Ovo je spektakularno. Evo kako će izgledati novi vidikovac iznad Šibenika s pogledom na sve strane

U pitanju je idejno rješenje projekta rekonstrukcije odmorišta s vidikovcem na Smričnjaku koje je izradio zagrebački NFO arhitektonski studio

Grad Šibenik odabrao je idejno rješenje projekta Rekonstrukcija odmorišta s vidikovcem na Smričnjaku u Šibeniku koje je izradio arhitektonski tim NFO iz Zagreba, a koje vam upravo predstavljamo. Riječ je zbilja impresivnom projektu koji će uvelike doprinijeti već ionako dinamičnoj šibenskoj topografiji i još dinamičnijim povijesnim okolnostima koji su definirali ovaj razvoj grada zanimljive strukture – s nizom uzvisina okrunjenih tvrđavama i gradom koji se organski razvija u njihovim podnožjima.

Najistaknutija šibenska gradska uzvisina

Kako objašnjava nagrađeni autorski tim iz studija NFO, brdo Smričnjak najistaknutija je od šibenskih gradskih uzvisina. Osim što se s vrha pruža nesmetani pogled u svim smjerovima, Smričnjak je i sada dio gradske panorame u kojoj svojom neobično piramidalnim obrisom tvori kulisu zapadnom dijelu Šibenika, istovremeno se nadvisujući nad samim ulazom u grad. “Izgradnja vidikovca tvori novu fokalnu točku, čija pozicija bi mogla provocirati razvoj i urbanizaciju područja na lokalitetu bivšeg TEF-a, ali i formiranje identiteta naselja Njivice na sjeveroistoku” poručuju i dodaju kako na lokaciji nije zanemarena ni povijesno-politička uloga brda Smričnjak i bunkeri kao svjedoci ratnih zbivanja. “Bunkere na Smričnjaku potrebno je afirmirati kao relikta ratne arhitekture, dok njihovo mjerilo i mogućnost ulaska malog broja ljudi ‘postav’ bunkera svodi na brzi i intenzivan doživljaj” ističu.

Impresivan 360° pogled

Ono što je u sklopu ovog vidikovca zapanjujuće svakako je pogled koji se pruža s vrha Smričnjaka što je uvelike utjecalo i na samo oblikovanje vidikovca. “Pogled od 360° trebalo bi svakako uvažiti i potencirati sve njegove smjerove, radije nego fokusirati i kadrirati odabrane točke. Vrlo je bitno i što manje intervenirati u obris samog brda, odnosno sam njegov vrh. Derivacijom tradicionalne serpentine čvrsto povezane s terenom, oblikujemo suvremene šetnice V-oblika čiji krakovi izviru iz brda, dok im vrhovi lebde iznad kamenitog reljefa Smričnjaka. Šetnice povezuju točke različitih visina, a njihovim multipliciranjem i usuglašavanjem s topografijom terena formira se dinamični ‘ophod’ vrha Smričnjaka” objašnjava arhitektonski autorski tim iz studija NFO koji čine Juraj Kunst Ožanić, Kata Marunica, Kristian Primorac, Nenad Ravnić, Filip Vidović uz projektu suradnju Mirte Mesić i Roka Šarića.

Famozni oblik trokuta

Kad smo već kod šetnica, ona zapravo svojom kompozicijom omeđuje sam vrh brda i mali bunker, tvoreći zamišljeni trokut propustan na polovicama svojih stranica, odnosno mjestima susreta šetnica zarivenih u padinu. Kontrastom čvrstog perimetra šetnica i organične konfiguracije vrha Smričnjaka stvaraju se tako, objašnjavaju iz NFO-a, specifične mikrourbanističke situacije poput oaze s pitkom vodom uz bunker, tribine s najboljim pogledom na samom vrhu ili skrovitog kutka u hladovini podno najistaknutije šetnice. Vrh brda se tako više ne tretira samo kao točka, vidikovac ili instalacija nego postaje mjesto, prostor sa svojim granicama i unutarnjom hijerarhijom, prostor čijim se rubom može kliziti ili slobodno istraživati njegovu nutrinu, prostor koji je refleksija postojećih, ali i scenografija za stvaranje novih memorija sugrađana ili posjetitelja općenito.

Smričnjak kao scenografija za različita događanja

Uz sve navedeno, vidikovac ima potencijal postati i scenografija za različita događanja – od individualnih posjeta preko vođenih tura do specijalnih događanja. Scenariji mogu biti vezani za dolazak na samo mjesto vidikovca, ali također pružaju mogućnosti dinamične slike iz samog centra grada povodom različitih događanja.

Armirani beton i drvo smreke

Što se pak tiče samog materijala kod izgradnje, najrobusniji i najjednostavniji materijal za pomirenje relativno teških atmosferskih utjecaja, velikih temperaturnih razlika, pretpostavljenog vremena uporabe te robusnosti nameće se armirani beton. Unutrašnjost je pak kontrastna, tamna te označava zaštićeni prostor, a zamišljena je kao obloga od platica drva, obrađenog metodom paljenja. Budući da se nalazi na brdu Smričnjak korišteno je drvo smreke, koje bi paljenjem dobilo potrebnu otpornost na vremenske uvjete. Tribine i stube u terenu bile bi od betona zbog uklapanja u kameniti okoliš, a natpisi na ogradi, rukohvati i slični elementi radili bi se od matiranog inoxa ili sličnih materijala otpornih na atmosferilije i sol.

Različit intenzitet korištenja vidikovca ljeti i zimi

Prirodni teren na koji naliježu trokuti ostao bi netaknut dok su prolazi i mjesta zaustavljanja diskretno uklopljeni u okoliš, a nekoliko novih stabala činilo bi ondje zonu sjene za odmor posjetitelja. Ono što arhitekti očekuju u sklopu ovog projekta jest i različit intenzitet korištenja vidikovca ljeti i zimi. Zimi se automobilom tako može prići na mali parking na sjeveroistoku Smirčnjaka dovodeći korisnike u neposrednu blizinu vrha i vidikovca. Za vrijeme sezone i većeg pritiska posjetitelja koristi se parkiralište sa sanitarnim čvorom i mjestom za okrepu na jugoistoku Smirčnjaka. Pješački putevi bit će formirani slobodno u terenu, prateći već utvrđene staze te potencirajući neke nove. Jednostavna forma vidikovca ostavlja tako mogućnost i različitih svjetlosnih scenografija koje će u noćim satima itekako doprinijeti spektakularnosti samog vidikovca i njegovog poimanja.