Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Super1.hr nedavno je unaprijedio svoja pravila o privatnosti i korištenju takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa.

kompozicija

Moćna generacija mladih hrvatskih fotografa. Čule smo se s Donovanom, Benjaminom, Denisom, Lukom i Alexom

Svojim radom iza objektiva definirali su neki novi val hrvatske fotografske scene. Upoznajte Donovana, Benjamina, Denisa, Luku i Aleksandra

Iako se Hrvatska može pohvaliti s velikim brojem fotografa, rijetki od njih uspiju pomaknuti granice i dobiti pojedine izazovne prilike. Pojavom društvenih mreža, pogotovo onih kod kojih je naglasak na vizualnom, njihov rad postao nam je dostupniji i vidljiviji, a neki od autora posljednjih godina uspjeli su se itekako nametnuti – bilo svojom estetikom koju njeguju, temom koju provlače, pristupom, tehnikom, vizijom, stavovima, ali i sveukupnom pričom koju žele na svoj način dočarati.

Neki od njih koje bismo ovim putem izdvojili, a čiji rad redovito pratimo zbog jednog posebnog drajva i karaktera koji odašilju, su mladi Donovan Pavleković, Benjamin Strike, Denis Butorac, Luka Pešun i Aleksandar Selak. Čule smo se s njima i doznale sve o njihovom načinu rada, ljubavi prema fotografiji, početcima, tehnikama te kakav tip fotografije vole i snimaju. Upoznajte ovu moćnu hrvatsku petorku pred kojom je, malo je reći, blistava budućnost.

Donovan Pavleković

Donovan Pavleković

“Moje ime je Donovan, imam 22 godine i dolazim iz Bjelovara, ali trenutno živim u Zagrebu i studiram modni dizajn. Fotografijom se bavim oduvijek, jer sam uvijek nešto fotkao i uređivao u Photoshopu. Koristim samo digitalnu opremu koja mi daje efekt koji želim postići.

O opremi ne govorim, jer ne vjerujem u kvalitetu opreme, već ideju, inspiraciju i novitet koji određena fotografija donosi. Svoj stil fotografije opisujem kao ‘kauboj u digitalnom svijetu’, a povezujem elemente seljaštva, polja, ruralnosti s visokom tehnologijom i virtualnom realnošću. Ali, naravno sve to upakirano u fashion priču jer snimam i modne editorijale.

U fotografiji su mi iznimno bitne ideja i činjenica da sam drugačiji od ostalih. To cijenim u svom radu, ali i radu nekih mojih kolega i kolegica. Ako fotku možete usporediti s 10 drugih to nije nešto novo i neviđeno. Trenutni plan mi je raditi na jednom osobnom projektu koji ćete moći vidjeti na donovanpavlekovic.com, a ujedno se pripremam i za dvije nadolazeće izložbe. Jedna je povodom Zagreb Design Weeka, a druga je još uvijek tajna.

Radim apsolutno sve što ima veze s modom, beauty i products fotografijom. Gdje ima ideje i noviteta, ima i mene. Kod fotografije na kraju dana me veseli broj lajkova. Zezam se naravno, najbitnije mi je da sa svojim radom budem zadovoljan i nakon dvije godine. Ako radim nešto trenutno i u trendu to neće biti dužeg vijeka.”

Benjamin Strike

Benjamin Strike

“Imam 33 godine i ja sam zapravo socijalni radnik iz Zagreba, koji se u slobodno vrijeme bavi fotografijom. Zapravo bih volio da je stvar obrnuta pa da budem fotograf koji se bavi socijalnim radom. Nemam formalno fotografsko obrazovanje, samouk sam, a fotografiranje mi pruža bijeg od stresa na poslu, a u posljednje vrijeme i dodatnu zaradu. Fotografijom se ne bavim dugo, tek tri i pol godine.

Fotoaparat sam u ruke uzeo kako bih probudio staru ljubav iz djetinjstva, a cilj mi je bio zabilježiti trenutke iz svog života te fotografirati svoje prijatelje i prijateljice. Jedna prijateljica mi je poklonila svoj stari Canon da na njemu vježbam. Bio je stvarno jako težak, no to me nije spriječilo da ga vučem svuda sa sobom. Nosio sam ga i u klubove i na druženja i na posao, prošvercao sam ga i na koncerte. Mučio sam prijatelje oko sebe jer su mi za potrebe vježbanja trebali modeli, a ja nisam znao namjestiti niti svjetlost ni otvor blende.

Inače nisam fotograf koji pati za tehnikom. Trenutno imam Canon 6D mark II aparat koji koristim za malo profesionalnija fotografiranja te stari analogni Canon ae1 iz 80-ih koji sam kupio preko oglasnika za 700 kuna. Analognu fotografiju volim jer nikad ne znaš kako će fotka izgledati sve dok se ne razvije. Super mi je što se oko analogne fotografije ne treba puno petljati s obradom što ja baš i ne volim.

Fotkam i mobitelom te se ponekad stvarno iznenadim kako fotke dobro ispadnu i koliko je tehnologija napredovala. Mislim da se moj stil tek nedavno počeo nazirati i jasno kristalizirati. Puno sam fotografirao i tražio svoj izričaj, a najdraže mi je kad netko kaže da su moje fotke sanjive, jer je baš to riječ s kojom želim da se povezuje moj rad.

View this post on Instagram

All the lovers #tendermag

A post shared by Benjamin Strike (@benjamin_strike) on

Najviše volim fotografirati ljude, koristim puno negativnog prostora, čemu me nadahnuo fotograf Max Wanger. Ne volim da nepotrebni detalji odvlače pozornost s glavnog subjekta. Na osobnom polju mi je bitno da mi fotografija ne postane tlaka već uvijek zabavan proces. Ako usput mogu ispričati neku priču ili baciti svjetlo na neki problem koji je do sada bio neosvijetljen, onda još bolje.

Volim društveno osviještenu fotografiju kakvu radi npr. Gabriela Herman koja je fotografirala djecu LGBT roditelja te na taj način pokazala da takva djeca postoje, žive najnormalnije živote i da su sretna. Takve je priče pogotovo bitno prikazati u ovo naše današnje vrijeme. Želim napraviti nešto slično, a mislim da moje vrijeme tek dolazi. Nekako se slučajno dogodilo da radim i komercijalne projekte, ali za sada ništa spektakularno.

Uvijek radim stvari koje volim, a koje mi ne donose neku veliku zaradu (barem trenutno); fotkanje akustičnih koncerata, drag queen nastupa, prosvjeda itd. Zanima me LGBT problematika, pa se polako, ali sigurno sprema neki projekt na tom području. Nekako uvijek puštam da se sve samo kotrlja i stvari uvijek dobro ispadnu. Na kraju dana volim kad ljudi koje fotkam budu zadovoljni kako su ispali, kad netko bude sretan zbog moje fotografije.

Volim kad mi netko kaže da se inače boji fotografirati, ali da se uz mene osjeća dovoljno opušteno. Općenito me uvijek veseli kada vidim da napredujem i da sam sve bolji i bolji u tome što radim. Vidjeti napredak je stvarno pokazatelj da se treba truditi oko stvari koje voliš i da će sve nekako uvijek ići prema boljem.”

Denis Butorac

Denis Butorac

“Imam 27 godina. Odrastao sam u malom mjestu Ilača, na samom istoku Hrvatske, ali u Zagrebu živim skoro 10 godina. Prošle godine sam diplomirao na Katedri za fotografiju pri Akademiji dramske umjetnosti. Fotografija mi je ujedno i hobi i posao, ali sam shvatio da bi bilo super imati zanimaciju koja će mi biti isključivo hobi pa sam nedavno upisao sate crtanja i slikanja. Fotografijom sam se počeo baviti 2009. godine kada smo kupili prvi obiteljski digitalni fotoaparat. S analognom fotografijom sam se susreo na prvoj godini fakulteta, ali ta se kemija jednostavno nije dogodila.

Ponekad na film bilježim dnevničke situacije i usputne fascinacije, ali ostao sam vjeran digitalnom Nikonu pa trenutno koristim D850 uz koji preferiram 50mm objektiv. Iako radije biram dnevno svjetlo, često na snimanja nosim i studijsku rasvjetu. Teško mi je opisati vlastiti stil jer ga osobno ne primjećujem. Svakom snimanju pristupam intuitivno bez puno razmišljanja o tome što bi moglo proizaći u konačnici. Vodim se mišlju manje je više, ali bih volio da se toga ponekad mogu osloboditi.

Preferiram pastelne boje, ujednačeno, meko svjetlo, minimalnu obradu. U vlastitom, a i u radu drugih najvažnija mi je iskrenost. Volim prepoznati zanimljive osobne priče, intimu, međuljudske odnose itd. Budući da sam netom diplomirao, nastojim uzeti kratku pauzu i malo odmoriti od osobnih, tzv. umjetničkih projekata dok ujedno radim komercijalne poslove koji me podjednako vesele.

Modna fotografija mi je najveći izazov, ali se pronalazim i u snimanju produkt ili reklamne fotografije. Najviše me veseli osjećaj koji dobivam pregledavajući fotografije ili snimajući vlastite. Taj neki unutarnji drive koji me tjera da radim. Siguran sam da je fotografija medij kojim želim stvarati.”

Luka Pešun

Luka Pešun

“Imam 29 godina i dolazim iz Brezovice koja, sudeći prema karti, spada u Zagreb, ali to je bitka koju sam prestao voditi. Trenutno se bavim osamostaljivanjem te planiram otvoriti obrt i preživljavati od struke. Nešto malo vježbam i socijaliziram se možda i previše. Fotografija mi je postala zanimljiva krajem osnovne škole i interes je kontinuirano rastao. Do upisa fakulteta snimao sam samo mobitelom, a čim sam krenuo raditi s boljom kamerom shvatio sam da je to to. Našao sam svoj poziv.

View this post on Instagram

vulgar

A post shared by Lp (@lukapesun) on

Imao sam i par izleta u analognu fotografiju, a zadnji je bio za potrebe stvaranja diplomskog rada ‘Radite to u svoja četiri zida’ koji sam radio na srednjem formatu. Obožavam digitalnu fotografiju i trenutno koristim vjerni Canon 6D dok planiram nove investicije. Kad pričamo o stilu, možda je bolje da ga opisuju drugi. Lisa Doran mi jednom Instagram opisala kao very brooding, a kad se jedna mamina prijateljica žalila na to da su mi fotografije mračne, druga je susjeda stala u obranu da ih vidi kao bilježenje svijetla koje izvire iz tame.

View this post on Instagram

guess who's back in the house

A post shared by Lp (@lukapesun) on

U fotografiji mi je osobno i općenito važno da su osobe, stvari, mjesta i događaji prikazani s dostojanstvom. Trenutno radim portrete u procesu audicija za film Črna mati zemla za produkcijsku kuću Antitalent. Inače, interesi za fotografiju su mi dosta široki i staju negdje kod nightlife fotografije jer volim zaspati prije ponoći.

View this post on Instagram

falling not recommended for elderly

A post shared by Lp (@lukapesun) on

U planu mi je izložiti neke radove ove godine i volio bih se okušati u formatu foto-knjige. Polako mi se vraća interes za modnu fotografiju, a volim raditi s ljudima. Mislim da me kod fotografije najviše veseli što je postala medij dostupan svima. Zbog svoje je sveprisutnosti postala ponekad gotovo nevidljiv medij. U nekim se primjenama ni ne smatra fotografijom već dokumentacijom što nosi svoj kreativni potencijal.”

Aleksandar Selak

Aleksandar Selak

“Imam 24 godine, a nakon nekoliko godina balansiranja fotografije, stiliziranja i pisanja, zadnjih pola godine bavim se isključivo fotografijom i radim kao fotograf portala Super1. No, ona je u mom životu prisutna sveukupno posljednje četiri godine. Zbog prirode posla u pitanju je prvenstveno digitalna fotografija, iako me posebno veseli kada se ukaže prilika da fotografiram analogno. Što se tiče opreme koristim Nikon fotoaparat i Sigma Art objektive, a za privatne potrebe tu je Olympus Mju-II koji uvijek nosim sa sobom.

Svoju estetiku bih opisao kao minimalizam s dozom romantike i nježnosti. Ono što me zapravo najviše veseli jest rad na editorijalima u studiju na bijeloj pozadini s pastelnim i zemljanim tonovima u obliku odjeće ili šminke. Budući da se većinom bavim modnom i portretnom fotografijom, osim tehničke strane ono što mi je kroz rad postalo najbitnije jest steći povjerenje osobe koja se nalazi ispred objektiva. Bilo da je riječ od snimanju editorijala s modelom ili snimanju portreta osobe kojoj fotografiranje predstavlja stres, stvaranje opuštene atmosfere je ključno.

Fotografijom se bavim prvenstveno komercijalno, a za sebe radim koliko mi vrijeme to dopušta. Srećom, sve što radim me veseli i brojne ideje su se realizirale i kroz komercijalne projekte, ali postoji nekoliko tema koje bih volio obraditi iz osobnije perspektive i istražiti mogućnosti fotografije, spajanja različitih umjetnosti, a posebno spajanja vizualnog, taktilnog i interveniranja u prostor.

U svemu tome najviše me veseli rad na većim projektima u velikom timu i cijeli proces od razrade ideje do realizacije, posebice kada završni proizvod nadmaši početna očekivanja. Veseli me i svaki pozitivan komentar, kada kroz neki editorijal uspijem prenijeti određenu emociju ili kroz portrete prikazati nekoga u pravom svjetlu.”

Prati S1 i na našim društvenim profilima:

Facebook Instagram YouTube
Više s weba