VIKEND PUTOVANJE

Spavala sam u prekrasnoj kolibi o kojoj svi pričaju. Evo kako sam uživala u pravoj božićnoj bajci

Vikend izvan grada popravlja kvalitetu života. Poznata novinarka i blogerica Mija Dropuljić odlučila ga je provesti u božićnoj bajci

Iskreni sam adventski/božićni fanatik koji od početka prosinca sve kiti, pušta božićne pjesmice i peče kolače. I hoda u svom najdražem ‘onesieju’ po stanu. Ove godine nisam htjela dočekati prosinac u gomili na minusu odjevena tako da se ne mogu okrenuti u stranu, nego u nešto intimnijem okruženju.
I pronašla sam pravu božićnu idilu koja doslovno izgleda poput kulise za božićni film (jesam spomenula da cijeli mjesec gledam skoro svaki dan po sto i neki put iste božićne filmove? Nisam. E pa i to radim).
Oduševilo me što je doslovno svaki kut kuće pomno promišljen i ukrašen. Čak i u kupaonici je pribor u božićnom duhu. Ujutro smo uživali u mirisu kave ušuškani u božićnu dekicu na terasi, tijekom dana kuhali uz božićne pjesme, a večer smo proveli u kleti uz kamin igrajući društvene igre i ispijajući kuhano vino. I moram priznati da sam svaki tren čekala da čujem Djeda Božićnjaka kako se spušta niz dimnjak. Ali do poklona ima još koji dan za čekati.
Moram priznati da sam svaki tren čekala da čujem Djeda Božićnjaka kako se spušta niz dimnjak

Kućica na vrhu brežuljka, okružena prirodom. S velikom terasom ukrašenom klupicama, foteljama i ljuljačkama s pogledom na vinograd. Unutrašnjost kuće miriše na drvo, čuje se pucketanje vatre iz kamine iz prizemlja. Topla svjetlost brojnih malih lampica baca nježan odsjaj na shabby chic namještaj, velike i raskošne zelene biljke i mnogobrojne božićne ukrase, od orašara, preko kuglica do gingerbreada.

Idila kao iz nekog božićnog filma

U lijevom kutku nalazi se pravo božićno drvce, postavljeno točno pored stepenica koje vode do drugog kata na kojem se nalaze ugodne spavaće sobe koje odišu božićnim duhom. Prizor iz božićnog filma – osjećam miris medenjaka i kuhanog vina, čujem šuškanje papira prilikom otvaranja poklona i pjevušim božićne pjesme koje sviraju u pozadini. Ne, ovdje ne opisujem idilu iz još jednog savršenog božićnog filma (oduvijek sam željela biti protagonisti u jednom takvom filmu) – ovdje opisujem božićnu bajku Ville Botanice, prave idile svega 30-ak kilometara od Zagreba.

Osjećam miris medenjaka i kuhanog vina, čujem šuškanje papira prilikom otvaranja poklona

Tjednima sam uživljeno promatrala fotografije lokacije na Instagramu. Cjelokupni interijer mi je djelovao posve nerealno, poput kulise za božićni film. Kad sam napokon kročila u kuću, činilo mi se kao da sam onaj stvarni dosadni život ispunjen poslom i konstantnom jurnjavom, ostavila iza sebe, a ušla u jedan mirni slatki svijet u kojem je jedino bitno uživati i razmaziti se. Jer točno to svaki kutak ove vile poručuje – opusti se i uživaj!

Veliki dio namještaja napravljen je po dizajnu mame od vlasnice u jednoj maloj stolarskoj radionici. Drugi dio namještaja kupila je sama na raznim buvljacima i sajmovima starina, a u suradnji s prijateljem umjetnikom Marijem Mišeom ga je restaurirala kako bi se savršeno uklopili u interijer. Glavni cilj je bio stvoriti toplu atmosferu, korištenjem pretežito prirodnih materijala, kao što su drvo i crijep, i vratiti njegove goste u bajku iz prošlosti.

Veliki dio ukrasa su ustvari pokloni

Posve je jasno kako u ovoj vili nije ništa umjetno jer tu domaću toplu atmosferu teško je stvoriti tek redom kupljenim detaljima. Naime, veliki dio ukrasa su pokloni koje je su vlasnici dobivali od strane obiteljskih prijatelja.

Oduševilo me što je doslovno svaki kut kuće pomno promišljen i ukrašen. Čak i u kupaonici je pribor u božićnom duhu

Ostatak ukrasa, poput Orašara i glazbenih kutija, kupljeni su na sajmu antikviteta na Britancu i na Portobello roadu u Londonu. U potkrovlju se osim tri spavaće sobe, nalazi još jedan dnevni boravak s malom bibliotekom s odabranim naslovima svjetske i domaće književnosti, kao i odabrana biografska i autobiografska djela iz glazbenog svijeta.

Villa Botanica tijekom cijele godine plijeni pažnju svojim uređenjem. Teško mi se odlučiti bih li više uživala na pikniku na travi ispred same kuće tijekom vrućih ljetnih večeri, pijuckala vino na ljuljački u rano proljeće ili se skrila od minusa grijući se uz kamin.

Kao velika ljubiteljica prosinca, božićnih ukrasa, pjesama, kolača i filmova (shvatili ste koliko daleko moja ljubav prema božićnom vremenu ide), bila sam oduševljena kad sam kročila u tu božićnu bajku.

Napokon sam ostvarila svoj san iz djetinjstva – postala sam protagonistica u vlastitom božićnom filmu. Miju Dropuljić čitajte na blogu.