Nasilje se u pandemiji rjeđe prijavljuje. Voditeljica pravnog tima Ženske sobe govori o posljedicama kojima ćemo tek svjedočiti

Anamaria Drožđam Kranjčec je voditeljica pravnog tima u Ženskoj sobi i odgovara na jedno od gorućih pitanja ovih dana – što je s obiteljskim nasiljem i nasiljem od strane partnera u doba pandemije?

Jedna od gorućih tema koja je došla zajedno s Covidom 19, izolacijom i nemogućnosti napuštanja mjesta prebivališta je i – nasilje. Nasilje u obitelji i od strane partnera i bez novonastale situacije bila je tema s kojom se Hrvatska bori, po pitanju zakonodavstva i bolje zaštite žrtvi, kao i rijetkih prijava, a sada je poprimila i još alarmantnije oblike. Ono što se događa, ne samo u Hrvatskoj već i u svijetu (i UN je apelirao na dodatnu podršku i pomoć zlostavljanim ženama), je novonastala situacija u kojoj žrtve još manje nego ikad do sada vide mogućnost bijega. Otkazi, ekonomska kriza, nemogućnost pronalaska novog smještaja, niz je razloga koji su im otežali da potraže pomoć. Osim toga, u problemu su i oni koji pomažu žrtvama. Koronavirus onemogućuje nove dolaske u skloništa bez dvotjedne samoizolacije jer moraju se zaštititi oni koji već tamo jesu, ali i oni koji dolaze.

Anamaria Drožđam Kranjčec je voditeljica pravnog tima u Ženskoj sobi – centru za seksualna prava, feminističkoj i neprofitnoj organizaciji s ciljem prevencije i suzbijanja seksualnog nasilja, pružanja direktne podrške i pomoći osobama koje su preživjele seksualno nasilje i promocije i zaštite seksualnih prava. Tema našeg razgovora bila je upravo porast nasilja, ali i istovremeni pad prijava.

Nasilje u doba koronavirusa

“Porast nasilja u obitelji i nasilja od strane partnera u situaciji pojave Covida 19 i samoizalocije ne moramo pretpostavljati, to su nažalost činjenice, ne samo u Hrvatskoj već i u svijetu. Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres prije nekoliko dana upozorio je na zastrašujući globalni porast nasilja u obitelji u krizi koronavirusa i pozvao vlade država da ulože veće napore u sprječavanje nasilja nad ženama.”, započinje Anamaria.

Statistike govore da se i u normalnim okolnostima nasilje u obitelji i seksualno nasilje prijavljuje u izrazito malom broju. U prosjeku, na jedno prijavljeno nasilje u obitelji dolazi 10 neprijavljenih, a za seksualno nasilje ta je brojka još i veća, na jedno prijavljeno silovanje dolazi 15 do 20 neprijavljenih. I to su činjenice o postojanju velike proporcije tamnih brojki u ‘normalnim’ uvjetima funkcioniranja društva i cijele zajednice.

“Tako je, a kada se u javnost izlazi s informacijama da u ovom periodu nemamo povećan broj prijava nasilja u obitelji to treba gledati s drugog aspekta. Potreban je potpuni uvid u temu i stanje na terenu, potrebno je slušati i savjetovati se s osobama koje svakodnevno rade sa žrtvama nasilja i zaista imaju realnu sliku situacije i stvarnih potreba. Trenutna situacija izolacije, manjka socijalnih kontakata, kontrole, a sve je to nešto što nasilnici inače koriste kao oružje u počinjenju nasilja. To je nešto čime oni kontroliraju žrtvu, izoliraju je, iskazuju moć i na taj način joj otežavaju mogućnosti da potraži pomoć i podršku.”

Sve je to nešto što nasilnici inače koriste kao oružje u počinjenju nasilja. To je ono čime kontroliraju žrtvu, izoliraju je, iskazuju moć

Strah od prijave i inače je prisutan iz niza razloga, govori Anamaria. “Strah od počinitelja, strah za djecu i strah da će izgubiti djecu, nedostatak financijskih sredstava za samostalan život, gdje će živjeti, kako će prehraniti djecu… To su sve problemi odnosno razlozi radi kojih žrtve ne prijavljuju nasilje, oni su zaista mnogobrojni i kompleksni.” A sada su se tek multiplicirali jer mnogi ostaju bez posla ili krova nad glavom, a slijedi nam i ekonomska kriza koja svakako utječe na odluku žrtava da potraže pomoć i prijave nasilje.

“Žene žele radi djece prividno održavati mir u kući i obiteljsku atmosferu”, nastavlja Anamaria. “Ne žele opterećivati druge u vrijeme praznika i blagdana, čekaju da sve to prođe, pa da onda potencijalno reagiraju i zatraže pomoć. Ja vjerujem da će tako biti i u ovoj situaciji. Da ćemo mi svi tek kada se sve ovo malo stiša oko korone, dobiti pravi uvid u razmjere odnosno proporcije nasilja.”

Anamaria naglašava i kako do otežane situacije dolazi i po pitanju seksualnog nasilja koje se i inače u najvećem postotku prijavljuje s odgodom, čak i do nekoliko godina kasnije. U prva tri mjeseca prošle godine evidentirana su 2.055 počinitelja prekršaja nasilja u obitelji, dok je u istom razdoblju 2020. godine evidentirano ukupno 1.509 počinitelja. S druge strane, bilježi se porast broja kaznenih djela u obitelji.

“Kao organizacija specijalizirana za rad s osobama koje su preživjele seksualno nasilje, mi ćemo se sigurno u dužem periodu nakon ove krize susretati s prijavama seksualnog nasilja koje se dogodilo u vrijeme koronavirusa. Kao što sam već i navela, ovakvi uvjeti izolacije su nešto što nasilnici i inače koriste da bi kontrolirali i zlostavljali svoje žrtve. Izolacija, moć, kontrola, doba bez socijalnih kontakata – ne odlazite u dućan ili na posao. Počiniteljima ovo daje idealne uvjete za počinjenje nasilja. A žrtvama svakako otežava prijavu i mogućnost traženja pomoći.”

Tek kada se sve ovo malo stiša oko korone, dobit ćemo pravi uvid u razmjere odnosno proporcije nasilja

Ono što dodatno otežava cijelu situaciju je i manjak smještaja i otežano funkcioniranje skloništa za žrtve jer povećan broj nasilja nad ženama u ovim izvanrednim okolnostima stavlja u pitanje i adekvatnu pomoć. Mnoge države poput Njemačke, Austrije i Turske upozorile su na taj problem, a ni u Hrvatskoj situacija nažalost nije drugačija.

Problemi sa skloništima

“Skloništa za žrtve nasilja u obitelji stavljena su u zaista nezavidnu situaciju. Kako primiti novu ženu s djecom u sklonište i riskirati potencijalno širenje zaraze među već postojećim korisnicama? A nije osigurano koordinirano testiranje žena prije ulaska u sklonište od strane države. Gdje ženu i djecu smjestiti na dva tjedna u samoizolaciju prije ulaska u sklonište? To su sva pitanja i problemi koji također utječu na odluku o prijavi, a svakako su u nadležnosti rješavanja cijelog sustava, kako na nacionalnoj razini ali i lokalne vlasti ovdje moraju odigrati veliku ulogu.

Ukoliko svaku novu ženu ne testiramo na virus sve druge dovodimo u potencijalnu opasnost. Ali i što ako ju danas i testiramo, test je negativan i tek se za par dana na ponovljenom testiranju pokaže da je pozitivan? Čuli smo za veliki broj primjera u zadnjih nekoliko dana baš o takvim situacijama. Tako da je neophodno osigurati prostore za samoizolaciju na 14 dana. I tu je velika uloga lokalnih vlasti koja bi trebala osigurati stanove i adekvatan smještaj na sigurnim lokacijama za takve slučajeve.”

U ovom trenutku potporu od države još nisu dobile, čak suprotno. Anamaria kaže kako se donose odluke o obustavi isplate sredstava na lokalnim i nacionalnim razinama, tako da umjesto mjera potpora od države organizacije će se naći u problemima smanjenih sredstava, otpuštanjima i potencijalnim nemogućnostima za daljnji rad.

“Organizacije su se oglasile u javnosti i apelirale su na sve probleme i poteškoće i nadamo se da će nadležni imati sluha i shvatiti širinu ove problematike. Mi se snalazimo kako znamo – užurbano, radno, pronalazimo nove ideje kako rješavati sve novonastale izazove i prilagođavamo se situaciji. Kao i uvijek, ključnom se pokazuje suradnja i međusobna koordinacija organizacija koje zajednički djeluju i pronalaze rješenja za sve ove izazove.”

Neophodno je osigurati prostore za samoizolaciju na 14 dana. I tu je velika uloga lokalnih vlasti koja bi trebala osigurati stanove i adekvatan smještaj

No, ono na što je još jako važno je osvrnuti se i na odgovornost nas kao pojedinaca, te kao društva, a ona je – htjeli si mi to priznati ili ne, velika. “Kako u ovoj cijeloj situaciji s pandemijom i potresom pokazujemo međusobnu solidarnost jedni prema drugima, prema starijim građanima i građankama, susjedima i susjedama, svima kojima je pomoć potrebna, mislim da je ovo ključno vrijeme da pokažemo i solidarnost odnosno brigu za žrtve nasilja.”

Odgovornost nas samih

“Svakako je ovdje velika uloga same obitelji, susjeda, rođaka i drugih da reagiraju i pomognu. Sada je uloga na svima nama. Ne zatvarati oči, ne voditi se onom ‘brigo moja pređi na drugoga’ jer ovo su posebna vremena koja zahtjevaju posebnu reakciju i pažnju svih u zajednici i zaista moramo u svemu tome pronaći i vlastitu odgovornost da pomognemo drugima kada se nađu u ovakvim situacijama.”

I to ne samo mi kao društvo, već i nadležna tijela i institucije. ”Oni moraju pokazati da su spremni adekvatno odgovoriti na probleme, da su osigurani svi potrebni kapaciteti i uvjeti za kada se nasilje i prijavi te da će biti pružena sva potrebna pomoć i podrška. Mislim da je suvišno govoriti da se očekuje da policija adekvatno reagira na svaki prijavljeni slučaj i da pravosuđe brzo rješava predmete i počiniteljima izriče pravične sankcije. To su osnove i kada ta dva dijela sustava pokažu žrtvama da djeluju funkcionalno, pravedno i brzo mislim da to žrtvama svakako daje poruku da prijave i da će sustav učiniti nešto za njih. Ono na što mislim, i što sustavno nedostaje i inače, je osnaživanje žrtava – pravovremeno stambeno zbrinjavanje, socijalna podrška, ekonomska podrška. To je ono što nedostaje.”

Ne zatvarati oči, ne voditi se onom ‘brigo moja pređi na drugoga’ jer ovo su posebna vremena koja zahtjevaju posebnu reakciju i pažnju svih u zajednici

Tema nasilja u vrijeme je pandemije i potresa napokon je došla i na ‘dnevni red’, kako kaže i sama Anamaria, a sada sve ovisi o sustavu, njegovoj proaktivnosti i efiksnosti. “Jednostavno rečeno – implementacija Istanbulske konvencije i provedba svih potrebnih mjera s kojima ionako već opasno kasnimo. I bojim se da će nam sada to doći na naplatu. Ono što je sada važno je proaktivnost sustava. Bez prave pomoći države, i pod time ne mislim samo na objave uputa i odluka nego kroz konkretne mjere i alate, mislim da ćemo se naći u velikim problemima.”

Adrese za prijavu nasilja u obitelji i seksualnog nasilja

Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku ima na svojim stranicama objavljen adresar svih organizacija i ustanova koje pružaju pomoć i podršku žrtvama nasilja u obitelji.

U Centar za žrtve seksualnog nasilja koji djeluje u okviru Ženske sobe sve osobe kojima je potrebna pomoć i podrška mogu se obratiti na telefon 01 61 19 444 ili na mail savjetovaliste@zenskasoba.hr.

Također, važno je istaknuti da Ženska soba koordinira nacionalnu Mrežu podrške i suradnje za žrtve i svjedoke kaznenih djela na području 13 županija u Hrvatskoj. Članicama Mreže mogu se obražiti žrtve i svjedoci svih kaznenih djela i prekršajnih djela nasilja u obitelji. Na ovoj web stranici nalaze se svi kontakt podaci po županijama.