Iako se nije činilo baš tako komplicirano, motanje sushija je ako nas pitate veliko umijeće

Sve je počelo jednom hrskavom proljetnom rolicom i zdjelicom kiselo-ljute juhe u kineskom restoranu u koji su me roditelji odveli krajem srednje škole. Odrasla sam u maloj sredini u kojoj su vrhunac gastronomske ponude bile pohane lignje s krumpirićima petkom i quattro formaggi pizza, zbog čega je selidba u Zagreb za mene i moje nepce bila događaj od posebnog značaja. Od te sudbinske proljetne rolice pa sve do prvog sashimija, moja se ljubav prema azijskoj kuhinji s godinama produbljivala i širila novim okusima, mirisima i začinima.

Iako danas u Zagrebu možete s lakoćom pronaći dobar falafel, otići na veganski burger ili se počastiti kojim latinoameričkim specijalitetom, azijska kuhinja i dalje vidno dominira gastro scenom. Iz tjedna u tjedan otvaraju se novi asian fusion restorani, a sushi već odavno više nije rezerviran isključivo za posebne prilike. Dani kada sam vježbala držanje štapića u ruci ispred ogledala daleko su iza mene pa tako danas na putu do doma prolazim pokraj najmanje dva mjesta na kojima je moguće kupiti sushi za van te u sirovoj ribi uživati na obližnjoj klupici u parku ili ispred televizora. Prije svega nekoliko godina ideja da napravim sushi u svojoj kuhinji zvučala bi mi kao znanstvena fantastika, ali danas su omiljene japanske rolice toliko sveprisutne i demistificirane da se sve češće poslužuju i na privatnim tulumima.

Sushi više nije rezerviran samo za posebne prilike

I baš zato me vijest o tome kako se u Zagrebu svakog tjedna održava sushi radionica za početnike posebno razveselila. Dijelom zbog toga što sam očajnički željela naučiti nešto novo, a dijelom i zbog informacije da se tijekom radionice može uživati u beskonačnim količinama sushija. A budući da je kolegica Veronika jednako oduševljena tim japanskim specijalitetom poput mene (za razliku od ostatka redakcije), odlučile smo se zajednički prijaviti na radionicu te okušati u motanju svoje prve rolice pod budnim okom Mladena Križanovića, sushi majstora s certifikatom Tokyo Sushi Academyja iz Gyotaku Sushi Bara.

Radionice se održavaju u Studiju Katran u Radničkoj 27, svake srijede od 18 do 21 sati, a maksimalan je broj polaznika dvadeset ljudi. To znači da se za radionicu obavezno trebate prijaviti na vrijeme (ovdje možete provjeriti raspoloživost radionice te si usput rezervirati mjesto), a na radionicu možete doći sami ili u paru. Cijena za jednu osobu je 400 kn, a za dvije osobe 600 kn. Veronika i ja otišle smo na radionicu nakon posla, a ondje nas je dočekala unaprijed pripremljena radna jedinica sa svježim namirnicama i profesionalnim priborom. Mi smo se trebale samo udobno smjestiti i pripaziti na oštre noževe.

Rolanje rolica, dobra atmosfera i neograničene količine sushija

Nakon prve smo rolice shvatile kako je priprema sushija zapravo poprilično jednostavna, ali da je za dobar sushi potrebno puno strpljenja i iskustva. Mladen nas je naučio raditi tri osnovne vrste rolica – maki, futomaki i uramaki, a ohrabrila nas je i priča koju smo čule od jedne njegove prijateljice koja nam je otkrila da je Mladen svoju sushi karijeru započeo rolajući rižu, avokado i sirovu ribu za jedan trgovački lanac. Izgleda da su zaista svi počeci teški. Svoje rolice tijekom večeri možete u potpunosti personalizirati te alge ispuniti sastojcima po želji – od tune i svježeg lososa koji se filetirao pred svim polaznicima pa sve do avokada, japanskog omleta, paprike, krastavca i paste od kozica.

Na radionicu obavezno dođite gladni jer će tada uživanje u beskonačnim količinama sushija biti puno veći užitak. No, čak i ako ne volite sushi, na radionici ćete se sigurno zabaviti jer je atmosfera opuštena, radi se rukama, rolaju se rolice, gnječi se riža, a Mladen uskače kada god je to potrebno. Sve rolice koje ne pojedete tijekom večeri možete ponijeti doma – ne zaboravite zato sa sobom ponijeti i neku ambalažu za pohranu jer ćete inače, baš poput nas, svoj maki doma nositi u plastičnoj foliji.

Veronika

Moja ljubav prema sushiju je krenula baš na prvi griz. To je bilo na Krku u restoranu koji je bio smješten u nekadašnjem kampu. Tamo smo često nakn plaže odlazili na tartar od tune, pa sam jednom prilikom probala i sushi. Inače sam tip koji prednost u hranjenju daje upravo u smjeru što manje namirnica tako da mi je komadić ribe s rižom, posve dovoljno. Nisam se nikad okušala u izradi, a kad sam pogledala dokumentarac Jiro Dreams of Sushi, potpuno sam odustala od te ideje. Nekom cjeloživotna nauka, a meni samo igra, nekako se nisam htjela petljati u to. Sushi scena u Zagrebu je dovoljno razgranata da se ne moram i ja time baviti, ali me ova radionica ipak zainteresirala.

Iako izgleda da totalno znam što radim (poslušan sam učenik), bilo je tu svega. Da Mladen i njegova ekipa nisu redovito hodali oko nas, bojim se da ne bih samostalno zarolala niti jedan, ili ne bi izgledali ovako dobro (smijeh). Najdraže mi je bilo kombinirati sastojke, ovo mekano žuto na slici je Tamago sushi, japanski omlet koji ima spužvastu teksturu i fino je slatkast. Od ostalih namirnica tu su bili losos, tuna i pire od mesa rakovice, svježi krastavci, paprika, riža i alge. Sve u svemu, kako se kaže da ponavljanje majka znanja, tako je i sa sushijem. Ako ih napravim sto sigurno će svaki biti sve bolji, a ova radionica je bila dobar početak za osnove o razvijanje većeg interesa u tom smjeru.