da postoji ono neko standardno društveno prihvatljivo tijelo prema kojem određujemo je li netko u tim okvirima ili izvan njih. Pokazalo se da sama stigmatizacija osoba u većim tijelima ima loš utjecaj na zdravlje svih nas, neovisno o veličini tijela”, kaže. Dolazimo i do teme najčešćeg modela odnosa koji imamo kad je riječ o hrani, i Vedrana skreće pažnju na nešto vrlo zanimljivo. Prema njezinom mišljenju, odlazimo u dvije krajnosti; jedna je ‘briga me što jedem’, a druga je ‘brine me što jedem’.

Intuitivno hranjenje, tvrdi, nudi zlatnu sredinu jela s užitkom, slušanje potrebe svoga tijela i percipiranje hrane kao samo – hrane. “Ovo je jako bitno za razumjeti jer dok god dijelimo hranu na dobru i lošu, zdravu i junk, naš odnos prema hrani ostaje jako opterećen. Zato se kroz intuitivno hranjenje uči i o neutralnoj slici o hrani jer neka hrana nam je važna zbog energijske ili nutritivne vrijednosti, a neka zbog emocionalne i društvene vrijednosti”, naglašava. Kaže nam kako voli reći da zaboravljamo kako je zapravo užitak onaj čarobni sastojak koji hrani daje blagotvoran učinak na zdravlje. “Znači, nije važno samo što jedeš nego i kako jedeš i kako se osjećaš prije, tijekom i nakon obroka”, zaključuje.

Što je zdrav odnos prema hrani i zašto cheat day ne funkcionira

Zdrav odnos prema hrani, nastavlja, znači da od samog razmišljanja o hrani imaš osmijeh na licu, da većinom jedeš ono što želiš, da većinom slušaš svoje signale gladi i sitosti, da pokušaš jesti svjesnije i da učiš na temelju prošlih iskustva i planiraš buduća iskustva jedenja. Ovdje smo joj morali postaviti i jedno neizbježno pitanje, ono vezano za slavni koncept tzv. cheat daya, iako smo odgovor već mogli naslutiti. Pitanje je samo, odgovara nam odmah, koga želimo prevariti. Što dulje žudimo za nekom hranom, pojašnjava, to je veća vjerojatnost da ćemo je pojesti u količinama van osjećaja ugodne sitosti. Kada si prestanemo braniti hranu, dodaje, s vremenom prestane biti toliko zanimljiva.

“Jedan od principa intuitivnog hranjenja je princip u kojem se miriš sa svom hranom i daješ si bezuvjetnu dozvolu za jedenjem sve hrane. Osim, naravno, ako netko nešto ne smije jesti iz zdravstvenih, religijskih ili moralnih razloga. To za velik broj osoba djeluje zastrašujuće jer misle da moraju jesti točno određenu hranu”, priča.

Mislim da je ono o čemu se malo priča, a ima veliki utjecaj na kvalitetu prehrane jest socioekonomski status osoba

Kad smo kod ove teme, kratko smo se dotaknuli i hranidbenih navika Hrvata, a Vedrana nam ponovno skreće pažnju na ne toliko popularne činjenice. “Mislim da je ono o čemu se malo priča, a ima veliki utjecaj na kvalitetu prehrane jest socioekonomski status osoba. Ne možemo očekivati da jedemo kao društvo kvalitetnije, ako si to velik broj ljudi ni ne može priuštiti. Jesti većinom hranu od lokalnih proizvođača i koja je minimalno tretirana za velik broj ljudi je financijski nedostižna i mi kao stručnjaci trebamo toga biti svjesni. Po tom pitanju, prije svega, kao društvo trebamo mijenjati stvari. Kvalitetna prehrana nije samo odgovornost pojedinca nego i društva”, odlučna je.

Iz načina na koji jedemo možemo doznati puno o sebi

Kako se naš razgovor polako bliži kraju, htjeli smo čuti i kako se ona hrani, koliko je zadovoljna kvalitetom obroka i ima li dana s kojima nije pretjerano zadovoljna. “Jedem onako kako mogu ovisno o okolnostima u kojim se nalazim. Ne možemo uvijek jesti kako i što želimo i to je nešto što treba prihvatiti. Ponekad to znači da ćeš skuhati nešto na brzinu, ponekad ćeš naručiti nešto iz dostave, ponekad ćeš jesti dva dana isti obrok, a ponekad ćeš imati dovoljno vremena i napraviti nešto što baš želiš. Važno je da nas to ne opterećuje”, odgovara.

Ne možemo mijenjati sastav hrane, ali možemo svoj stav prema hrani

Bitno joj je, dodaje, jesti redovito obroke i znati otprilike koji je obroci više, a koji manje vremena drže sitom pa prema tome planirati prehranu. “Mislim da je dobro za razumjeti da prehranu možemo samo kratkoročno kontrolirati”, kaže. Osim toga, govori nam, kroz hranu i način na koji jedemo možemo doznati puno toga o sebi, samo za to trebamo biti spremni.

Konačno, na kraju smo je zamolili da s našim čitateljima podijeli koji važan savjet vezan uz zdraviji život i zdraviji odnos prema hrani. Poručila je da bi od poznavanja i primjenjivanja koncepta intuitivnog hranjenja doista mogao profitirati svatko kome je stalo do zdravlja, a u isto vrijeme ne želi koračati kroz život opterećen svojim izborom i izgledom tijela. “Ne možemo mijenjati sastav hrane, ali možemo svoj stav prema hrani”, zaključila je.

Više informacija o intuitivnom hranjenju, ali i Vedraninom radu, možete pronaći ovdje.