Nevena Rendeli nam je napisala trudnički dnevnik s ljetovanja sa suprugom i blizankama. I da, kaotično je
Za Nevenu Rendeli ovaj godišnji odmor bio je definitivno drugačiji od svih do sada. Nevena je trenutno u šestom mjesecu trudnoće, ali nije htjela propustiti ljetovanje s jednogodišnjim blizankama i suprugom, iako je unaprijed bila spremna na kaos i sve ono što već dolazi s putovanjem s klincima. E sad, zamislite kako je to sve prolaziti dok još imate i jedno dijete na putu. Nevena zna pa nam je iz prve ruke sve ispričala
“Ove godine ljetovanje je bilo prilično pakleno jer, to se baš i ne može nazvati godišnjim odmorom ni u kojem smislu ni kontekstu. Tako se valjda osjeća svaka majka nakon ljetovanja s djecom. Nema tu baš ni previše odmora, niti uživanja, barem ne za sebe… A pogon kreće već od šest sati ujutro, svaki dan, kad se one probude pa traje do devet sati navečer dok one ne idu na spavanje. A najgore je onda što si zapravo i ti toliko mrtav da se lagano i ti s njima srušiš u krevet. Dakle, nema čak ni onog uživanja u lijepim ljetnim noćnima, večerama, ništa…
Tijekom ljetovanja sam ja, recimo, spavala jako malo s obzirom na to da su one u fazi tantruma i noćnih mora. Dakle, prošli smo fazu buđenja zbog gladi, sada smo u fazi, eto tako, buđenja čisto da mamu malo razdrmamo svaka dva sata pa je tako bilo i na moru, naravno. Spavaju od devet navečer, pa negdje sigurno do jedan sat, onda se probude, prvo jedna pa druga. Onda ponovno oko pet ujutro, a onda, ako i uspijem još malo odspavati i ako imam sreće, evo njih u šest orne i budne i spremne za novi dan. Ista priča svaki dan sad tijekom odmora.
Ne sjećam se što znači izležavanje
Nema izležavanja, nije ga bilo ni ovog ljeta. Na to sam zaboravila kad sam ih rodila tako da se čak više ni ne sjećam šta znači izležavanje u krevetu. No, s blizancima uvijek je podjela poslova. Kod nas nema riječi pomaganje, nego svi rade sve. Nema ‘ti si zadužena za djecu, a ja sam zadužen za ovo’, jer tako stvari s blizancima ne funkcioniraju. I uvijek mora biti još netko tko vam mora pomagati ili ste potpuno izgubljeni. U mom slučaju je to suprug, uvijek, a posebno sad na godišnjem. Kada njega, recimo, nema jer radi, onda je to moja mama. Iako ja kažem da bi bilo divno da su nam još dvije ruke, da su uvijek s nama jer ovako uz dvoje ljudi koji 24 sata brinu o blizancima, to je umor za sve. Još jedna osoba ne bi bila uopće viška. A meni je to sve uz moju trudnoću još malo i teže jer ih ne mogu baš niti dizati toliko, niti nositi i trebala bih ponekad i odmarati, ali to je nažalost sada u drugom planu i nisam se time previše zamarala.
Torbe mi se više ne da ni raspakiravati
Sva sreća ovo ljeto, koje nam još uvijek traje, provodimo na mjestima gdje je plaža odmah ispred, ali unatoč tome uvijek je jedna torba spremna sa svim stvarima. Više mi se ne da ni raspakiravati, samo trpam u nju. Svašta ima u njoj, od kantice do ručnika, badića, trulih marelica za koje ni ne znam di su više, do pelena, običnih gaća, maramica vlažnih maramica, žličica. Ne postoji zapravo što nema unutra.
Tako da je uvijek sve krcato, ali ajde, nekako smo dosta dobro uigrani pa se točno zna kad idemo na plažu, tko što nosi, tko što kupi. Nikada nije ni daleko ta plaža na koju idemo, inače ne znam, inače bih se ubila vjerojatno da moram još autom ići. Ali ni ta plaža, kad ondje dođemo, na kraju nije neki trenutak uživanja i odmora. One su u fazi dizanja i hodanja. Svugdje i uvijek žele hodati i ne boje se ulaziti u more. Ulaze u more kao da znaju plivati, tako da je to show uvijek na plaži. Neki dan smo išli na plažu u jedan restoran, pa su ušle ljudima u kuhinju, tako da je zbilja non stop veselo s njima.
Nakon plaže obično ide ručak pa ponovno uspavljivanje, a tek onda spremamo ručak sebi. Kuhamo uglavnom doma, tako da se izlazak na neku večeru s klincima još nije ni dogodio jer ne bih to baš htjela priuštiti ostalim ljudima, da to moraju slušati i gledati. Onda kad si mi skuhamo ručak i najedemo se, eto ti njih, već su ponovno budne, pa sve opet ispočetka.
Nisam ni prva ni zadnja, sigurno
Ako uzmemo u obzir činjenicu da sam trenutno u šestom mjesecu trudnoće, još je dodatno teško. Teško je bilo i dok nisam bila trudna, ali sada je još teže. Pogotovo kad su ove vruće i pakleno je i nisam očekivala da će biti baš tako teško kao što je, ali nisam ni prva ni zadnja. Jako puno žena poznajem koje su prošle slično iskustvo i preživjele su, pa ću valjda tako i ja. Iako mi, iskreno, trenutno tako ne zvuči…
Kupili smo im bazen kako bismo premostili onaj dio kad je najtoplije vani, kada ne idemo na sunce, ali one su naučile izlaziti iz njega i sad im je glavna fora kad ih stavim u bazen, nadajući se da ću imati svojih desetak minuta mira, da se onda dižu u bazenu što je naravno opasno. Isto tako je opasno i izlaziti iz njega na mokre pločice, što one rade, tako da sam, eto, napravila sama sebi medvjeđu uslugu. Najradije bih ga bacila tamo gdje sam ga i našla. I tako je svaki dan ovdje s njima, stalno nešto novo. Neki dan jedna se pokakala i promočila joj je pelena pa je govance završilo na podu. Dok sam tuširala jednu, druga je već to razmazala po licu. I tako, nikad mira, nikad dosadno.
Nije sve baš potpuno grozno
Iako sve sad ovako kad sam ispričala zvuči crno, naravno, nije. Naravno da je to sve divno i krasno i da uživamo u svakom trenutku s njima i u njihovom razvoju i promjeni koja nam se događa pred očima. Baš smo nedavno komentirali koliko su u ovih mjesec, mjesec i pol koliko smo na moru, doživjele skok u razvoju. Nevjerojatne promjene su se izdogađale s njima, samo što si ti toliko preumoran da bi uopće stigao to sve pratiti na svakodnevnoj razini.
Teško je s njima u smislu da su sada u periodu kada su navečer umorne i trebaju ići spavati između osam i devet sati, a mi onda taj period, ta dva sata, jedva čekamo i uvijek maksimalno iskoristimo da malo i mi ipak sjednemo i odmorimo. Super nam je što su se napokon naučile uspavati jer je to bilo baš problematično. Ali valjda su sada naprosto preumorne od mora pa samo padnu u krevet. Eto, barem sam s nečim počašćena od mojih curica. Nakon tuširanja dam im njihovu bočicu, nakon toga legnu i zaspu i onda sam do ponovnog buđenja mirna.
Veselit ćemo se divnim trenucima kad budemo manje umorni
Nakon ovakvog godišnjeg odmora mislim da mi toplice, Havaji, Maldivi i Šri Lanka ili tako neko egzotično putovanje od jedno dva mjeseca bi bilo odlično, bez djece. I to je jedino što bi pomoglo da dođem sebi. Ali, s druge strane, super je bilo gledati njih dvije kako uče plivati, kako se vesele moru, kako se mijenjaju i rastu. Hvala Bogu na fotoaparatu jer ih možeš snimiti u svakoj prilici pa ćemo se svim tim divnim trenucima koje smo proživjeli ovo ljeto veseliti jednom kad ne budemo ovako umorni.”