Četvero Hrvata različitih profesija o tome zašto je dobro da nam je korona rad od kuće učinila normalnim

Koronavirus donio nam je neke sasvim nove životne navike, a ne bi bilo loše da se neke od njih zadrže i nakon što pandemija prođe

U ožujku smo zbog pandemije koronavirusa kućama poslani svi koji svoj posao možemo obavljati od kuće. Onda smo se, kad je broj zaraženih krajem proljeća počeo padati, ponovno vratili u urede. Međutim, u Hrvatskoj je broj zaraženih ponovno porastao i u ovom trenutku imamo 1.371 aktivnih slučajeva zaraze koronavirusom, a poslodavci više nisu sigurni što da rade. Velik je dio njih stoga zaposlenike ponovno posalo kući, a neki su odlučili da će do kraja godine iz predostrožnosti u svakom slučaju raditi od kuće. Dakako, postoji niz poslova koje je nemoguće obavljati od kuće, no za one kod kojih je to moguće, rad od kuće i fleksibilnije radno vrijeme donijeli su jednu sasvim novu perspektivu.

Ne troši se vrijeme na prijevoz, lakše je uskladiti obaveze ili jednostavno spavati dulje kad nam to treba. Manje zagađujemo okoliš prijevozom, ne naručujemo hranu iz dostave i ne provodimo pauze u zadimljenim kafićima. I dakako, ono zbog čega smo i u početku poslani kućama, smanjujemo broj naših kontakata odnosno rizik od širenja zareze koronavirusom.

Iako to sve na papiru zvuči zaista sjajno, u praksi ne funkcionira uvijek najbolje. Zato smo pitale četvero ljudi različitih profila od kojih neki i od ranije imaju iskustva s radom od kuće bez obzira na pandemiju, kako to funkcionira kod njih.

Margarita Tomić Seiter mama je dvoje djece koja kaže da je za nju iz perspektive mame jako praktično što može raditi fleksibilnije jer jednostavno ima jako puno obaveza što je bilo posebno teško uskladiti kad se škola za njezinu kći prvašicu odvijala od kuće. Programer i voditelj android tima Tomislav Smrečki i marketing menadžerica Željka Suvajac i ranije su imali mogućnost rada od kuće koju su koristili u mjeri u kojoj im je to odgovaralo s obzirom na privatni život. Tea Zavacki, s druge strane, uvijek radi od kuće, ona je business trenerica i osvrnula se na situaciju iz te perspektive. Zaključak je u svakom slučaju, kao i kod većine stvari, da svaka medalja ima dvije strane, no rad od kuće odnosno sama opcija da on postoji, nije isključiv i možemo mu se okrenuti kad nas privatni život to traži, itekako ima svojih prednosti.

Margarita Tomić Seiter, voditeljica marketinga u Hörmannu

Smatram da je rad od kuće za majku vrlo praktičan. Pod ovim rad od kuće podrazumijeva se da djeca nisu kod kuće, jer u suprotnim to nije rad. Vrijeme u lockdownu za mene je bilo nenormalno teško. Moj posao zahtijeva kreativu, promišljanje i strategijsko planiranje, a vrtićko dijete i prvašić koji uči iz PP prezentacija bili su sve samo ne jednostavan zadatak. Sama sebi sam obećala, ponovi li se ta situacija morat ću uzeti neplaćeno jer realno ne mogu odrađivati svoj posao. Druge opcije nema, jer u poslu mame nema godišnjeg, bolovanja i neplaćenog dopusta.

Kombinacija uredskog i pokućnog obavljanja radnih dužnosti je nekako idealna, taman da uspiješ obaviti sve što moraš u tjedan dana, ali i osjetiš ‘pravu’ radnu atmosferu unutar ureda. Neke profesije to, nažalost, nikako ne mogu kombinirati, a zapošljavaju najveći postotak žena i majki.

Tako je nebitno gdje je kompjuter, dok obaviš ono što ti je zadatak

Fiksno radno vrijeme i forsiranje na konstantnoj prisutnosti u uredu, premda određena radna mjesta to ne zahtijevaju, ponekad mogu dovesti i do kontraefekta. Budimo realni, nikad nismo jednako produktivni čitavih osam sati, čemu toliko rasipanje vremena?

Tvrtka u kojoj radim nema definiranu politiku rada od kuće, i s obzirom na moju poziciju mislim da bi bilo teško izvedivo full time. Međutim, sigurna sam da bi se dalo napraviti kombinaciju dva-tri ili obrnuto u izmjenjivanju mjesta gdje sjediš. Tako je nebitno gdje je kompjuter, dok obaviš ono što ti je zadatak. Majke jednostavno imaju previše toga za obaviti da bi se uguralo u vrijeme od 18 do 21 h svaki dan. Često smo premorene, manje produktivne i angažirane, i često nas se zbog toga stavlja u kategoriju manje fleksibilnog radnika. Ne možeš dugoročno biti superwoman na svim područjima, negdje, nekad mora početi curiti. Kada bi postojala mogućnost da možemo određeni dio posla obaviti od kuće kao što je to primjer u zapadnim zemljama, mislim da bi to bilo bolje za poslodavca i za zaposlenicu.

Tea Zavacki, poduzetnica i business trenerica

Sjećam se kada sam na početku svoje karijere u odabiru prvog radnog mjesta prednost davala fleksibilnom radnom vremenu i isticala ga visoko na svojoj ljestvici prioriteta (što je i općenito trend koji je primijećen u čak 92 posto pripadnika generacije milenijalaca). A onda sam kroz različita iskustva uvidjela i nedostatke fleksibilnog radnog vremena, s posebnim naglaskom na činjenicu da uz fleksibilan radni raspored često radim više, a ne manje.

Proteklih mjeseci veliki broj ljudi je uobičajeno fiksno radno vrijeme od 9 do 5 zamijenio fleksibilnim radom od kuće. Iako bismo možda očekivali da se taj prijelaz dogodio jednostavno ili neprimjetno, on je zahtijevao period prilagodbe, postavljanje (novih) očekivanja s obje strane te puno, puno razgovora.

Svjetska istraživanja na temu ‘fleksibilnog rada’ su brojna i obuhvaćaju širok spektar vremenski i lokacijski fleksibilnih modela rada – od skraćenog radnog vremena ili radnog tjedna, preko virtualnih timova, sve do freelancinga i projektnog načina rada. Iako istraživanja i literatura u najvećem broju slučajeva govore o pozitivnim aspektima fleksibilnih modela rada poput povećanja produktivnosti i zadovoljstva zaposlenika, rezultati se obično značajno razlikuju po industrijama, kulturama i zemljama.

Vjerujem da je te razlike na mikrorazini moguće primijetiti i kod nas. Dok su neki u proteklim mjesecima bili oduševljeni radom od kuće gdje su kavu s kolegom u zadimljenoj kantini sada mogli zamijeniti pripremom ručka, kratkom tjelovježbom ili šetnjom do centra, drugi su pak imali osjećaj da rade stalno, da e-mailovi stižu u svako doba dana i noći te da njihovi nadređeni očekuju dostupnost 0-24 jer su “ionako stalno kod kuće i uz laptop”.

Činjenica je da danas radimo i djelujemo u digitalnom svijetu koji je aktivan 0-24 zbog čega je neupitno da osmosatni model rada koji kao ideja datira s početka 19. stoljeća zahtijeva reevaluaciju

Također, čak i ako zanemarimo očekivanja poslodavaca i zastarjele zakonodavne okvire, svi mi imamo različit bioritam, navike i privatne obveze. Dok su neki produktivni tek nakon 17 sati, drugi preferiraju strukturu, definirano radno vrijeme i rad među kolegama.

No, činjenica je da danas radimo i djelujemo u digitalnom svijetu koji je aktivan 0-24 zbog čega je neupitno da osmosatni model rada koji kao ideja datira s početka 19. stoljeća zahtijeva reevaluaciju. Vjerujem li da će nam biti dovoljan samo jedan novi modernizirani model rada koji ćemo onda implementirati jednako u svim industrijama i za sve zaposlenike? Apsolutno ne. Štoviše, očekujem da ćemo u godinama koje slijede tek svjedočiti pojavi novih modela rada koji su kombinacija postojećih ili pak nešto potpuno novo.

Nakon što sam proteklih godina radila i fleksibilno i od 9 do 5, a proteklih 18 mjeseci i u poduzetništvu, zaključila sam da volim fleksibilan radni raspored, i vremenski i lokacijski. Volim upravljati vlastitim vremenom i volim slobodu rada s bilo koje lokacije koja ima dobru internetsku vezu. No, za razliku od mojih očekivanja s početka karijere, danas imam puno realniji pogled na fleksibilne oblike rada. Na primjer, znam da mi je i dalje potrebna jutarnja rutina i definiranje dnevnih ciljeva da bih taj dan pred laptopom bila produktivna. Znam da mi šetnja ili promjena radne okoline značajno mijenjaju razine energije. Znam da mi je potrebno dosljedno i fiksno vrijeme završetka radnog dana kako ne bih radila stalno.

Psiholozi i liječnici slažu se da rutina ima pozitivan utjecaj na naše zdravlje, razine stresa, ali i produktivnost. Čak i u fleksibilnim uvjetima rada, neki oblik rutine pruža nam osjećaj predvidivosti i kontrole nad stvarima koje možemo kontrolirati. Kao što često dijelim na poslovnim treninzima, ali i u newsletteru i na blogu, osobno volim tehniku blokiranja kalendara u kojem označim koji periodi u danu su posvećeni kojim zadacima i aktivnostima. Takav model planiranja vremena moguće je prilagoditi i nepredvidivim i promjenjivim radnim rasporedima, a pomaže nam da se u svakom trenutku fokusiramo na samo jednu stvar skraćujući time vrijeme koje nam je potrebno da dovršimo radne zadatke i zaista isključimo laptop na kraju dana (bez obzira na to je li to u našem slučaju u 16, 17 ili 22 sata).

Tomislav Smrečki, Android Development Team Lead u Bornfightu

Fleksibilno radno vrijeme mi je zapravo oduvijek bilo važno i to je nešto što je kod nas u Bornfightu oduvijek postojalo. Uz hobije i obaveze koje imam mimo posla ponekad mi zaista bude korisno preraspodijeliti si radno vrijeme. S radom od kuće tu se dobiva još dodatna razina fleksibilnosti, no tu je zapravo bitno da osoba ostane odgovorna prema svojim obavezama na poslu.

Meni definitivno odgovara rad od kuće jer u konačnici budem produktivniji i osjećam da imam manje ometanja sa strane u odnosu na rad iz ureda. Ipak, i to ovisi o tipu posla na kojem radim. Ako je to neki specijalistički zadatak onda definitivno se možeš jače posvetiti njemu i odraditi ga kvalitetnije, no ako se radi o nekim razradama projekta gdje je potrebno komunicirati s drugim kolegama, tu je definitivno sastanak uživo puno bolja opcija.

Trenutno se pokušavamo svakih par tjedana naći uživo na par dana da se svi vidimo, podružimo, prodiskutiramo o važnim temama, a ostatak vremena smo remote

Tu dolazim do te odluke da budemo svi remote, odnosno da budemo svi u uredu. Skužili smo kroz vrijeme da nam čak i online sastanci funkcioniraju dobro ako su zapravo svi spojeni online – tada postoji taj balans između sudionika kod uključivanja u razgovor. No situacije gdje je većina tima u uredu te je manji broj sudionika spojen online, njima je teže uključiti se u raspravu zbog kašnjenja komunikacije ili lošije kvalitete zvuka i videa.

Mi trenutno pokušavamo svakih par tjedana naći se uživo na par dana da se svi vidimo, podružimo, prodiskutiramo o važnim temama, a ostatak vremena smo remote i to nam dosta dobro funkcionira. Mislim da je mogućnost remote rada svakako dobra, no ponavljam kako je bitno da ‘timljani’ imaju međusobno povjerenje i odgovornost da se posao odradi kako spada i da pritom budu produktivni.

U ovih par mjeseci to je zaista tako i bilo, no svakako ćemo i dalje morati pratiti situaciju te unaprijeđivati neki proces i framework za remote rad kako bi zaista svi bili maksimalno zadovoljni i osjećali se korisno, a da istovremeno ne narušimo fleksibilnost za koju smatram da nam je svima bitna.

Željka Suvajac Pichler, marketing manager za Farmaciju

Kompanija u kojoj radim (lanac ljekarni i specijaliziranih prodavaonica Farmacia, dio Atlantic Grupe) je već prošle godine uvela mogućnost home officea odnosno rada od doma par dana mjesečno za one pozicije kojima opis posla to dozvoljava. Stoga mogu reći da mi je rad od doma bio povremena navika koja mi je za određene zadatke i periode prilično odgovarala jer od prije imam dio stana uređen kao ured plus kompanija nam je osigurala svu tehničku i ostalu podršku. U ožujku smo se, uvođenjem epidemioloških mjera iz poznatih razloga, zapravo svi iz ureda preselili doma i tako funkcioniramo već nekoliko mjeseci.

Rad od doma mi odgovara jer ne gubim vrijeme na put od doma do ureda, prateće pripreme (odjeća, planiranje obroka) i small talk koji nam ponekad nesvjesno krade vrijeme i koncentraciju. Posao koji radim uključuje dosta interakcije putem Skypea i ostalih platformi za online komunikaciju pa u tom smislu nisam izgubila svakodnevnu komunikaciju s timom i nadređenima, a ostatak radnog vremena se mogu posvetiti redovnoj operativi i projektima koji zahtijevaju dodatni fokus i promišljanje.

Volim reći da se u većini zanimanja rad odnosno nerad bilježi na dnevnoj bazi pa kad-tad moraš odraditi sve zadatke

Nedostaci rada od doma, za mene osobno, nisu značajni: ukoliko uočim neki uzorak ponašanja ili vlastitu naviku koja mi ne odgovara pokušam to promijeniti. Može se dogoditi da jedan dan ‘izgubim’ u bespućima online sastanaka, ali zato već drugi dan nadoknađujem onaj dio koji sam eventualno propustila. Volim reći da se u većini zanimanja rad odnosno nerad bilježi na dnevnoj bazi pa kad-tad moraš odraditi sve zadatke, čak i one najmrskije. Dodatno, smatram da je odgovornost na pojedincu da postavi i kontrolira vlastitu radnu etiku i disciplinu. Do kad će trajati home office službeno nemam informaciju, ali ova godina je toliko neobična kao i ‘redovne’ promjene u zanimanjima kao što je moje pa je moj stav da naprosto trebamo biti spremni na promjenu i prilagodbu zvalo se to novo normalno ili nekako drugačije.