Pogledale smo BlacKkKlansman pa smo se malo dopisivale o Adamu Driveru i rasizmu

Veronika i ja smo pogledale novi film Spikea Leeja pa smo se malo dopisivale o svemu što smo vidjele

Novi film Spikea Leeja, BlacKkKlansmann ili na hrvatskom Crni član Ku Klux Klana, pod povećalo je trebao vratiti problem rasizma u Sjedinjenim Američkim Državama koji danas, čini se, nije ništa manji nego u sedamdesetima u koje je smještena radnja ovog filma. Scenarij je napisan prema memoarima Rona Stallwortha, umirovljenog policajca koji je u sedamdesetima radio u policiji u Colorado Springsu i dobio zadatak da se infiltrira i razotkrije Ku Klux Klan.

Leeju je film donio Grand Prix u Cannesu ove godine, a da se uvjerimo je li doista tako sjajan i progresivan, Veronika i ja smo ga prošli tjedan pogledale i malo se dopisivale o tome.

Nives: Bok Veronika, kaj ima? Prvo želim prokomentirati izbor glumaca. Adam Driver je super. A jesi znala da je John David Washington koji glumi Rona Stallwortha zapravo sin Denzela Washingtona?

Veronika: Jutro, Nives, i drugi put me probudi u 07:45, molim te. Ok, Adam Driver je bio jedan od razloga da odem na film, volim ga. Nisam znala za Rona, ali kad smo već kod toga jesi znala da je Michael Buscemi Steveov brat? Osim prezimena su isti, isti!

Nives: Ma daj? I on je super u filmu. Općenito, film je zabavan, ali ne mogu reći da sam oduševljena. Najfascinantnija mi je zapravo paralela između 70-ih i 2017. godine i činjenica da se nije puno toga promijenilo po pitanju rasizma.

Veronika: Strašno. Samo potvrđuje onu da se krećemo unatrag umjesto naprijed. Meni film traje nekih 30 minuta previše, malo je spor, a nije taj tip artsy filma. Sviđa mi se taj humor i vreća šala na svoj račun (kod glavnog protagonista), ali je zapravo sve skupa prilično tužno. Pogotovo kraj koji je baš pljuska stvarnosti. Jesi možda skužila mjuzu u pozadini? Neka nježna, mazna, malo mi više paše uz neki drugačiji žanr. Ako me razumiješ! :smijeh:

Nives: Meni je mjuza bila odlična, moram priznati. Shazamala sam ispod kaputa da me ne skuži ekipa u publici. Kraj je apsolutno potresan, a kad vidim Trumpovu facu poprilično se uznemirim. Ali kraj radnje filma mi je zato poprilično klišejiziran. Nisam sigurna zašto se Spike Lee odlučio na takav kraj kad on u stvarnosti nije takav.

Veronika: Ma to je nekakav politički moment kojeg je valjda htio zafitiljiti za kraj. Inače je veliki borac, ali da, slažem se, sirovo. A opet, možda sirovo treba i biti. Za Trumpa se slažem, on mi šalje vibru tempirane bombe. Sve u svemu, mislim da se dosta pumpao film, možda malčice neopravdano?

Nives: Možda, da, ali očito je s razlogom osvojio Grand Prix u Cannesu. Voljela bih pročitati Stallworthovu knjigu. Možda je sad kad je izašao film prevedu i na hrvatski.

Veronika: A možda da ju pročitaš i na stranom jeziku, Nives, neće ti škoditi. :smijeh: Zezam te malo, znaš da si ne mogu pomoći. Grand Prix ima svoju težinu, voljela bih pogledati još neki od filmova. Imaš kakvu preporuku? Ili još pričamo o filmu?

Nives: Ja sam još samo htjela reći da mi je Topher Grace jako neuvjerljiv. A preporuku nemam. Nisam pogledala stvarno dobar film već mjesecima i zbilja se nadam da će uskoro stići nešto vrijedno pažnje.

Veronika: Trebalo mi je neko vrijeme da ga smjestim, bezveze mi je, slažem se. Come on, moglo je to i puno bolje. Ok, što iduće gledamo?

Nives: Aleksi ima premijeru za dva tjedna.

Veronika: Genijalno. A dok čekamo ZFF možemo si podignuti raspoloženje češkim komedijama u Europi.

Nives: Ja sam za.