Silno sam htjela napraviti japanske voćne sendviče. Presjek je ispao očajno, ali su bili ukusni
U teoriji je sve djelovalo zapravo vrlo jednostavno i da nema mjesta za poraz, na kraju sam se sama sebi smijala
U teoriji je sve djelovalo zapravo vrlo jednostavno i da nema mjesta za poraz, na kraju sam se sama sebi smijala
Gledam ja njega već danima, gleda on mene. Ne, nije flert, gledam zapravo besprijekornu fotografiju, točnije više raznih verzija japanskih voćnih sendviča, izvornog naziva Fruit Sando. S obzirom na to da nisam neka osoba od gastronomije i kuhanja, a i raspon namirnica i sastojaka, kao i njihovo kombiniranje mi je vrlo suženo, prvo pitanje je bilo koga da nagovorim da mi pripremi ovaj sendvič da ga degustiram. (op.a. Da se trebam staviti u format memea za bolje razumijevanje mog levela kuhanja, bila bih ovaj.) Nekoliko pokušaja nagovaranja nažalost nije urodilo plodom, odnosno više je djelovalo kao obećanje ludom radovanje, pa sam ovaj put odlučila ne odustati od svog nauma i uzeti stvar u svoje ruke. Napravit ću si sama Fruit Sando, jer koliko teško i neuspješno može biti? E pa može, mark my words!
Nakon proučavanja fotki, palo je potom, logično, i istraživanje YouTube, Instagram videa, rezimiranje opcija i tehnika pripreme. Moram priznati da sam već nakon nekoliko video recepata postala bitno samouvjerenija, a mjesta za pogrešku u ovom izazovu, barem u mojoj glavi, ni u kojem obliku nije bilo – ni na vidiku. O kako li sam se prevarila. U malom istraživačkom zadatku doznala recimo da ovaj sendvič Japanci jedu uglavnom za doručak ili kao neki kasniji snack, a odlična su zamjena za desert koji pritom izgleda vrlo atraktivno baš radi svog moćnog presjeka i njegovih kreativnih varijacija. Ono što me kod njega osim izgleda privuklo jest i jednostavnost pripreme. Potrebno je tek nekoliko uobičajenih sastojaka, nema nikakvog pečenja, samo vi i vaše vješte ruke, i malo vremena. Zapravo je riječ o sendviču čiji nadjev čine tek odabrano voće u kombinaciji s kremom od šlaga i maskarponea između dvije šnite japanskog slatkog kruha shokupan, koji se inače može nabaviti u Korici. Moj kolega fotograf Aleks, koji me cijelo vrijeme bodrio, kazao je kako ga sve skupa zapravo podsjeća na svojevrsnu inačicu ledenog vjetra s čime bih se i složila. No, prijeđimo na stvar i doznajte što vam sve točno treba, kako izgledaju priprema pa onda i sami final.
Japanski voćni sendviči
Sastojci
1 shokupan kruh
1 naranča
1 kivi
1 banana
nekoliko borovnica
50 g maskarponea
200 g vrhnja za šlag
žličica šećera (opcionalno)
Priprema
Ogulite, očistite voće. Sa šnita naranči svakako pokušajte oguliti kožicu. Kivi možete ostaviti cijeli ili ga barem prepolovite da imate veće komade. Zatim umutite vrhnje za šlag u koje ćete potom dodati maskarpone i lagano izmiješati. Krema bi vam trebala biti kompaktna i čvrsta. Narežite potom kruh na malo deblje šnite. Šnitu kruha položite na ravnu plohu na koju ste prethodno stavili sloj prianjajuće folije (u koju ćete kasnije sendviče zamotati). Namažite šnitu debljim slojem kreme, potom po dijagonali slažite voće. Ja sam stavila u sredinu cijeli kivi, okolo komade naranče, nekoliko borovnica. U drugom sam kivi zamijenila recimo bananom. Cijelo vrijeme razmišljajte o presjeku i kako voće posložiti da on bude što zanimljiviji. Na voće ponovno stavite kremu i preklopite s drugom šnitom kako biste dobili format sendviča. Malo ga pritisnite odozgora, pazite da nadjev ne ispada vam i potom ga zamotajte u foliju kako bi sve bilo kompaktno. Sendviče tako zamotane stavite na sat vremena u hladnjak. Nakon toga slijedi njegovo vađenje iz folije i ključni trenutak, dijagonalno rezanje, divljenje presjeku, fotkanje za Instagram (opcionalno) pa posluživanje i uživanje.
Zaključak
Krenimo prvo od uspješnih stvari. Sendvič je zbilja iznenađujuće ukusan i kombinacija voća, kreme i ovog kruha je baš dobro sjela. Morate priznati i da je moja priprema izgledala vrlo ozbiljno i kao da će finale biti grand finale. No, uslijedilo je mega razočaranje jer presjek je ispao, malo je reći, očajno. Nije bilo ni r od reprezentativnosti. Pa, iako sam se potrudila, možda ipak nije toliko jednostavno kako se činilo. Recimo da bi tu trebalo biti ipak još nekoliko pokušaja, kombiniranja postavljanja voća, pa onda i prakse da bih postigla neki malo bolji vizualni rezultat. Naravno da su moji japanski sendviči u redakciji bili tema zafrkancije još nekoliko dana: u smislu, Lati kad nam opet radiš sendviče? No, ako ništa, barem su bili ukusni i smazani u trenu.