Jedna medicinska sestra ispričala nam je kako se nosi sa svakodnevnim strahom od koronavirusa

Medicinska sestra iz KBC-a Sestre milosrdnice otkrila nam je kako se ona nosi s koronom

Svatko od nas se na svoj način bori s koronom koja je dosad zahvatila cijeli svijet. Iako je svima teško sigurni smo da je najteže zdravstvenim djelatnicima kojima taj nevidljivi neprijatelj, poznat kao COVID-19 najviše prijeti. A to nam potvrđuju i vijesti. Sve je više zaraženih liječnika i drugog medicinskog osoblja, a veliki broj njih je u samoizolaciji. V.B. je medicinska sestra u KBC.u Sestre milosrdnice, a s nama je, otkrivši nam tek inicijale kako bi zaštitila svoj identitet, odlučila podijeliti priču o tome kako se nositi sa strahom i stresom na poslu, brigom za obitelj i cijelom situacijom općenito.

Ovih dana u bolnici je teško. Teško je i inače zbog neadekvatnog prostora, manjka opreme i aparata i puno improvizacije. Tek sada dolazi do izražaja kako nam je u stvari bilo dobro i kako smo imali svega.

Sada se odjeli zaključavaju, nema posjeta, a nema ni puno prijema zbog čega nam je u neku ruku lakše raditi. Dolaze samo uistinu ljudi koji imaju indikacije za hitan prijem. Među osoblje se uvukao neki strah i strepnja i svi očekujemo da će se nešto loše dogoditi, a sami nismo svjesni što i kako će izgledati kad nam uistinu krenu dolaziti bolesnici oboljeli od korone.

Na mom odjelu nemamo još oboljelih od korone, ali još od srednje škole najvažnije gradivo je bila dezinfekcija i sterilizacija i po tim principima radimo od kada sam se zaposlila. Plakati s pravilnim pranjem ruku su iznad svakog umivaonika. Mi smo i do sad imali bolesnika koji su bili infektivni, a bilo je i intrahospitalnih infekcija zbog čega nam zaštita od prijenosa zaraznih bolesti nije strana.

Peremo ruke po standardima, koristimo zaštitnu odjeću i maske. To su sve mjere koje smo oduvijek provodili

Samo se mijenjaju sredstva koja koristimo. Najveći problem je što danas nema maski pa jednu ponekad koristimo cijeli dan što je strašno. Ja stoga ne mogu u svojoj smjeni potrošiti sve i ostaviti kolegicu u njenoj smjeni bez ičega. Svi pazimo jedni na druge, educiramo čistačice i ostalo pomoćno osoblje, peremo ruke po standardima i obavezno ih dezinficiramo, koristimo zaštitnu odjeću i maske. Ponavljam, to su sve mjere koje smo oduvijek provodili.

Redovitih pregleda nema, dolaze samo hitni pacijenti, sve redovito se odgodilo do daljnjega. No, sigurno da postoji strah od zaraze, ne zbog mene nego zbog moje obitelji. Kad dođem u smjenu treba mi par minuta da se resetiram, sjetim se tko sam i gdje sam došla i strah nestane. Kontakt s pacijentom je neizbježan pogotovo sad kad imaju samo nas. Svi koji mogu izbjeći kontakt to će i napraviti, ali naš je posao kontakt s pacijentima i zdravstvena njega se ne radi od doma i preko prozora i zato kad to shvatimo zaboravimo na strah i krenemo raditi. Dajemo sve od sebe pazeći na sigurnost pacijenata, ostalog osoblja i sebe.

Zdravstvena njega se ne radi od doma i preko prozora i zato kad to shvatimo zaboravimo na strah i krenemo raditi

Strah se ponovno javi kad krenem kući. Bojim se da ne zarazim svoje ukućane, ali opet to je moj posao, moj poziv, a što se treba dogoditi dogodit će se brinula ja ili ne. Evo tako iz smjene u smjenu.

Svoju obitelj pokušavam štititi kao i uvijek. Ne nosim prljave uniforme kući, tuširam se odmah po dolasku kući prije ikakvog kontakta s njima. Robu u kojoj sam išla na posao obavezno provjetrim.

Teško je ostati pozitivan u ovakvim uvjetima. Svatko od nas imat će krizu kad tad. I zato svaka osoba mora naći nešto čvrsto za što će se držati svakog dana i što će ga dignuti kad padne. To može biti obitelj za koju moramo brinuti i koja brine za nas, posao koji moramo obavljati, vjera, naši ciljevi u budućnosti. Svatko ima nešto svoje.

Kako god ovo će proći, teško je, bit će i gore, tko preživi pričat će, ali proći će i izaći ćemo jači. Sad se vidi ljudska dobrota i zato moramo pomoći drugima i znati isto tako primiti pomoć. Mogu samo reći da se to najbolje vidjelo u nedjelju kad je bio potres koliko smo surađivali svi zajedno. Nije bilo bitno tko koga voli, tko ti je bolji prijatelj, na kojem odjelu radiš, svi smo zajedno surađivali da pomognemo pacijentima. Nitko nije brinuo za sebe, a pacijenti su bili na prvom mjestu. Sestre, doktori i pomoćno osoblje bili su kao jedno. Takvi smo kad je kriza i takvi ćemo nadam se biti ako ova situacija bude gora.

Sad se vidi ljudska dobrota i zato moramo pomoći drugima. To se najbolje vidjelo u nedjelju kad je bio potres

Ovo što se sad događa nije se dogodilo nikad u povijesti. Uz to je zahvatilo cijeli svijet i nemate kuda pobjeći. Slušajte stručne osobe što vam govore. Oni to govore radi vas, vaših i cijelog svijeta. Nitko nas ne pokušava ograničiti. Svi odgovorni samo pokušavaju zaustaviti ovo zlo i sve nas spasiti. Dakle, budite pametni, slušajte što vam se kaže i ostanite doma, čuvajte sebe i druge. Ne činite drugima što ne želite da drugi čine vama.