Ne postoji mjesto gdje ćeš biti primljen s toliko punih srca i gdje hrana miriše kao u Sarajevu

Alis Marić otkriva svoje omiljene lokacije u Sarajevu

Kad bi Sarajevo bilo knjiga nikada je ne bih ispustila iz ruke. Grad koji sam do sada posjetila desetak puta uvijek me oduševi, iznova razgali i očara. To je grad koji ima ono nešto što je nemoguće opisati običnim riječima i u kojem se uvijek osjećam jako dobro. Rezoniramo Sarajevo i ja iako nemam nikakve krvne veze s tim gradom.

Jest da se moj otac slučajno rodio davne 1917. godine u Foči i da je završio franjevačku gimnaziju u Visokom, ali inače nemam nijednu drugu dublju poveznicu s Bosnom i Hercegovinom ni njenim glavnim gradom. Znam samo da sam, kad god se tamo nađem, puna zanosa, ljubavi i očaranosti. Kao da sam došla kući.

Ne postoji mjesto gdje ćeš biti primljen s toliko punih srca, gdje će ti hrana toliko fino zamirisati, gdje ćeš osjetiti tu neku sporost života i gdje će te taj poseban bosanski humor i otvorenost oduševiti. Čim dođem u Sarajevo postoji nekoliko mjesta koje redom moram uvijek i ponovno obići. Bez toga nema kući. Evo koja su to mjesta:

Baščaršija

Tu najbolje osjetim prošlost Sarajeva. Šarenilo, boje, mirisi sve me to začas obuzme i razgali. Obavezni su prvo ćevapi kod Hodžića, pa pita zeljanica, krompiruša ili burek u buregdžinici Bosna, onda baklave na svakom uglu i naravno turska kafica. Nećete moći ne zagledati se u prekrasnu Begovu džamiju koja je prva u svijetu dobila električnu rasvjetu još 1898., a kad ste već tu obratite pažnju na Sahat kulu, nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Izgrađena je u 17. stoljeću, a posebna je po tome što sat na njoj jedini u svijetu pokazuje lunarno vrijeme.

Na njemu svaki dan otkucava ponoć točno u vrijeme zalaska sunca. Baščaršija ima pregršt suvenirnica, dućana i knjižara. Najdraži su mi Merlinov dućan s njegovim suvenirima i izuzetno opremljena café-knjižara Book store Connectum u kojoj knjigoljupci, uz ugodnu glazbu i neko piće ili kolač mogu uživati čitajući najnovije naslove.

Vječna vatra

Mjesto s posebnom energijom, a ako se nađete zimi u Sarajevo ovo je mjesto za zagrijati ruke i dušu. Ne znam što me tamo vuče, ali uvijek tu moram proći. Više od pedeset godina na ovom mjestu gori plamen u znak sjećanja na osloboditelje grada od fašizma. Nalazi se u Titovoj ulici, a izgradili su je 1945. Vječna vatra je bila ugašena jedino za vrijeme opsade Sarajeva od 1992. do 1995. jer u gradu nije bilo goriva. Vrlo je popularno mjesto za fotografiranje.

Šetnja uz rijeku Miljacku

Pogledi na njene mostove uz obvezan zalaz sunca. Mostovi nose razna imena i građeni su u različita doba. Tako volim prijeći preko Careva mosta, kamenog most s tri stupa i četiri luka. Latinska ćuprija ili Principov most je jedan od najstarijih mostova u Sarajevu. Tu je i Čobanija ćuprija te Ajfelov most ili kako ga još zovu željezni most koji je navodno projektiran u uredu Gustava Eiffela.

Naravno, moram spomenuti i jednu sasvim posebnu građevinu. To je Inat kuća, legendarna kuća koja simbolizira bosanski inat. Tamo stoji kao prkos različitim vladama i sustavima. Pretvorena je 1997. u restoran tradicionalne bosanske hrane.

Osim ovih uobičajenih lokacija koje svaki puta obiđem ovaj puta sam imala tu sreću da upoznam i neka nova čarobna mjesta koja nisu tako razvikana i nećete ih pronaći ako vam neki rođeni Sarajlija ne ukaže na njih. Meni su to ovaj puta učinile dvije drage facebook prijateljice koje sam ovom prilikom i prvi puta uživo upoznala. Tu je onda i taj faktor bosanske ljubaznosti i posebne ljudske topline koji me razgali.

Trebević

Oduvijek omiljeno izletište Sarajlija s kojeg puca predivan pogled na grad. Taj četvrtak ujutro je baš bilo zubato sunce tako da nam je pogled bio fantastičan. Do njega smo išli autom, ali može se i žičarom. Tu se nalazi i Sunnyland – prvi zabavni park u Bosni i Hercegovini s alpine roller coasterom, smješten je na površini od preko 16.000 metara četvornih. U modernom i ostakljenom restoranu iz kojeg gledate Sarajevo pojeli smo fini i domaći doručak.

Kafić Tesla posvećen je, jasno, slavnom znanstveniku Nikoli Tesli. Nalazi se u živopisnoj ulici Muvekita, preko puta kafića Cheers. Interijer kafića inspiriran je slavnim znanstvenikom poznatim po revolucionarnim otkrićima koja su promijenila svijet, a ispred puba će vas dočekati skulptura slavnog izumitelja i inženjera u prirodnoj veličini koji je idealan za selfije i fotkanje za društvene mreže.

Edukativne glazbene stepenice

Fenomenalna lokacija u Pruščakovoj ulici, u centru grada (skreće se iz Titove ulice). Tu su edukativne glazbene stepenice posvećene bosansko hercegovačkim glazbenim legendama – Indexi, Bijelo Dugme, Prijatelji, Merlin, Pro arte. Riječ je o originalnom vremeplovu. Na svakom od odmorišta je klupica i posebni audio uređaj na kojem je napisana kratka biografija, a putem tog uređaja možete i slušati njihove skladbe.

Cafe slastičarna Manolo

U Titovoj ulici je na mjestu nekadašnje Olomanke, najposjećenije slastičarne u Sarajevu gdje su se okupljale poznate ličnosti. Danas je tu glazbeni bistro/kafić. Cafe nas podsjeća na bosansko hercegovačke glazbenike kroz kreativne slike i citate, brojne gramofonske ploče, stolice bezvremenskog dizajna u jarkim bojama te neodoljiva rasvjetna tijela. Svakako navratite jer ćete uživati u ugodnoj atmosferi i dobroj glazbi.

Restoran Kibe

I na kraju moram spomenuti večeru koja me oborila s nogu. Prvi puta sam bila u legendarnom restoranu KIBE za kojeg kažu da je najbolji u Sarajevu. Osim najbolje hrane, odličnog položaja na brdu s prekrasnim pogledom na Sarajevo ovaj restoran krasi dugogodišnja obiteljska tradicija autentične bosanske kuhinje, a sve je krenulo od akšamluka prije 28 godina. Obiteljski posao sada vodi već druga generacija. U ovom restoranu je sve puno svjetskih faca za vrijeme Film festivala. Kod Kibeta su bili Morgan Freeman, Mickey Rourke, Juliette Binoche, Danny Glover, Halit Ergenc, Nick Nolte, Jeremy Irons Eric Canton.