Sandra je pionirka barberinga u Hrvatskoj i žena koja stoji iza savršeno uređenih brada koje viđate po gradu

Pričala sam sa Sandrom Zajec, jednom od najpoznatijih barberica, ženom koja je sa svojim kolegama i prijateljima vratila trend brijačnica u Hrvatsku

Ona je žena koja šiša najpoznatije muškarce u Zagrebu, pionirka barberinga u Hrvatskoj i jedna od najpoznatijih frizerki s britvom u ruci. Karijera Sandre Zajec krenula se vrtoglavo uspinjati kada je otišla u London na tri dana, a ostala tri godine, radeći u jednom od poznatijih londonskih salona. Sjećate li se Gentleman Jack’s Barber Shopa, pop-upa koji je prije nekoliko godina bio jedno od glavnih mjesta za okupljanje mnogih Zagrepčana? Sandra je bila jedna od začetnica i s još nekoliko kolega, dio kolektiva The Barbers.

Njezin salon Cookie sada ima punih petnaest godina i dalje se nalazi na istom mjestu gdje je i otvoren – na Kajzerici. A od iskustva u Londonu, do otvaranja salona i uspješne karijere pa sve do danas Sandra Zajec je žena koja će vas na prvu osvojiti svojom karizmom, i još važnije, pristupom životu i poslu. Sandrin stav je da treba furati svoj film i truditi se činiti dobro te dati najbolje od sebe u okruženju u kojem si dobio priliku to činiti. Sve ostalo su samo prepreke oko kojih se ne treba previše uzrujavati.

Tri dana u Londonu pretvorila su se u tri godine

Sandra se upoznala s barberingom još dok je bila dijete i odlazila s tatom svaka dva tjedna na šišanje kod Dragice Bilić. “Tamo sam doslovce u početku mela pod, a onda me Dragica preporučila Mili Višnjić. Iako ustvari nikad nisam htjela biti barber, gledajući Milu kako ona radi – odmah mi je prenijela tu ljubav. Dragicu smatram najboljim barberom u Hrvatskoj jer kada gledate nju, nemoguće je ne zaljubiti se u taj posao. Tako da bih rekla da sam tradiciju barberinga naučila od Dragice, a moderan pristup od Mile.'”

Imala je devetnaest godina kada je po drugi put u životu otišla u London. ”Plan mi je bio otići na poznati frizerski sajam Salon International, no onda sam slučajno srela svoju prijateljicu Doris koja me pitala bi li ostala raditi u njenom salonu. Jednostavno sam odgovorila – da, naravno.” Tako je u Londonu ostala pune tri godine, unatoč tome što je u Zagrebu imala stan i posao.

Tjedna stanarina bila mi je oko sedamdeset funti, tj. soba koju sam iznajmljivala, a tjedna plaća oko sto

”Sjećam se da me to potpuno šokiralo jer sam očekivala raditi nešto više arty, no dočekale su me klijentice koje su preferirale klasične frizure. Uz to, tjedna stanarina bila mi je oko sedamdeset funti, tj. soba koju sam iznajmljivala, a tjedna plaća oko sto funti. Znači realno, morala sam živjeti od tridesetak funti tjedno, a pouzdati se na dobre napojnice”, prisjeća se Sandra. Nije znala ni dobro govoriti engleski jezik i samim time nesigurnost je bila još veća, iako je u Zagrebu učila od najboljih. Posao u Londonu naposljetku ju je naučio nečem sasvim drugom.

”Odnos s klijentom je tamo prvi i najvažniji segment frizerskog posla. Još tada, znači prije petnaest godina, tamo je bilo najvažnije kako se odnosite prema klijentima koji dolaze u vaš salon. Od predstavljanja, osmijeha od uha do uha, bez obzira kakvi vas problemi muče – do uzimanja kaputa i donošenja kave. Prvo je pravilo za sve frizere da se upravo to usvoji. To sam itekako zapamtila i naučila te isto pravilo od prvog dana primjenjujem u svom salonu”, objašnjava mi Sandra. “Mislim da to ljudima prije svega daje osjećaj pripadnosti i osjećaj da netko brine o njima. I to je ono što sam donijela sa sobom, kao i svijest koliko je važan kontinuitet u kvaliteti posla te edukacija, kako moja, tako i ljudi koji rade za mene.”

Odnos s klijentom je tamo prvi i najvažniji segment frizerskog posla. Od predstavljanja, osmijeha od uha do uha, bez obzira kakvi vas problemi muče

Svako svoje slobodno vrijeme koristila je za dodatne edukacije, kojih sada u svom životopisu ima preko deset, među kojima su Trevor Sorbie, Hob, Vidal Sassoon, Phillip Kingsley i Tony & Guy Academy, a najveća poveznica s Hrvatskom, kako nije imala mogućnosti prečesto se vraćati doma jer je imala problema s vizom, bili su joj mamini kolači. Mama je najčešće slala kolače za Božić što je i kod njenih prijatelja u Londonu izazivalo oduševljenje tako da su je često pitali kada opet stižu Croatian cookies. Upravo zbog toga i dobila je nadimak Cookie, po čemu je naposljetku nazvala svoj salon.

Početak barberinga u Hrvatskoj

Nakon povratka u Hrvatsku, zaposlila se na neko vrijeme u jednom salonu, no ubrzo je shvatila da bi mogla raditi za sebe. Otvorila je Cookie salon u obiteljskoj kući na Kajzerici, gdje se nalazi još uvijek, a od samog početka klijenti su joj bili u većoj većinom muškarci. “Uskoro nam je postalo tijesno, pa smo se proširili na donju etažu gdje se sada nalazi brijačnica dok je gornji dio namijenjen ženama.” To se sve odvijalo negdje dvije godine prije popularnog Gentleman Jack’s Barber Shopa, pop-upa koji je nastao na inicijativu Tome Ricova, u Preradovićevoj ulici.

”Do tada nije bilo ničeg sličnog, okupili smo ekipu i krenuli smo raditi u Gentleman Jacku.” Sandra je tada bila jedina žena u kolektivu, kao i jedina žena s britvom u pop-up salonu. ”Moram priznati da sam kao žena malo bila u drugom planu jer naime nisam bila ona s brkovima, bradom i tetovažom.”

Moram priznati da sam kao žena malo bila u drugom planu jer naime nisam bila ona s brkovima, bradom i tetovažom

Nakon pop-upa kreće niz suradnji i novih projekata, između ostalih i Vintage te Dolce Vita. Sandra je paralelno postala mama i to dva puta, ali to je nije spriječilo da radi sto na sat, vani, na hladnoći i raznim vremenskim prilikama, te vodi vlastiti salon. Barbering postaje veliki trend, muškarci pune brijačnice i općenito kreće veliki val posjeta muškaraca barber salonima te i sama njega kose, lica i brade postaje trend i must have. Muška klijentela nakon jako dugo vremena dobiva pravo ja svojevrsni me time, bez srama ili osude. U međuvremenu je pokrenula i grupu The Barbers.

”Htjela sam stvoriti grupu ljudi koja će raditi edukacije za frizere. Ako želite postati ‘brico’ u Hrvatskoj, u školi morate proći sve osnove frizerstva, što nema smisla, dok vas druge puno bitnije tehnike uopće ne nauče. Željela sam pružiti priliku ljudima koji se stvarno žele naučiti barberingu, što se do tada nigdje nije moglo naučiti. Kao i odnosu s klijentima i cijelom customer serviceu.”

Njezini glavni klijenti danas su muškarci

Sandra u svom salonu ima zaposlenike koji su s njom od samog početka, što je prava rijetkost u ovome poslu. Većina zagrebačkih salona u stalnoj je potrazi za kvalitetnim zaposlenicima, a mnogi naposljetku napuste salon u kojem su se educirali i otvaraju svoje.

”Bitna razlika između posla vani i kod nas je ta da se vani rad prepoznaje, cijeni i nagradi, dok tu možeš ‘cupkat’ na jednom mjestu jako, jako dugo i ustvari što si bolji u svom poslu, to ćeš ga od nadređenih samo dobiti još više. Ljudi ovdje ne shvaćaju da tvoj biznis ne može ići naprijed ako ne ulažeš u svoje ljude i ako ih ne nagradiš. Mislim da upravo iz tih razloga ne mijenjamo često djelatnike i imam ljude koji su kod mene zaposleni po pet, sedam i petnaest godina. Cookie nisam samo ja, to su svi ljudi ovdje, zato smo uspješni – jer dijelimo i funkcioniramo dobro zajedno.”

Bitna razlika između posla vani i kod nas je ta da se vani rad prepoznaje, cijeni i nagradi, dok tu možeš ‘cupkat’ na jednom mjestu jako, jako dugo

Ipak ima iskustva u potrazi za novim frizerima. ”To je užasno teško, sustav frizerskih škola izbacuje mlade ljude koje moraš učiti sve od samog početka. Mislim da će se po pitanju školovanja frizera uskoro nešto hitno morati promijeniti. U frizerskoj školi se primjerice uči kako napraviti trajnu, što je danas skoro pa nepotrebno, a zamislite gdje je tek onda nekakva edukacija o aktualnim trendovima. A da ne spominjem da se uči brijati na balonu.”

Tako da mladim frizerima onda ne preostaje ništa drugo nego učiti se po salonima, gdje jako ovisi kakav su tip osobe, koliko su spremni učiti i biti drugačiji od drugih. ”Ima tu ljudi koji će te sami pronaći jer žele više, a ima i onih kojima smo mi, vlasnici salona, vještice. Čak ne ovisi ni o plaći jer ima jako puno njih koji nemaju u sebe neke osnovne vrijednosti koje bi trebao imati svaki frizer, svojevrsni frizerski kodeks.”

Njezini klijenti i danas su u većem postotku muškarci, među kojima su i neki od najpoznatijih muškaraca u Zagrebu, a Sandra kaže kako je posebno zanimljivo to da nije više stvar samo u bradama, one jesu imale svoj veliki boom, ali danas se radi o nečem sasvim drugom. ”Danas muškarci dolaze u svoj men cave kako bi imali vrijeme za sebe, to je ono što se najviše promijenilo. I njima je važno opustiti se, maknuti se od svakidašnjih problema i na kraju dana jednostavno izgledati dobro. Muškarcima je postalo važno izgledati uredno i dotjerano bez obzira jesu li hipster, bajker, umjetnik ili klasičan tip. Nije više stvar samo dobre frizure ili brade, već cjelokupnog doživljaja i raznih tretmana koje mogu dobiti ovdje.”

Muškarcima je postalo važno izgledati uredno i dotjerano bez obzira jesu li hipster, bajker, umjetnik ili klasičan tip. Nije više stvar samo dobre frizure ili brade

Hrvatska je još od davnih dana imala tradiciju brijačnica i brijanje je bilo sastavni dio života svakog muškarca, a Sandra upravo zato želi održati tu tradiciju, naravno na nešto moderniji način te nastaviti s edukacijama i učiti nove ljude barberingu. ”Trudim se stalno podizati kvalitetu ove djelatnosti i biti pojedinac koji će malo po malo utjecati na promjene u sustavu. Znam da je sada velik trend da ljudi odlaze iz Hrvatske, ali moje je mišljenje da to uopće nije tako strašno. Dio će se njih sigurno rado vratiti raditi i živjeti ovdje, i tako pridonijeti Hrvatskoj svojim iskustvom i znanjem. Realno, time dobivamo bolju Hrvatsku.”