U osnovnoj školi joj nisu dali da glumi u predstavama, a danas režira, piše poeziju i ima dvije diplome
Tek su joj 23 godine, a Rajna već ima dva fakulteta, režira predstave i piše poeziju
U rubrici Rekli su da nisam super Super1 vam predstavlja svestrane talente, inspirativne ljude za koje ste možda čuli, možda ste ih vidjeli u gradu ili na Instagramu, ali o njima niste znali ništa.
Ime i prezime: Rajna Racz
Dob: 23
Trenutno boravim u: kazalištu, a slobodno vrijeme provodim sa psom u šetnji u šumi i u zagrebačkim knjižarama.
Bavim se: Diplomirala sam komparativnu književnost, kazališna redateljica sam i pišem poeziju.
Do sad sam se bavila: Studirala sam paralelno dva fakulteta što je zahtijevalo dobre organizacijske sposobnosti i puno energije. Uz to sam asistirala na predstavama kod sjajnih redatelja koji su me učili i uveli u kompleksan mehanizam kazališnih produkcija (u ZKM-u, HNK-u, Teatru Ulysses i Eurokazu). Uz studije sam punila životom svoju redateljsku knjigu svijeta. Bavim se jogom, keramikom, poezijom, putujem puno, čitam, gledam stare filmove, odlazim na izložbe i koncerte i pokušavam ostati vjerna sebi i ne izgubiti se. Ljubav i nježnost su mi najbitnije, njegujem intuiciju, snove i emocije.
Prvi put su mi ljudi rekli da nisam super: Moja draga mentorica i voditeljica dramske grupe u Zagrebačkom kazalištu mladih uvijek nam je ponavljala da kad djeci netko u životu kaže da kod njih nešto ne štima, oni to toliko upamte, da tu misao, rečenicu, zamjerku zauvijek nose upisanu u svojem tijelu. Kada sam bila klinka u osnovnoj školi, učiteljica mi nije dala da glumim u završnim predstavama, jer nisam bila glasna, bila sam sramežljiva, a neka druga djeca su bila u prvome planu, i mene je to jako dugo mučilo. Djeca su jako krhka i treba paziti da ih se ne ograničava i stavlja u neke okvire dok su još mala i razvijaju se. Mislim da trebamo biti nježniji jedni prema drugima, jer neka usputna zamjerka, zna ostati upisana do kraja života.
Nisam u to vjerovala jer: Možda je krivo reći jesam li ili nisam vjerovala, jer, nažalost, riječi i događaji koji pogađaju našu unutrašnjost ne postoje na linearnoj putanji, već se prije radi o krivulji ili hologramu. Kada neke stvari i razriješim sa sobom, znaju mi se vraćati ili kao osjećaj u tijelu ili kao neki bljesak emotivnog stanja. Da me kritika ne bi ubila, za mene je ključan rad na sebi. Od malena znam da se želim baviti stvaranjem svjetova, a danas tu želju kanaliziram kroz pisanje i režiju. Velika sam radnica i oslanjam se na marljivost, pripremu, a ne na talent, jako sam znatiželjna i stalno upijam nove informacije i energije svijeta u kojem živimo. Pokušavam da zamjerke ili kritike ne budu ono što me određuje kao pojedinca.
Dokazala sam im da sam super tako što sam: Sve što sam si zacrtala, uvijek sam i ostvarila, ponekad to nije bilo lagano, ponekad je ispalo drugačije nego što sam ja očekivala, ali kada znam da nešto želim stvoriti, napraviti, radim na tome dok ne uspijem. Ne dokazujem se drugima, smatram da to nije dugoročno dobro za mene, radim stvari za sebe, pogotovo u umjetnosti. Ipak, prve predstave koje sam radila, imale su lijepi odjek, kao i poezija koju sam počela pisati. Uspjela sam paralelno studirati i završiti faks. Uz sve to stigla sam asistirati na odličnim kazališnim projektima i raditi svoje profesionalne umjetničke projekte.
Super stvari na kojima trenutno radim su: Trenutno završavam svoju predstavu Nepoznata iz Seine u Teatru &TD. Pripremam je u suradnji sa zagrebačkim bendom Portom Mortom i Juditom Franković Brdar, Gloriom Dubelj, Marinom Klišmanićem i Robertom Španićem. Uz ovaj projekt koji je na samome kraju, počinjem raditi novu predstavu koja izlazi krajem prosinca kao ispit na Akademiji dramske umjetnosti. Radim Kamovljevu Katastrofu u začudnom glazbeno-scenskom formatu. A nakon toga, ako sve bude po planu, režirat ću suvremeni poljski tekst Nježnost koji će izaći krajem proljeća.
Judita Franković Brdar i ja imamo bezbroj ideja za nove projekte na kojima radimo uz ovu predstavu i veselimo se realizirati ih jedan po jedan, ali, nažalost, ne ovisi sve o nama, nego o cijelom mehanizmu kazališta, što je ujedno i ljepota ovog posla. Uz kazališne projekte trenutno radim na novoj zbirci poezije te upisujem doktorski studij Teatrologije na Komparativnoj književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Moj rad možete vidjeti: 4.11.2020. godine održat će se u Teatru &TD premijera moje predstave Nepoznata iz Seine feat. Porto Morto, a ulaznice za predstavu možete kupiti na blagajni kazališta i na ulaznice.hr za datume 5., 6., i 7.11. 2020. godine u 20 sati.
Predstave na kojima sam bila asistentica režije i dalje igraju, a posebno preporučujem pogledati Eichmanna u Jeruzalemu u Zagrebačkom kazalištu mladih predivnog redatelja i mentora Jerneja Lorencija, za veliku dozu katarze koju ćete doživjeti. Moju poeziju možete čitati i slušati na Čovjekčasopis, Astronaut, Radio HRT. A virtualno se možemo družiti na mojem fotografskom dnevniku na Instagramu.