Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Super1.hr nedavno je unaprijedio svoja pravila o privatnosti i korištenju takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa.

PRIČA

U lokalu bez vode i dozvole za alkohol, započela je borba za LGBT prava. Ovo je priča o Stonewallu

Prije točno pola stoljeća, počeo se pružati otpor homofobnim ispadima i policijskom nasilju

Za Stonewall se pretpostavlja da je prvi put da su se homoseksualne i transrodne osobe ujedinile sa zajedničkim ciljem borbe za građanska prava i stajališta feminističkih te antifašističkih pokreta. Stonewall Inn je bio gay noćni klub u Greenwich Villageu u New Yorku, u kojem uopće nisu radile slavine za vodu. U to doba, 1950-ih i 1960-ih godina, u SAD-u je homoseksualnost bila kažnjiva, baš kao i javno izjašnjavanje o tome pa čak i nošenje manje od tri odjevna predmeta koje bi policija prosudila da ne odgovaraju spolu osobe.

View this post on Instagram

The black-and-white photograph of the Stonewall Inn, taken by photographer Diana Davies (a key figure in gay liberation herself), tells a story. The picture is dominated by its battered neon sign, but if you look carefully you can spot a notice, in white capitals, alongside the bar’s entrance. You can only make out part of it, but its words have gone down in queer history: “We homosexuals plead with our people to please help maintain peaceful and quiet conduct on the streets of the village.” The bid for peace is the moving thing – for even the violent clashes with police had a peaceful objective https://www.theguardian.com/books/2019/apr/06/stonewall-at-50-gay-rights-revolution #lgbtq #lgbtqhistory #stonewall #thestonewallinn #pride #worldpride #stonewall50 #greenwichvillage #christopherstreet #nyc #nycpride

A post shared by The Stonewall Inn (Official) (@thestonewallinn) on

Gay barovi su služili kao utočište mnogim LGBT osobama, pogotovo mladima i onima koji nisu imali dom jer su iz njega protjerani zbog svoje seksualne ili rodne orijentacije. Policija je to brzo uočila pa su to pokušali riješiti zabranom izdavanja dozvole za posluživanje alkoholnih pića u takvim lokalima. Kao i u doba prohibicije, mafija je to prepoznala kao način zarade, pa su gay barove tog vremena često vodili lokalni gangsteri koji bi ilegalno nabavljali i posluživali alkoholna pića.

Mafija je često podmićivala policajce pa bi na vrijeme dobivali obavijest u slučaju dolaska patrole, kako bi mogli sakriti sav alkohol. Doduše, jedne ljetne večeri, 27. lipnja 1969. godine, kasno u noć,  policija je došla bez ikakve najave. Uletjeli su u lokal i naredili svima da se poredaju uza zid te pripreme osobne iskaznice za provjeru.

To je bio treći put u kratkom vremenu da su policajci pokušali zatvoriti gay bar i pritom trenirati okrutnost na svima koji bi se našli na putu. Par dana ranije umrla je i Judy Garland, glumica, pjevačica i queer ikona onog doba s čijim su se životom mnoge LGBT osobe poistovjećivale. Navodno su tu večer bili prisutni i neki od bogatijih obožavatelja koji su došli tugovati nakon njenog sprovoda. Nitko nije bio raspoložen. U slučaju da netko nije htio pokazati iskaznicu, policija bi ga odvela na skidanje kako bi ustanovili spol. To je često završavalo brutalnim premlaćivanjem i uhićenjem.

Nitko nije htio pokazati osobnu iskaznicu i policija je najavila da će uhititi svakog tko se tamo našao. Marsha P. Johnson, rođena kao Malcolm, je bila drag queen i prostitutka koja je često imala problema s policijom. Njoj je bilo dosta iživljavanja te je svoje nezadovoljstvo i građansku slobodu iskazala bacanjem čaše o zrcalo.

Policija je počela hapsiti svakog u blizini, na što je Stormé DeLarverie, lezbijka nazvana Rosom Parks borbe za LGBT prava, počela udarati policajce na što su joj oni uzvratili pendrekom i uhićenjem. Dok su je odvodili, okrenula se prema hrpi okupljenih i viknula zašto ne čine ništa. Shvativši da su u mnogo većem broju od policajaca, počeli su ih gađati bocama, kovanicama, kamenjem i svime što im se našlo pod rukom.

Policija se zabarikadirala u lokal, koji su bijesni prosvjednici zapalili. Do jutra, Stonewall Inn je bio razoren, a policajci i prosvjednici su bili hospitalizirani. Isprva se o događaju izvještavalo kao iskaz žalovanja i nezadovoljstva zbog smrti Judy Garland, ali njena smrt je bila daleko od povoda za ono što se dogodilo te je navođenje takvog razloga izvrgavanje pokreta.

View this post on Instagram

Marsha P. Johnson & Sylvia Rivera, Christopher Street Liberation Day, June 24, 1973. Photo by Leonard Fink, c/o @lgbtcenternyc. . On June 24, 1973, during the fourth annual Christopher Street Liberation Day, tensions within New York’s queer community boiled over in a very public way. The commotion—which, Stephan L. Cohen summarizes, consisted of “Sylvia [Rivera] storming the stage to speak out for imprisoned transgender half-sisters, [Jean] O’Leary condemning men who impersonated women for entertainment and profit, and [Lee] Brewster castigating lesbians for their refusal to let drag queens be themselves”—demands more detail than afforded by an Instagram post. For now, we offer excerpts from Arthur Bell’s “Hostility Comes Out of the Closet,” written days after the event: . “The whole thing with the bars & the baths & the women & the transvestites & the ideologies & the middle class is so fucking complex. There are really no heroes & just 1 or 2 villains. The liberals, the establishment, & the hardhat gays are into the status quo. The system is good now, they feel. Why bother with the crazies? Those who aren’t willing to compromise, who have visions of a new & better world, are the crazies. They are also the true liberationists. . “When the gay lib movement sprung up, we were all crazies. As we became popular, & the middle class invaded, our ideology changed, & we acquired property for our functions. We needed money to pay for our property, so we went to the bars & baths to get cash. A little at first. Then a lot. Then we became dependent on property & the focus of the movement was the balance sheet. And the crazies dropped out. The Sylvias were summoned only when the spectacle of an angry fighter looked terrific on tv. And Sylvia would go to jail for us. But nix on the outrage at the social functions. . “Rich old daddies don’t support transvestites. Nor do they will their money to liberation movements. So one has to go outside for support. . . . This year, [Pride cost] $4500. Last year, [it] cost pennies. . . . However, a lot of people saw a terrific show. My roommate said it was the best day of his life. Sylvia said it was the worst day of hers.” #Resist

A post shared by lgbt_history (@lgbt_history) on

To je bio samo početak jer su nemiri trajali pet dana. Stonewall nije bio prvi pokušaj otpora, ali označava početak kraja diskriminacije protiv LGBT osoba i njihovo ujedinjenje u borbi za prava. U čast nemirima i borbi za LGBT prava u Stonewallu, lipanj je proglašen mjesecom ponosa i svake su se godine počele održavati povorke ponosa. Povorke su se ubrzo počele održavati i u drugim gradovima u SAD-u, a zatim diljem svijeta.

2002. godine je u Zagrebu tako održana prva gay povorka u Hrvatskoj. Predsjednik Barack Obama je za svog mandata proglasio Stonewall nacionalnim spomenikom. Početkom mjeseca ponosa ove godine, uoči 50. godišnjice nemira u Stonewallu, James O’Neill, na čelu njujorške policije se ispričao u ime policije te rekao kako su postupci policije bili, kratko i jasno, pogrešni.

Prati S1 i na našim društvenim profilima:

Facebook Instagram YouTube
Više s weba