Braća Tomislav i Matej u blizini Bjelovara izrađuju vrhunski drveni namještaj. Posjetili smo ih

Braća Majcan izrađuju kvalitetan drveni masivni namještaj suvremenog dizajna. Sve je krenulo spontano, ali imaju velike planove

Drvo, kvaliteta i bezvremenska estetika. To je prvo što sam pomislila gledajući i dodirujući namještaj male hrvatske tvrtke iz Velike Trnovitice u neposrednoj blizini Bjelovara. Majcan & Majcan Furniture službeni im je naziv, a iza svega se kriju zapravo dva složna brata, Tomislav Majcan (30) i Matej Majcan (26), koji će za sebe kratko reći da izrađuje masivni namještaj s naglaskom na drvo i suvremeni dizajn.

Njihova priča zapravo je nastala vrlo spontano, govore mi ovi vrijedni i ambiciozni dečki, i to uslijed rada na renovaciji i redizajnu obiteljskog imanja na kojem su kao braća odrasli. Tada su došli do zaključka da imaju velik afinitet prema prirodnim materijalima, prije svega drvetu, a sve je počelo prije više od deset godina dok je radionica koju danas imaju rezultat intenzivnih radova u zadnjih pet godina.

Novi poziv koji su spontano odabrali

“Istinski početak onoga čime se danas bavimo bila je kupnja nevjerojatno lošeg stolarskog stroja. Rad na njemu bio je iznimno težak i u retrospekciji danas na njega gledamo kao na generalni test spremnosti na izazove poziva koji smo odabrali. U isto sam vrijeme dao otkaz u struci koja me nije zanimala, dok je Matej odustao od studija u kojem se također nije pronašao” prisjeća se Tomislav početka njihove Majcan & Majcan Furniture koja je, možemo slobodno reći, sada u usponu.

Kako sam već spomenula, braća Majcan bave se izradom vrhunskog namještaja od masivnog drva, no pitam ih i o kakvom je točno tu procesu proizvodnje riječ. Ističu kako je on prilično složen i da ga je teško opisati u nekoliko rečenica, pa kako bi to dočarali široj publici, na svom Instagramu plasiraju često (radne) fotografije koraka u koje su obojica uključeni. Oni podrazumijevaju, otkrivaju mi obojica, obaranja drveta u šumi ili dvorištu, odvoza na pilanu i sušenje materijala do nanošenja ulja na završen komad namještaja. Ističu i kako imaju i vlastitu operaciju sakupljanja i sušenja drveta, no kako to drvo još uvijek nije spremno za upotrebu, zasad kupuju sav suhi materijal kojim danas i rade.

Usrećuje ih svaki radni dan koji je uvijek drugačiji

Kako bih dobila što bolji dojam, pitam ih i kako izgleda jedan njihov radni dan. Smiju se i govore kako niti jedan nije isti i da su zbog toga za početak jako sretni. Nedavno su primjerice, cijeli dan proveli ručno iskapajući vrijedan korijen oraha. Pričaju kako većinom rade odvojeno, svatko na određenom zadatku, osim ako je to fizički nemoguće. U radionici je uvijek samo jedan. Proces izrade bilo kojeg komada isto radi jedna osoba od početka do kraja i to je nešto što smo do sada naučili da najbolje funkcionira. Kroz posao se izražavaju, pa stoga gotovo sve što mogu rade sami – bilo fotografiju, web, arhitektonske i građevinske radove. Ukratko, gledaju da svatko radi ono što mu više leži i što više voli.

“Radimo isključivo masivnim drvetom, a ne ivericom, šperpločom ili sličnim umjetnim materijalom jer nam je drvo najljepše, najizdržljivije, najzdravije i njegov izvor je, ako to ljudi žele postići, održiv. Pritom, koristimo tradicionalne metode jer jedino njih smatramo ispravnim izborom za postizanje dugotrajnosti. One su položile test vremena i neke od njih, većinom one koje odabiremo koristiti, uz snagu odlikuje i zanimljiv, ne previše nametljiv izgled” objašnjava mi Tomislav i dodaje kako pritom teže svevremenskom i praktičnom dizajnu. Osim toga, kako napraviti savršen kvadar s vratima ili savršenu dasku s nogama, primarni su im ciljevi dok im je fokus na ljepoti drveta, trajnosti i njegovom elegantnom starenju.

A gdje nabavljaju sirovinu?

Po pitanju sirovine, objašnjavaju kako je nabavljaju od jedne slavonske firme, dok stabla koja sami skupljaju dolaze iz lokalnog područja oko njihovog mjesta. Većinom se tu radi o starim, ponekad i uginulim stablima, stablima oborenima za vrijeme oluje ili srušenima uslijed građevinskih radova. Obojica su apsolutno protiv današnjih metoda kojima se dobiva većina sirovine u Hrvatskoj, a to je totalna sječa cijelih šumskih ekosustava pri čemu se stabla naših djedova prodaju u bescjenje, a šumsko se tlo uništava do te mjere da će buduće generacije biti više zauzete poslovima regeneracije i popravljanja štete nego bilo tko prije. Drvo potom obrađuju dijelom strojno, a dijelom ručnim alatima, a iznose mi i prednosti drva za koje kažu kako je manje težine u odnosu na metal, a ako se pametno i ispravno upotrijebi, drvo se može pohvaliti i izrazitom snagom te ljepotom.

Gledajući pak ponudu Majcan & Majcan Furniture, doznajem kako trenutno nude stolac bez naslona sa sjedištem od papirnatog konopa te nekoliko verzija komoda i manjih blagovaonskih stolova. Kako je dizajn iznimno zahtjevan posao, svakodnevno rade na koncipiranju i realizaciji svojih ideja. Nešto što im je danas lijepo sutra možda više nije, i tako iz dana u dan dok ne dođu do ‘prave’ stvari. Otprilike, sve to skupa izgleda ovako. Nakon što konkretiziraju neku ideju, obično rade jednostavan model od jeftinog drveta koji im dopušta laku manipulaciju proporcijama. Kad su zadovoljni modelom, idu u izradu prve verzije koja služi za potrebe marketinga i završava negdje kod njih u kući ne bi li se što više koristilo, diralo i gledalo. Tada, nakon određenog vremena, korigiraju prvu verziju i opet sve ponovno. Jedino taj način, pričaju mi Tomislav i Matej, vide kao put u dobar i svevremenski dizajn, nešto što su Hans Wegner, Finn Juhl i George Nakashima doveli do savršenstva. Naglašavaju kako žele da se njihovi komadi što više koriste, a ne da postanu nešto oko čega će se hodati sa strahom da se ne ošteti.

Sve čari i prednosti drva

“Drvo kada je ispravno pretvoreno u namještaj, predivno stari, dobiva patinu i znakove korištenja koji mu daju još više karaktera i povijesti. Naši su komadi prije svega posebni po načinu izrade i upotrijebljenom drvetu. Na jednom komadu namještaja koristimo vrlo široke daske koje potječu iz istog stabla kako bismo postigli homogenost boja i tekstura. Naš način izrade ujedno daje i izgled koji industrijski namještaj nema niti može imati” pričaju mi dalje obojica te otkrivaju kako su cijene za većinu komada s njihovim potpisom peteroznamenkaste.

Na tu temu, odmah u svoju ‘obranu’ dodaju kako su njihovi klijenti ionako kupci ljudi koji posjeduju određenu količinu obrazovanja u vezi namještaja i pritom točno znaju što žele. Osim njih, okupljaju i publiku koja možda nije spremna izdvojiti novac za Majcan & Majcan Furniture komad, ali je zato iznimno znatiželjna oko njihovih metoda rada i filozofije poslovanja. Otkrivaju i kako su dobili već nekoliko upita za razgledavanje radionice i demonstracije metoda, kao i otvorene molbe za posao osoba s fakultetskim diplomama.

Problemi s kojima se susreću je hrvatski paradoks

No, braća ne bježe od činjenice kako u procesu proizvodnje imaju i poneki problem. Trenutno im je to dostupnost odnosno nedostupnost kvalitetne sirovine i manjak prostora u radionici. Sirovina koja je dostupna, a za koju znaju, neadekvatno je rezana, sušena i skladištena. Izgled i odabir vrsta također su manjkavi. “To je pravi paradoks života u Hrvatskoj – živimo okruženi predivnim šumama i svaki dan gledamo kamione pune furnirskih trupaca kako prolaze pored nas, no kada nam treba nekoliko dasaka, njih jednostavno nema” govori Tomislav i kaže kako Hrvatska nije mjesto koje ispunjava potrebe finog rada s drvetom.

No, zato ih obojicu veseli bezbroj drugih stvari. Nabrojimo samo neke: trenutak kada na pilani otvore predivan trupac, trenutak kada nakon tjedan dana rada prvi put spoje komodu i vide da je spoj uspio ili trenutak u kojem dođu do rješenja problema koji im je zagorčavao život proteklih šest mjeseci, a takvi su vrlo česti. “Drvo se ne može istisnuti iz tube već je organski materijal koji je u stanju konstantne promjene. Ispravno raditi njime nije jednostavno” sumira Matej, a na moje pitanje kako Hrvati reagiraju na njihov namještaj govori kako su se Hrvatima predstavili na “nesretnoj Ambienti 2020.” pa još uvijek ne mogu govoriti o reakcijama. Poručuje da bi ipak trebalo pustiti da prođe još par godina kako bi mogli odgovoriti na to pitanje. A što se pak tiče njihovog namještaja u smislu kupnje i gdje se može pogledati, dečki poručuju kako uvijek imaju nekoliko izložbenih komada u sklopu svoje radionice na adresi Velika Trnovitica 227. Uz prethodnu najavu može se doći pogledati bilo kada radnim danom.

Za kraj, pitam ih i o budućim planovima. Govore kako su to definitivno proširenje radionice i strojnog parka, edukacija u radu s ručnim alatima u Japanu i nabavka manje pilane. Ultimativni im je cilj zaokružen proces izrade vlastitim drvetom prema vlastitom dizajnu, a rado bi zaposlili osobu ili više njih koji dijele iste ili slične strasti i poglede na rad i poslovanje.