Znam da svi idu u Prag zbog dobre pive, ali ako mene pitate, ovo je jako romantičan grad

Kristina radi u agenciji Mediacor, a na ovo kratko putovanje odlučila je otići s prijateljem iz istog biznisa. Glavni razlog? Dobro pivo, naravno

Ideja za putovanje u Prag pala mi je na pamet nakon godišnjeg odmora, dok me još uvijek prao ‘summertime sadness’, a zvukovi razbijanja valova i okusi finih koktela na plaži još su uvijek bili prisutni. Nedjelja. Dan prije povratka u realnost, jedan zagrebački kafić i čaša crnog vina – savršena podloga za odluku o putovanju, bilo gdje i bilo što, što prije moguće.

Gdje ćemo? Milano? Rim? Ma ne, nikad nismo bili u Češkoj, domovini dobrog piva. Ok, volimo pivu. Prag it is! Tako smo kao dvoje prijatelja, koje je spojila ljubav prema marketingu, odlučili vidjeti kako izgledaju jesenske boje u Pragu.

Malo o Česima

Vođeni zajedničkom lijenošću što se tiče organizacije, odlučili su taj dio prepustiti profesionalcima i ići s agencijom, pa onda na licu mjesta vidjeti koje će fakultativne aktivnosti prihvatiti, a koje ne. Agencija s kojom su putovali je ICT putovanja i imaju samo riječi hvale. Tena je vodič koja te natjera da svaki put skineš slušalice kada krene pričati o Češkoj, a vozač Super Mario je upravljao «Jozom» (tako se zvao autobus) kao svojim vlastitim nogama.

Nakon prilično duge vožnje kroz Sloveniju i Austriju stupili smo na češko tlo i ubrzo stigli u Prag gdje nas je dočekao najnarančastiji gradski zalazak sunca koji smo ikad vidjeli. Putem smo saznali genijalne zanimljivosti o češkoj političkoj sceni o kojoj Česi međusobno baš nikada ne razgovaraju (za razliku od nas Hrvata). O tome kakvi su Česi općenito, zašto prednjače po ukupnoj količini ispijene pive u svijetu, što jedu i još hrpu toga.

Primjerice, stereotip koji smo mi stvorili o Česima koji ljetuju na Jadranu proizlazi iz činjenice što su nevjerojatno štedljivi. Prosječna češka obitelj na početku tjedna kupi namirnice koje taj tjedan namjerava i potrošiti. Vrlo rijetko odlaze po dodatne stvari u dućan, a na naše plaže nose paštete vjerojatno iz jednog jedinog razloga – ostalo im je u zalihama i ne pada im napamet baciti nešto što nisu potrošili/pojeli ili kupiti novo.

Osim što su štedljivi, odlikuje ih i nezamisliva marljivost. Gotovo svaki Čeh (a naročito Pražanin) radi minimalno dva posla. Ženama je omogućen porodiljni do čak pet godina, ali rijetko koja Čehinja to i iskoristi jer se što prije želi vratiti na posao.

Gulaš s knedličkama i kobasicom i Karlov most

Odsjeli smo u Olympik hotelu udaljenom samo tri stanice metroom od centra. Prvu smo večer otišli u informativni kratki razgled centra gdje smo slušali priča o Astronomskom satu na glavnom trgu, poznatom kao Pražský orloj. To je nešto kao naš sat na Jelačiću gdje se svi nalaze, ali je puno zanimljiviji. Ima poseban mehanizam i brojčanik koji pokazuje relativne položaje Sunca, Mjeseca, glavne planete, dane, mjesece i godine. Turisti su fascinirani predstavom koja se odvija na svaki puni sat.

Nakon te prezentacije, odlučili smo sjesti u restoran gdje smo naručili češki specijalitet – gulaš s knedličkama i kobasicom. Porcija je bila veličine nakon koje moraš otkopčati hlače, a cijena i više nego pristupačna. Mjesto gdje se svaki posjetitelj mora fotografirati, jer inače kao da nisi ni bio u Pragu, je definitivno Karlov most.

Savjet svima koji žele dobru fotku s Karlovog mosta, obavite ju u ranim jutarnjim satima jer čim dan malo odmakne, slije se more ljudi i nemoguće je napraviti fotografiju bez najmanje dvadesetak turista okolo. Inače, postoji legenda koja kaže da je Karlov most građen od jaja kojima se radila smjesa za lijepljenje kamenih blokova.

Piva za 10 kuna i dobri pubovi

Odabrali smo vožnju Vltavom brodom na kojem su za 20 eura imali neograničenu konzumaciju hrane (pivu su morali sami kupiti). Digresija namijenjena svim pušačima: u Pragu ćete sigurno smanjiti pušenje jer je gotovo nemoguće pronaći kafić, pub ili klub u kojemu se smije pušiti. Pušenje na javnom mjestu je strogo zabranjeno i kažnjava se s 200 eura.

Cijene pića u samom centru Praga nisu tako pristupačne, ali već 200-tinjak metara hoda kroz malo zabačenije ulice pronaći ćete pubove gdje piva košta otprilike 10 kn. Najbolja stvar kod češke pive i odgovor na ranije spomenuto pitanje zašto Česi prednjače po ukupnoj količini ispijene pive u svijetu je ta što od češke pive drugi dan ne boli glava. Tajna je u posebnoj proceduri kod proizvodnje tog slavnog napitka koji će stajati na gotovo svačijem stolu u kafiću, neovisno koje je doba dana.

Ako ste zaljubljeni, svoju bolju polovicu odvedite u Prag

Jedna riječ kojom bi opisala Prag je: romantičan. Ako ste zaljubljeni, svoju bolju polovicu definitivno odvedite u Prag jer je nevjerojatno romantičan. Tome najviše pridonosi predivna arhitektura u kojoj se isprepliće romantizam, gotika, barok i renesansa.

Iako smo svaku večer ostajali do kasno u praškim pubovima slušajući dobru live muziku (preporuka je Dubliner pub u samom centru), posljednju noć smo odlučili maksimalno iskoristiti i doživjeti pravi praški noćni život. Slučajno smo otkrili bar “U sudu” koji nalikuje na katakombe u kojima se odvijaju različiti partiji. Na ulazu se nalazi salon u kojem vlada mirna atmosfera, a u kutu je klavir na raspolaganju svima koji odluče svoje vještine sviranja podijeliti s gostima. Spuštanjem po stepenicama nalazi se prostor sa stolovima za biljar i za stolni nogomet. Spuštajući se još niže, dolazi se do prostora gdje vlada “Despacito” atmosfera kao stvorena za proslave djevojačkih večeri. Piće je jako jeftino, a atmosfera je potpuno domaća i bez turista, ako ne računate nas.

Nakon tri dana provedenih u Pragu, pri povratku u Zagreb stali smo u Češki Krumlov, predivan mali pitoreskni gradić koji se nalazi na mendru Vltave. Grad je sagrađen oko dvorca iz 13. stoljeća, u gotičkim, renesansnim i baroknim elementima. Na raspolaganju je velik broj preslatkih kafića i restorana u koje ćete se odmah zaljubiti. Time je završila naša četverodnevna češka avantura.