Uskoro nas čeka premijera predstave Bilo bi šteta da biljke krepaju. Čule smo se s autorom i glumcima
Ove nedjelje, 10. studenog, u trešnjevačkom KunstTeatru održat će se premijera nove predstave ‘Bilo bi šteta da biljke krepaju’
‘Bilo bi šteta da biljke krepaju’ drama je nastala prema tekstu Ivora Martinića, a koja govori o prekidu dugogodišnje ljubavne veze. Kriza nastaje kada se jedan iz para ne uspijeva prisjetiti najvažnijeg događaja u ljubavnoj vezi što potiče niz egzistencijalnih pitanja i dvojbi. Nakon toga kroz brojne susrete kao već bivši ljubavni par pokušavaju doći do zajedničke istine kako bi mogli krenuti dalje. U glavnim ulogama su Maja Posavec i Pavle Vrkljan. Čule smo se s autorom i glumcima koji su nam malo pobliže objasnili o čemu se radi u predstavi.
Okosnica priče je komunikacija
Zanimljivost predstave je ta što je otvorene strukture koja je omogućila glumcima da improviziraju i stvore zadovoljavajuću scensku reprezentaciju. Okosnica i priča ove drame je komunikacija. “Komunikacija je važna u svakom odnosu. U tako osjetljivom intimnom odnosu između dvoje ljudi pogotovo. Kada smo u vezi gradi se jedan sasvim poseban jezik između upravo tih dvoje ljudi. Kroz upoznavanje, razgovore, zajedničko vrijeme gradi se čitava jedna povijest te ljubavi. Ono što naš ljubavni par muči jest kad shvate da se jedan od njih ne može prisjetiti važnog događaja za drugog. To čitavu njihovu zajedničku povijest poljulja, te ih vodi u egzistencijalno preispitivanje. Oni će se u jednom trenutku pitati jesu li ikada i trebali biti skupa? To je nakon nekoliko provedenih godina i emocionalnog razotkrivanja iznimno bolno pitanje.”, govori Martinić.
Drama ‘Bilo bi šteta da biljke propadnu’ govori o potrebi da se ispriča intimna povijest, a nastala je iz Martinićeve želje da piše o ljudskoj potrebi za komunikacijom. “Pitao sam se kako se ljudi nose s time kada se dogodi greška u komunikaciji, bilo zaborav ili pogrešno shvaćanje. Isto tako me zanimao taj proces odvajanja jedne zajedničke povijesti, kada se dogodi prekid. Formalno sam prvi put u životu pisao za samo dva lica, moje drame uvijek imaju više likova.”
Struktura drame je otvorena
Forma drame je vrlo otvorena, te zahtjeva od glumaca takav angažman da kreiraju likove koji su im bliski. “Izvođači moraju likovima iz drame posuditi vlastito ime, godine i profesiju. Koliko toga još žele posuditi tim likovima, to ostaje na njima.”, govori Martinić.
Otvorena struktura drame pruža brojne mogućnosti izvođenja. Tako Posavec i Vrkljan s dramskim piscem pred publikom zapravo istražuju i komentiraju međusobne profesionalne odnose u potrazi za zadovoljavajućom scenskom reprezentacijom drame. Martinić mi govori kako u svakom trenutku glumci mogu reagirati ili komentirati iz svoje perspektive. “Nekada netko od njih preispituje svoju glumačku odluku, komentira vlastitu scenu, ulazi u diskusiju sa mnom, a nekada za komentiranjem nemaju potrebu. Uzbudljivost ovog projekta je upravo u tome što je nepredvidljiv, o tome kako ćemo reagirati ovisi kako se u izvedbi osjećamo, ali i o tome kakva je publika.”
Ovakva struktura zahtijeva od glumaca da posude vlastite biografije ili improviziraju slične, a kako mi Posavec kaže, nije imala problem s time. “Privatno sam drama queen kad su u pitanju odnosi i emocije (smijeh). Inače sam kulerica, ali tu padam na testu umjerenosti. Lik koji igram rado zalazi u preispitivanje emocija i ima potrebu komunicirati s bivšim partnerom sve što joj se događa. Razumijem ju.”
Poistovjećivanje s likovima glumcima nije bilo teško jer, kako mi kaže Vrkljan, oni su u velikoj mjeri ipak sami kreirali te likove. “Dosta smo intervenirali u tekst s našim rješenjima, našim iskustvima i na temelju svega toga gradili svoje likove. Osobno, ja u takvim situacijama ne postupam kao moj lik, dosta sam pričljiviji i više preispitujem cijelu situaciju, ali mi je potpuno jasna pozicija i razlozi radi kojih moj lik upravo to odbija.”
Za kraj nam govore kako se u ovoj predstavi može pronaći svatko.”Svatko tko je ikada prekinuo ljubavnu vezu, čak i ne nužno ljubavnu, moći će se pronaći u ovoj predstavi.”, zaključuje Vrkljan. Izvedbe su predviđene za 11. i 12. studenog u KunstTeatru.