Beštija ima novog chefa i novi meni. Rižoto od kruške s espumom od plavog sira je baš odličan
Ponovno su otvoreni i za ručak, pa tako ondje možete jesti od ponedjeljka do subote, od 12 do 23 sata
Beštija, bistro smješten u samom centru grada, na adresi Masarykova 11/1, prošao je nekonvencionalni put od svog otvorenja sredinom 2018. do danas. Neovisno o tome što je kvaliteta kuhinje oscilirala i što je prošle godine prodana novim vlasnicama, Beštija je uspješno bila i ostala jedno od omiljenih mjesta za opušteni ručak ili večeru brojnih Zagrepčana. I samima nam se znalo dogoditi da ondje nismo uspjeli dobiti mjesto jer nismo nazvali da ga rezerviramo, a tijekom našeg posljednjeg posjeta, u vrijeme ručka kroz radni tjedan, također smo svjedočili prizoru gotovo potpuno popunjenog objekta. Beštiju smo posjetili iz dva razloga; na čelo kuhinje stigao je novi chef, mladi Kristian Tari, koji se odmah gostima odlučio predstaviti kroz novi, jesenski meni.
Poznate jesenske namirnice na drugačiji način
Kako smo doznali od vrlo ljubaznog osoblja, jesenski meni zamišljen je s fokusom na klasične jesenske namirnice, ali tako da se one pripreme na drugačiji, njihov način. Osim toga, rekli su nam da se ne žele ponavljati, pa svojoj publici sezonski žele nuditi posve nova jela i okuse, uz napomenu da su nekoliko klasika koji ih gosti uvijek traže, poput tatarskog bifteka s poširanjem žumanjkom prepelice, surf & turf s butargom i kremastim pireom te orzota s porilukom, bukovačama i ramsteakom ipak odlučili zadržati.
Kako smo prvenstveno došli zato da kušamo nova jela, s potpisom novog chefa, za predjela smo odabrali baba ghanoush, orijentalni namaz od patlidžana, koji u Beštijinoj verziji dolazi s pečenim paprikama i pekan orasima, začinjen baharatom, carpaccio od vrganja s kremom od kestena i prahom crnih truba na rikoli te ceviche od orade s komoračem, đumbirom, narom i jalapeñom.
Odlični namaz od patlidžana i rižoto na koji se sigurno vraćamo
Baba ghanoush bio je odlično izbalansiran, bogatog okusa koji su ponajviše oplemenili pekan orasi, vrlo lijepe kremaste teksture. Iskreno, ne sjećamo se kad smo u Zagrebu jeli ukusniji. Carpaccio od gljiva bio je dobar, iako bismo kao glavnu zvijezdu tanjura izdvojili kremu od kestena, koja je toliko dobra da smo je na kraju mazali na (njihov domaći) kruh. Ceviche, koji, kako smo doznali, pripremaju ovisno o dnevnom ulovu s Dolca (gdje nabavljaju i sve ostale namirnice) siguran je odabir za sve one željne lakšeg predjela snažno izraženih aroma. U Beštiji nismo uvijek jeli najbolje, pa priznajemo da smo u ručak krenuli s dozom opreza. Nakon predjela, ona je nestala.
Ručak smo nastavili s glavnim jelima, odnosno Beštijinom verzijom nedjeljnog ručka, patkom s mlincima. Ovdje ona dolazi u tehnici confita sa složencem od mlinaca, a umjesto klasičnog priloga salate od cikle, cikla je ovdje u formi kreme od cikle i ukiseljene cikle. Miris domaće kuhinje bio je tu, kao i okusi – ali na nekoliko razina više od one naših mama i baka. Sljedeće jelo koje smo kušali bio je rižoto od kruške s espumom od plavog sira i vermouthom, koje se isprofiliralo u jednog od naših favorita. Mliječan, kremast, crunchy moment svježe kruške, plavi sir koji je točno onoliko snažan koliko treba biti, ne pretjerano, pravilno skuhana riža – sve skupa funkcionira baš kako treba.
Jelo na koje se, jednoglasno smo zaključili, sigurno vraćamo. Kušali smo još i jedno riblje jelo, pagara s palentom, jusom i beluga lećom (vlasnici dolaze iz Dalmacije i žele da u Beštiji uvijek bude zastupljena mediteranska kuhinja) kao i vrlo korektno vegansko jelo. Riža od cvjetače s kurkumom, paljenim porilukom i kremom od mrkve podsjetila nas je na neku modernu inačicu curryja, a uvijek pohvaljujemo uvrštavanje veganskih opcija na meni, jer ono još uvijek, nažalost, nije postalo standard. Uz glavna jela, na preporuku konobara, pili smo Beštijin signature koktel s ginom, limetom, simple sirupom i grenadinom, ukrašen efektnim chilli vlasima. Osvježavajuć, taman dovoljno balansiran između slatkog i kiselog. Iako je sastojcima bliži onome što se pije ljeti, zapravo nam je jako godio i sada.
Suvremena verzija pite od jabuka za desert
Za kraj, kušali smo slastice; vegetarijanski lava cake sa sladoledom od kokosa i tostiranim bademima, choco mousse s crumbleom od limuna te pita od jabuke s maceriranim jabukama u rumu i bretonskim crumbleom. Ovaj potonji daleko je najbolji od kušanog, dok nam je choco mousse bio možda jedini tanjur s kojim nismo bili pretjerano zadovoljni. Čokolada na nekoliko načina ovaj desert čini preteškim i preslatkim, što bi u teoriji mogao izbalansirati limun, ali mi ga nismo osjetili. Osim toga, i činjenice da smo između predjela i glavnog jela čekali dulje nego što bismo to željeli (tu je osoblje priznalo grešku i više se puta ispričalo, što cijenimo), posjet Beštiji prošao je odlično.
Uz to, osim što su nam jela bila ukusna, bila su i vizualno lijepo prezentirana, a porcije su vrlo korektne. Vraćamo se, između ostalog, na spomenuti rižoto, ali i nekoliko drugih zanimljivih jela koja ovaj put nismo stigli probati, kao što su trgana janjetina s portobello gljivama, dinarskom skutom, mousseom i hrskavacem od pecorina ili sipa s kremom od boba i crnim špagetima. Beštija ponovno radi i za vrijeme ručka, pa tako ondje možete jesti od ponedjeljka do subote, od 12 do 23 sata.
