Snaga

Uskoro će drugi AJ CHA za Dina. S Danijelom smo razgovarale o njihovoj ljubavi, poslu i malenoj Balie

FOTO: danijela dvornik / instagram

O drugom festivalu AJ CHA, o Dinu, njihovoj ljubavi, njezinom brendu Reebawish, malenoj Balie Dee, kuhanju, ljetima na Sutivanu i blagdanskoj groznici od koje će ove godine pobjeći prilično daleko, na Šri Lanku, razgovarale smo s Danijelom

Ove godine, od 16. do 18. kolovoza, u Splitu se sprema drugo izdanje AJ CHA festivala posvećenog Dinu Dvorniku. Nastupaju, između ostaloga, Psihomodo pop i Dubioza Kolektiv, a mi smo se čule s Danijelom Dvornik, ženom koja, zajedno sa super ljudima iz Apostrof agencije, stoji iza cijele ove lijepe priče za Dina koja je krenula tek prošle godine, ali je jako brzo dobila zasluženo puno ljubavi.

“Kad smo ulazili u sve to, naša jedina misao vodilja je bila glazba. Dino je bio glazbenik i ako već Dino nema ništa u Splitu što bi ga na neki način obilježilo, smatrali smo da bi bilo lijepo da ga se sjetimo kroz glazbu i usput promoviramo mlade super bendove. Mi smo ono što se kaže ‘prvi mačići’ i trebat će nam vremena da nas ljudi shvate ozbiljno i da dobijemo podršku, naravno”, govori Danijela, pa se odmah prisjetila kako je bilo prvi put.

“Prošli festival je bio baš super. Nakon toga smo shvatili da ljudi vole manje prostore kojih u gradu jako fali. Zapravo, nije da ih nema nego iz nekog razloga stoje neiskorišteni. Nama je cilj rasplesati grad uz manje poznate glazbenike i bendove s pozornicama na najrazličitijim lokacijama. Nešto po uzoru na London, ili Barcelonu, jer Split ljeti ima baš tu neku vibru ludog i dinamičnog Mediterana. Sve ono što je Dino zapravo na neki način bio, pozitivna i vesela funky energija.”

Toliko godina ljubavi

A kad smo krenule pričati o festivalu, nismo mogle ne spomenuti osobu zbog koje je festival tu. Dina… Koliko joj fali? Glupo pitanje.

“Fali mi Dino u svakom obliku, fali mi njegov nestašluk. Vjerojatno bi sada bio manje nestašan, ali definitivno bi bio zabavan. Jer, Dino je bio Dino… Zabavan, smiješan, buntovan, ali uvijek pošten prema ljudima i otvorenog srca za sve. Njegova duša nije bila zatrovana nikakvim oblikom mržnje prema nikome, svima je pomagao bez da vam gleda u krvna zrnca i ono najvažnije, nikad nije ljudima ništa zamjerao, čak i kad su bili loši i grubi prema njemu”, prisjeća se Danijela.

Dino je uvijek bio Dino

Isti smo takav dojam dobili i svi mi koji smo ih davno pratili u serijalu Dvornikovi. Jer on, očito, jednostavno nije znao glumiti, on je uvijek bio prije svega svoj. “Dino je u Dvornikovima bio Dino, onakav kakav je bio u svom životu. Na trenutke užasno zabavan, a na trenutke užasno težak… Ali to je tako. Morali ste ga voljeti da biste to razumjeli”, objašnjava.

Koliko nam god to zvuči nevjerojatno, i dalje, Dina nema već gotovo deset godina. No, unatoč tome što fali i uvijek će faliti, naravno da je Danijela morala krenuti dalje. Imala je jednostavno toliko toga čemu se trebala veseliti i, priznaje, napokon se baš pronašla.

Balie je presmiješno i divno dijete

“Ja sam, eto, mogu sada slobodno reći, nakon godina traženja pronašla sebe i konačno radim i živim ono što najviše volim. Pokrenula sam i osmislila svoj brend Reebawish, tu je i moja Balie Dee, moja unučica i velika sreća zbog koje se uvijek trudim uskladiti posao kako bih imala vremena i za nju”, priča Danijela pa nastavlja o unučici.

“Ona je tako smiješno i dobro dijete, uživam u svakom trenutku s njom, pogotovo zato što sam svjesna da nevjerojatno brzo rastu i mijenjaju se. U njoj na momente vidim Dina, Ellu, malo pradide, ali i onu englesku očevu stranu…”.

Njezine ribice su joj terapija

Njezin Reebawish je njezin mali kreativni dio svemira koji si je napravila i od kojeg planira napraviti i nešto još mnogo više. Objasnila nam je o čemu se radi. “Moj su brend zapravo oslikani kamenčići koji predstavljaju ribe iz mora. Izrađujem ih kao magnete, okvire koje posebno naručujem za njih s nekim simpa pozitivnim porukama, naručuju ih i mladenci za poklon svojim gostima. To su ribice u veselim bojama i motivima mandale koje prenose ljubav i pozitivne misli. Svaka je posebna i originalna, oslikavam ih sama i kao takve su unikat”, objašnjava Danijela, ali priznaje da joj je trebalo izvjesno vrijeme da ih usavrši.

“Dobre dvije godine su mi trebale da zaista svladam tehniku tog preciznog oslikavanja. A danas, one su zapravo odraz mog stanja duha. Ujedno su mi i terapija, jer dok radim zaokupljena sam sobom, svojim mislima, planovima i idejama. I ljudi su sve to prepoznali”, dodaje.

Trenutačno ribice možete naći po suvenirnicama i galerijama na obali i na kontinentu, a dalje joj je plan dodatno proširiti asortiman. Napravit će i web shop, osmisliti ambalaže i dizajn, ali priznaje kako će sigurno morati još nekoga i zaposliti, da joj olakša malo.

“Iako je tu mnogo posla, ja stvarno uživam u tome i nije mi teško. Okej, bude malo komplicirano uskladiti i posao i vrijeme s Balie, ali uspijevam se nekako organizirati. Malo mi pate ostale stvari, vježbanje, društveni život. Ali i to će se vratiti u moj ritam, samo mi treba malo bolja organizacija i disciplina”, priča Danijela i dodaje kako baš u ove posljednje dvije godine vidi najveći pomak. “Ovo su mi dvije odlične godine. Većina se stvari posložila, neke se još uvijek slažu… Ali sretna sam i baš zadovoljna.”

Uvijek će biti onih koji osuđuju

Ipak, uvijek ima, a vjerojatno će ih uvijek i biti – ljudi koji joj zamjeraju i predbacuju kako ništa u životu ne radi, već lagodno živi od autorskih prava koja je naslijedila nakon Dinove smrti. Ali, na takve priče je već odavno, kaže, prestala obraćati pozornost.

“Ne obazirem se na ljude koji nemaju vlastiti život pa osuđuju tuđi. Nemam se potrebu nikome opravdavati niti objašnjavati. Živim svoj život, nikoga nisam ubila, nisam ukrala niti nešto nezasluženo dobila. Dinova autorska prava smo naslijedile Ella i ja, i nije to sad neka cifra od koje se lagodno živi, grade kuće i voze skupi automobili. Ali da, u nekim nam situacijama pomogne”, priča Danijela, koja je trenutačno u svom ljetnom raju već godinama, u kući u Sutivanu.

Sutivan je plan za ljeto

“Kod mene vam općenito ne postoje planovi za ljeto, odnosno, plan se zna. I trenutačno dok vam odgovaram sjedim na svojoj terasi kuće u Sutivanu. Jer, ljeto je rezervirano za Sutivan. Obožavam svoju kuću, ljeto, more…. i vrućine. Tu sam sve do branja maslina. Evo i baš negdje iza sezone krećemo s uređenjem interijera kuće čemu se neopisivo veselim, jer će to onda napokon biti moja oaza za hedonizam cijele godine”, objašnjava pa dodaje: “Plan mi je, kad to sve napravim, biti više na Braču, a manje u Zagrebu. Život je ovdje na otoku mnogo opušteniji i klima je definitivno bolja.”

S hranom se trudi ne biti dosadna

Uvijek se na otoku nađe vremena za nešto fino skuhati. Još iz Dvornikovih pamtimo da je Danijela voljela kuhati i da je kuhala super, a i Ella se znala hvaliti maminim kulinarskim vještinama kad bi se nakon dugo vremena vratila u Hrvatsku i napokon se nauživala mamine spize. Zanimalo nas je bez kojih namirnica kod nje ne prolazi ljeto.

“Kuhanje je moj svakodnevni dio života, volim i kuhati i volim fino jesti. Volim društvo, dobru hranu i vino. A ljeto je idealno vrijeme za takve stvari. Potrudim se svako ljeto da svi omaste brkove u mojoj hrani koja je uglavnom mediteranska i sezonska, lagana i zavodljiva. Često svoje recepte dijelim i na svom fan pageu”, priča. “Ne mogu se, iskreno, odlučiti koju namirnicu najviše koristim jer sve jednako volim i trudim se da ne budem dosadna, ali nešto bih ipak izdvojila, nešto bez čega ja ne mogu. Juhe. Dakle, bilo kakve juhe, mesne, riblje, povrtne…”

Od blagdanskog ludila bježi na Šri Lanku i Maldive

Iako trenutačno uživa na Jadranu, opušta se uz more i upija sunce, voli Danijela otputovati i izvan zemlje. “Sredinom prosinca, negdje prije Božića, planiram otputovati na mjesec dana na Šri Lanku i tjedan provesti na Maldivima. Ustvari mi je plan tako preskočiti ono ludilo oko Božića i Nove godine”, priznaje.

“Ja vam volim ljeto, naročito usred zime. Blagdansko ludilo u to doba me uvijek iscrpi, i fizički i financijski, jer, kao i svi, poludim od kupovanja, čišćenja i kuhanja. Ovako je bolje.”