On je prije svega heavy metalac koji sklada klasičnu glazbu, a ponekad i štrika. Pričale smo s Konstantinom

Konstantinov jedinstveni pristup skladanju oduševljava i publiku i kritiku. Kombinira heavy metal i klasičnu glazbe, i to mu jako dobro polazi za rukom

Za Konstantina Kokourova definitivno možemo reći kako je skladatelj koji pomiče granice. Njegove skladbe bliske su širokoj publici, a s obzirom na to da se odlikuju originalnošću tehnike, svidjet će se čak i onima istančanog te istreniranog slušateljskog uha. Konstantinova djela su jednostavna i jezgrovita, ali i ujedno izvrstan način da se mlađe slušatelje privuče u svijet klasične glazbe.

Iako sklada klasičnu glazbu, Kokourov će za sebe prije svega reći da je heavy metalac u duši, čije su kompozicije inspirirane prirodom i Sibirom otkuda i potječe. Upravo se iz dalekog sibirskog Irkutska, mjesta udaljenog 8.000 km od Zagreba, doselio s obitelji u Hrvatsku koju naziva svojom drugom domovinom s obzirom na to da je tu već pet godina.

Spoj klasične glazbe i heavy metala su dobitna kombinacija

Kao strastveni ljubitelj heavy metala, Konstantin je još od mladosti odrastao uz kultne bendove kao što su Pantera, Death i Dragon Force te je pod utjecajem hard rocka počeo skladati izražajne, dinamične i izuzetno melodične skladbe za klavir i orkestar. Privatni satovi sviranja klavira i gitare s jedne strane i želja za samoukim razvojem i napredovanjem s druge pomogli su mu da otkrije svoj vlastiti put.

No, već je na samom početku karijere stvorio svoj autorski potpis spajajući klasične elemente i heavy metal, a krajem listopada izdao je i svoj prvi album pod jednostavnim nazivom Notes. Unatoč tome, njegov album nije nimalo jednostavan, nego vrlo slojevit i glazbeno značajan.

https://youtu.be/vceVIQpTNNA

Sve to skupa bio nam je dovoljni motiv da se nađemo s Konstantinom i doznamo više o njemu, ali i njegovoj najvećoj strasti – glazbi. Pitam ga odmah kako se zapravo dogodila ta beskrajna ljubav prema (klasičnoj) glazbi, odnosno kako je izgledao taj moment.

“Ne bih rekao da se radilo o samo jednom trenutku jer je glazba moja cjeloživotna ljubav. Iako moja obitelj nema glazbenu tradiciju, ja sam oduvijek volio slušati klasične i tradicionalne ruske skladbe, a nakon što sam za 11. rođendan dobio od oca kasete Metallice i Rammsteina, zavolio sam i heavy metal. Iste te godine sam počeo svirati klavir te skladati s 13 godina.”

Melodije kompozicija nastaju u prirodi i miru

Upravo ta dva glazbena pravca, klasični i heavy metal, provlače se kroz Konstantinov život kroz koji nam dokazuje i pokazuje da su upravo oni zajedno dobitna kombinacija koja funkcionira. Kaže mi kako te pravce u potpunosti poznaje, pa mu je bilo prirodno integrirati ih u svoju osebujnu glazbenu fuziju.

“Jednostavno volim i taj akustični metalni zvuk iz heavy metala integriran u klasiku i mislim da su ova dva pravca u biti jako bliska jedan drugome. Naime, klasične kompozicije se mogu izvoditi i na električnoj gitari, a da pri tome i izvrsno zvuče te obrnuto. Moja glazba izaziva asocijacije na gotiku, kojoj samo oduvijek bio sklon.”

Na moje pitanje kako i kada nastaje njegova glazba, Konstantin mi otkriva kako osnovne melodije kompozicija ponajviše nastaju u miru i prirodi gdje voli provoditi jako puno vremena. Nakon toga, odsvira tu melodiju na klaviru te je potom snimi.

“Prvo uvijek skladam melodiju za piano, nakon čega po istom modelu skladam melodije za ostatak orkestra s obzirom na to da skladam za klavir i orkestar. Kako ja ne poznajem note, ne znam ih čitati ni pisati, snimljene materijale dajem svom suradniku, glazbeniku Vicheslavu Dizyanovu na pisanje partitura.” objašnjava mi svoj slojeviti proces ovaj iznimni skladatelj te dodaje kao uvijek radi iz srca te da vrsta skladbe zapravo ovisi o stanju uma u kojem se nalazi. No, ističe i kako uvijek pronalazi ravnotežu između dinamike i odmjerenosti, ekscentričnosti i liričnosti.

“Moje skladbe često su dramaturgične i pozivaju slušatelja na putovanje bespućima Sibira i labirintima mog unutarnjeg svijeta u kojem postoji mjesto za mistiku i u kojem se kriju tajne i zagonetke.”

Ne trči za publikom jer sklada iz ljubavi

Na pitanje o publici, Konstantin za sebe kaže kako osobno ne trči za publikom, nego isključivo sklada jer to voli. Skladanje je prije svega njegova strast koju jednostavno želi podijeliti sa svijetom. No, smatra kako bi bilo prijetvorno reći da mu ipak nije stalo do mišljenja publike.

“Reakcije publike i stručne javnosti su većinom pozitivna, dogodi se i pokoja kritika, ali i to je u redu. Prvi singl Air, kao obrada kompozicije gitarista rock glazbe i virtuoza Jasona Beckera, bio je odlična uvertira za album koji je privukao veliko zanimanje publike. Moj debi album Notes ubrzo je po izlasku postao album mjeseca na New Classical Albums na Apple musicu. Kompozicije s albuma su uvrštene i u programe klasične glazbe na radio stanicama u Hrvatskoj, Rusiji, Francuskoj, Njemačkoj” priča mi ponosno Konstantin te dodaje kako album prvijenac donosi zapravo 10 snažnih skladbi za solo klavir te klavir i orkestar. Sniman je, otkriva, u berlinskom studiju Teldex pod vodstvom inženjera zvuka Tobiasa Lehmanna, koji surađuje i s glazbenim veličinama kao što su Rammstein, Roger Waters i Nina Hagen.

“U realizaciji albuma sudjelovalo je ukupno dvjestotinjak ljudi. Sve skladbe s albuma izvode ruski pijanist Pavel Shatskiy i simfonijski orkestar Scoring Berlin pod ravnanjem poznatog njemačkog dirigenta Bernharda Wünscha” govori energično Kokourov o svom album debiju za koji se može reći kako je instantno osvojio i publiku i kritiku.

Iako živi za i od glazbe, nisam ga propustila pitati kako izgleda njegov stvaralački proces, odnosno jedan radni dan. Opisuje mi kako je uglavnom riječ o skladanju, ali i nizu opuštajućih aktivnosti i rituala. Rado provodi vrijeme s djevojkom, ali i gleda dokumentarne filmove o prirodi, životinjama, svemiru, a s vremena na vrijeme odvaži se i na osamu sa šatorom u prirodu.

Iznenadio me i kad mi je rekao da se opušta i uz štrikanje, no dani su mu uglavnom ispunjeni slušanjem heavy metal glazbe, dok klasiku primjerice rijetko sluša, jer kako kaže: “dekoncentrira me u skladateljskom stvaralaštvu s obzirom na to da mi ti taktovi ostanu u glavi i ne dozvoljavaju mi da izrazim svoj stvaralački opus.”

Za kraj, pitam ga i koji bi savjet dao svima onima koji se pokušavaju probiti i dokazati na glazbenoj sceni neovisno o žanru. “Slušaj sebe i svoj unutarnji glas, budi uporan i daj najbolje od sebe.”