Ovaj par iz Zagorja snima najljepše fotografije hrvatske prirode. Upoznajte ih

Nevjerojatni prizori iz prirode, planinarske postaje za koje nikad ne bismo rekli da su u Hrvatskoj i zdrav, sportski duh samo su neki od razloga zbog kojih stranicu Hiking Croatia s veseljem pratimo

Ako sam kroz prošlu, znamo svi već vrlo dobro kakvu, godinu na Facebooku naišla na jednu zbilja dobru stranicu, onda je to Hiking Croatia. Priznajem, ne bi me se moglo svrstati u red aktivnih planinara, ali tješim se da planine posjećujem periodično, s tendencijom da postanem redovita. A dogodi li se to doista, za to ću u prvom redu moći zahvaliti Mariju Jurini i Dariji Bedeniković, paru koji stoji iza spomenute stranice i čije me fotografije, ali i kratki tekstovi koji uz njih stoje, često natjeraju da ostanem bez teksta, i provedem minute i minute pomalo hipnotizirano gledajući u monitor. Svoje sam oduševljenje podijelila i s kolegicama u redakciji, pa smo tako o nekim njihovim objavama u više navrata već i pisale.

Zelenilom su okruženi od malih nogu

Na moju veliku sreću i veselje, Marija sam uspjela uhvatiti za kratki razgovor i detaljnije upoznavanje s njima, njihovim avanturama i planovima. Odmah na početku mi kreće pričati kako su i on i Daria iz Hrvatskog zagorja; zelenilo je nešto s čime su okruženi od malih nogu i logično je da su postali zaljubljenici u prirodu. Daria je, doznajem, prvostupnica sestrinstva i radi na hitnoj, a on se bavim fotografijom, snimanjem i društvenim mrežama. Profil Hiking Croatia, kako na Facebooku, tako i na Instagramu, kaže, nastao je sasvim spontano.

Kako se Mario bavi fotografijom i snimanjem, radio je na puno outdoor projekata gdje se skupila poprilično velika baza fotografija s domaćih planina. U rujnu 2019. tako konačno odlučuje pokrenuti profile te objavljivati fotografije i ideje za planinarenje u Hrvatskoj, ali i šire. U jako kratkom vremenu interes je postao prilično velik, a time i, priča mi, njihova želja da pratiteljima pruže što kvalitetniji sadržaj.

Jako puno ljudi kreće u pothvate za koje nisu fizički spremni, ne poznaju teren niti su se potrudili informirati se

“Ljubav prema prirodi je oduvijek prisutna kod mene. Kako volim fotografiju, priroda i planine su uvijek bile jedan od najljepših motiva za fotografiranje, a uz planine naravno dolazi i planinarenje i otkrivanje novih prostranstava. Dariju sam polako uveo u taj svijet prije otprilike tri godine i nije dugo trebalo da i nju navedem na to, a danas smo nerazdvojni na svim našim planinarenjima”, objašnjava.

Odlazak u prirodu minimalno jednom tjedno

Dosad ste već sigurno pretpostavili da ovaj par svaki slobodni trenutak koristi za bijeg u prirodu, i ondje su minimalno jednom tjedno, a kad se pruži prilika – i češće. Iako se meni, nakon što sam odgledala na stotine njihovih fotografija, činilo kao da su već više puta prošli sve staze i lokacije u zemlji, doznajem da nisu, i da imaju još jako puno planova za neka iduća putovanja. Štoviše, u planu za prošlo proljeće bilo je detaljnije istražiti planine u Austriji i Sloveniji, ali pandemija koronavirusa im ga je, zasad, pomrsila. A kad pričamo o njihovoj omiljenoj domaćoj planini, Mario mi odmah ističe Velebit, kojem se uvijek rado vraćaju.

Nekih 500 metara prije samog vrha naletjeli smo na nekoliko kozoroga s rogovima respektabilne veličine, a kako su imali mlade, nije im baš bilo drago vidjeti nas

Maria sam zamolila da mi prepriča i neku od njihovih planinarskih anegdota, kojih, sigurna sam, ne nedostaje. “Joj, bilo je tu svega, ali nekako se svaki puta sjetimo kako smo se u kolovozu ove godine prepali kad smo išli na Anića kuk. Nekih 500 metara prije samog vrha naletjeli smo na nekoliko kozoroga s rogovima respektabilne veličine, a kako su izgleda imali mlade, nije im baš bilo drago vidjeti nas, čak su nas i upozorili lupanjem rogovima o kamen. Odlučili smo se malo povući i pričekati razvoj situacije, ali oni su baš na stazi odlučili odmoriti. (smijeh) Na kraju smo prošli pored njih kao da ih nema i smijali se sami sebi kako su nas uplašili vjerojatno bez razloga”, prisjeća se.

O čemu je ključno razmisliti prije puta u planine

A u prirodu, pa tako i planine, obzirom na novi život s ograničenim mogućnostima kretanja, kroz proteklu se godinu zaputio velik broj ljudi. No, upozorava na nekoliko stvari o kojim bi svatko, prije nego što se u takvo što upusti, trebao dobro razmisliti.

“Prije svega, moram reći da sam razočaran ponašanjem pojedinaca kojima ondje očito nije mjesto. Skloništa i staze su prepuni smeća koje ostavljaju oni koje jednostavno nije briga za sve koji će naići nakon njih. Svima koji tek kreću u planinu savjetovao bih da se jako dobro informiraju o lokaciji na koju idu, skinu offline karte ili ponesu pravu kartu i kompas, dovoljno tekućine te hrane i, naravno, kvalitetnu obuću i odjeću. Jako puno ljudi kreće u neke pothvate za koje nisu fizički spremni, ne poznaju teren niti su se potrudili informirati se, misle da će im litra vode biti dovoljna u kolovozu”, upozorava.

Važnost nabavljanja kvalitetne opreme dodatno mi naglašava; kaže da uvijek savjetuje da se krene od obuće jer, u ovom slučaju, cipela glavu čuva. Kaže mi kako je pitanje planinarske obuće vrlo kompleksna tema koju u kratkom vremenu ne može obraditi, ali mi otkriva jednostavno pravilo; jako je bitno da se osjećate udobno u gojzerici u kojoj krećete u planinu, jer ako u startu nije udobna, nakon nekoliko prijeđenih kilometara svaki korak će biti mučan. Osim obuće, kaže, računa treba voditi i o ruksaku, odnosno onome što je u njemu, kao i drugim korisnim dodacima.

“U svakom planinarskom ruksaku trebao bi se nalaziti set za prvu pomoć, kompas i karta, dovoljno hrane i vode, kabanica, naglavna svjetiljka, a mi sa sobom uvijek imamo i mali švicarski nožić, pribor za jelo, upaljač i neku energetsku pločicu ili čokoladicu. Jako bitan dio opreme su i planinarski štapovi, iako ih ne vole svi jako su korisni kod savladavanja nizbrdica i služe kao oslonac, a spašavaju i koljena kad smo već umorni”, pojašnjava.

Dolazak do vrha koji otkriva neke nove poglede neopisivo je iskustvo

Ima i vrlo konkretne savjete što se tiče trasa, staza i planina na koje bi se, za početak, trebali uputiti neiskusni planinari; prvo neka krenu u istraživanje njihovih lokalnih planina i brda, ovisno o tome gdje se nalaze, a kasnije kad spoznaju svoje mogućnosti, mogu se uputiti gotovo bilo gdje u Hrvatskoj. Dodaje da, iako mi zapravo i nemamo neke tehnički zahtjevne planine koje bi bilo teško osvojiti, imamo poprilično zahtjevne vremenske uvjete. Ljetne vrućine i velike količine snijega zimi su velika opasnost za neiskusne pa i na to, priča, treba obratiti pažnju.

Na samom kraju našeg razgovora, Mario mi otkriva što njega i Dariju iznova motivira da planinare i traže nove zakutke prirode. “Za nas je odlazak u prirodu bijeg od stvarnosti. Jednostavno volimo biti sami negdje daleko, na nekom novom vrhu s kojeg nam se otkriva pogled kojeg još nismo vidjeli. Naravno, planinarenje je i savršeno za održavanje fizičke spreme i zdravog života, tako da je ovo dodatna motivacija za sve one koje možda ne motiviraju pogledi (smijeh)”, kaže.

A svima koji bi željeli u planinu, a nikako da se odluče za taj korak savjetuje da se učlane u neko planinarsko društvo koje će ih dobro informirati o svemu, a imat će i organiziranih planinarskih izleta uz vodiče. I sam, zaključuje Mario, zna koliko je teško krenuti u nepoznato, pogotovo prvi put.