Plesali su s facama od Igora Barberića do Kapele Marne, a sad u Hrvatsku dovode koreografa Beyoncé Knowles

O plesu kao životnoj strasti razgovarala sam s osnivačima TransForma

TransForm Dance Studio posluje već više od pet godina i broji preko 900 članova. U plesnim su krugovima odavno etablirani, a šira ih je javnost imala prilike upoznati kroz televizijski show Supertalent. S obzirom na to da sam čula da za zimu pred nama pripremaju brojne zanimljive novitete, kao i to da ustrajno inzistiraju na organiziranju raznih humanitarnih akcija, odlučila sam razgovarati s osnivačima, Davorom Wordom Ćikovićem i Ivanom Rončević, te o njima, njihovim početcima, poslovnoj viziji i budućim planovima želim saznati nešto više.

Moje je prvo pitanje očekivano – kako su se njih dvoje uopće upoznali i kako je priča oko TransForma krenula? “Uvijek sam smatrao da plesači u Hrvatskoj trebaju imati više prilike i da su dovoljno dobri da se pokažu svijetu. Znao sam da ću jednog dana stvoriti jednu takvu platformu. Ivana i ja smo dugogodišnje kolege i nakon što smo shvatili da se dobro razumijemo i funkcioniramo, odlučili smo osnovati TransForm. Danas možemo reći da su naše koreografije četiri puta odabrane da predstavljaju Hrvatsku na svjetskom natjecanju World Dance Masters, a dva puta smo nagrađivani i za svoj pedagoški rad”, priča mi Davor, a Ivana dodaje kako su od prvih zajedničkih trenutaka znali da poslovno mogu jako dobro funkcionirati i da dijele slične ideje.

Edukacija mladih kao fokus

Zanima me i kako je tekao privatni put k svijetu plesa svakog od njih. “Ja sam se s plesom upoznala u osnovnoj školi u Zagrebu, a došla sam na prvi sat iz popularnog razloga a taj je bio sve-moje-prijateljice-idu. Međutim, zaljubila sam se u ples, u pokret, u pedagogiju iza toga. Imala sam veliku želju istog trenutka da ja budem ta profesorica. Međutim, život me u međuvremenu odveo u posve drugom smjeru: faks, pa sam se zaposlila u struci i sve je bilo idilično dok nisam shvatila da je ples moj život. Tad sam dala otkaz i otad sam se još više educirala, koreografirala, učila, stjecala iskustvo i danas sam – danas smo oboje – tu gdje jesmo”, kaže Ivana.

Davor mi, pak, priča kako je njegov put oduvijek bio vezan uz ulične akrobacije, a plesu ga je privukla fuzija ritma i zvuka. Zanimanje za breakdance, dovelo ga je u Zagreb gdje se krenuo dodatno educirati po pitanju plesa i u konačnici stigao do TransForma.

Nije poanta da ste cijeli život plesači koji tehnički mogu savršeno izvesti što treba, nego je bitno imati osjećaj za ples i želju da se time bavite

Pitam ih da mi pobliže opišu što sve TransForm nudi i čime se bave. Davor ističe kako su njihovi članovi raspoređeni u 20 grupa različitog intenziteta, i naglašava da mu je posebno bitna komponenta edukacija mladih. Upravo zato dva puta tjedno nude radionice s nekim od najboljih plesnih predavača u zemlji, a jednom mjesečno i radionice otvorenog tipa.

“Dva puta godišnje imamo i produkcije, zimsku i ljetnu. Na zimskoj nudimo presjek toga što smo radili, a ljetne budu tematski showovi, svaka produkcija ima temu odnosno priču i sve točke su tako orijentirane. Produkcije su uvijek vrlo posjećene i traži se karta viška. Dva puta godišnje imamo i foto i video projekte, gdje plesače učimo modelingu za kamere, o poziranju i ponašanju pred kamerom – vještini koja im vrlo dobro dođe u plesnoj industriji”, kaže mi Ivana.

Često organiziraju i snimanja konceptualnih plesnih videa, kako bi plesači dobili dobru platformu za stjecanje iskustva, a sva njhova fotografiranja i snimanja vodi Tina Kadoić, članica tima. Na kraju, naglašava Ivana, imaju i veliki plesni zimski kamp: TransForm Winter Dance Camp koji je međunarodnog karaktera i akomodira preko tisuću plesača. Ove godine vjerojatno i više, zbog pomame za Brianom Friedmanom, čovjekom zaslužnim za koreografije Britney Spears, Beyoncé i Cher.

S mnogobrojnosti ovakve grupe i ovog plesnog studija dolazi i puno društvene odgovornosti

Naravno, zamolila sam ih da mi o spomenutom kampu ispričaju još nešto. TransForm Winter Dance Camp je, pojašnjavaju mi, zimski plesni kamp koji se održava već treću godinu zaredom. Ove će se godine održati od 5. do 11. siječnja na dvije lokacije: u sportskoj dvorani osnovne škole Oranice i u TransForm plesnom studiju. Riječ je o kampu u koji dovode petnaestak vrhunskih inozemnih pedagoga koji drže plesne radionice, privatne satove, održavaju se i dva plesna natjecanja, Q&A sesija s pedagozima, predavanje ekskluzivnog pedagoga te gala showcase – završna plesnu predstava pedagoga koji su podučavali na kampu i koja je obično najposjećeniji dio kampa.

Poslovna filozofija vraćanja društvu

Davora sam, s druge strane, pitala o humanitarnom aspektu njihovog poslovanja. Kako sve pomažu, kome i zašto im je to bitno? “Kao suosnivači, oboje imamo filozofiju da društvu treba vraćati natrag i smatram da se i u najmanjem segmentu može dignuti svijest o nekom problemu. Uključili smo se tako ove sezone u Mjesec borbe protiv ovisnosti snimanjem tematskog videa Leave A Light On, te imamo i našu najsvježiju suradnju s Udrugom za dobrobit i zaštitu životinja Hrabre njuške na jednom projektu udomljavanja životinja.

Pozvali smo ih na fotkanje sa sedam njihovih mačaka koje su trenutno na skrbi, i jednim psom – koji nam je baš prirastao srcu. Hrabre njuške postoje nešto više od godinu dana ali Ivana, Tina i Marina su prave lavice kad dolazi u pitanje udomljavanje životinja u njihov zauvijek-dom. Mi smo se tome jako divili i morali smo ih pozvati. S mnogobrojnosti ovakve grupe, ovog plesnog studija dolazi i puno (društvene) odgovornosti i mi smo jako sretni kada možemo na toliko strana pomoći. Mislimo da je snaga leži u skupini – u velikoj zajednici – i da se tako najbolje možemo odužiti i pomoći svima koji su u potrebi”, zaključuje.

Za kraj našeg razgovora, oboje su sa mnom podijelili svoja razmišljanja o plesu – zašto bi mu svatko trebao pružiti šansu i što bi poručili onima koji misle da nije za njih. “Svatko se može pronaći u plesu. Ples je predivna, oslobađajuća komponenta koja pozitivno djeluje na opće stanje čovjeka. Ples je prilika za bolje naučiti koordinaciju, za raditi u grupi, za shvatiti što znači impuls i – na kraju krajeva – za prenijeti impuls do publike”, rekla je Ivana.

“Nije poanta da ste cijeli život plesači i plesačice koji tehnički mogu savršeno izvesti što treba, nego je bitno imati osjećaj za ples i želju da se time bavite. A kad nastupate, kada znate da ste dali sve od sebe na sceni, e taj osjećaj je nezamjenjiv”, zaključio je Davor.