Ovo je Duje Kodžoman. Budući doktor modnog dizajna koji želi radikalne promjene u hrvatskoj modi

Duje Kodžoman jedno je rijetko svijetlo ime hrvatske mode. Iza sebe ima više od 20 skupnih izložbi, a trenutno je na doktoratu i priprema izložbu u Moskvi

“Upravo sam pročitao znanstveni članak o djelotvornoj modnoj metodologiji, kojeg čitam u okviru kolegija koji slušam na doktoratu”, govori mi Duje dok se spremamo započeti ovaj intervju. “Kao svojevrsnu kompenzaciju skrolam Instagramom i gubim se u bespućima društvenih mreža. Balansiranje između slikovnog i literarnog sadržaja najbolji je prikaz moje svakodnevice, i čini mi se da bi u tom kontekstu bio pogodan materijal za usporednu analizu posve različitih poslova.”

Ako za Duju Kodžomana još niste čuli, onda očito prerijetko posjećujete hrvatske muzeje i galerije. On je diplomirani modni dizajner iz Šibenika, trenutno na doktoratu iz modnog dizajna u Ljubljani i asistent profesorici Jasminki Končić na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu, a iza sebe ima više od 20 skupnih izložbi i 6 samostalnih. Jesam li spomenula da mu je samo 26 godina?

Između predavanja u Ljubljani i Zagrebu, čitanja znanstvenih članaka i skrolanja Instagramom, Duje se trenutno priprema i za veliku izložbu u Moskvi na kojoj će predstaviti svoje radove uz još 250 izlagača iz cijelog svijeta.

GODINA VELIKIH IZLOŽBI

“U Moskvu idem sredinom lipnja”, kaže Duje o nadolazećoj izložbi. “Jako me zanima kako Rusi promišljaju i realiziraju izložbe u sferi modnog dizajna. Moram biti iskren i priznati da su moja očekivanja poprilično visoka. Za sada nemam predodžbu o tome kako će izgledati moj boravak ondje, ali svakako planiram kraći turistički izlet. Volio bih prisustvovati panel-diskusijama koje programski prethode otvaranju izložbe na kojoj sudjelujem, a naročito me zanima predavanje Pat Oleszko.”

Izložba se inače zove “Inovativni kostim u 21. stoljeću: sljedeća generacija”, a za nju je, kaže Duje, odabrano 250 finalnih radova od preko 1.300 prijava od 938 dizajnera iz 60 različitih država svijeta. I on nije jedini iz Hrvatske.

Kao svojevrsnu kompenzaciju skrolam Instagramom i gubim se u bespućima društvenih mreža

“Hrvatski predstavnici su Matija Čop, Igor Galaš, Iva Šimunović, Mario Treščec i ja. Izložba se održava u Državnom povijesnom muzeju A. A. Bakrušina koji se nalazi na Crvenom trgu. Riječ je o muzeju u kojem se čuva jedna od najstarijih, najbogatijih i najvrjednijih zbirki kazališne umjetnosti u Rusiji. Selekcija radova odvijala se u tri koraka. Prvu selekciju proveli su nacionalni kustosi, a za Republiku Hrvatsku odabrane su Ivana Bakal i Martina Petranović. Drugu selekciju obavio je umjetnički direktor izložbe Igor Roussanoff i glavna kustosica Susan Tsu, a za treću i završnu selekciju bili su zaduženi kustosi moskovskoga Muzeja A. A. Bakrušina.”

Umjesto osvrtanja na prošlost radije se okrećem planiranju u budućnosti

No, izložba u Moskvi nije jedina na kojoj će Duje ove godine predstaviti svoje radove. “Nadam se da neće zvučati kao nekakva romantična floskula, ali umjesto osvrtanja na prošlost radije se okrećem planiranju u budućnosti. U tom kontekstu jako me veseli priprema moje sedme samostalne izložbe koja će biti postavljena u listopadu u Galeriji Bernardo Bernardi. S obzirom na to da su svojevrsne pripreme u tijeku, a do otvaranja izložbe ima više od pola godine, za očekivati je izložbu modnog dizajna na visokoj razini.”

OBRAZOVANJE ISPRED SVEGA

Duje je diplomirao 2016. godine nakon čega je upisao doktorat na Prirodno-tehničkom fakultetu u Ljubljani, ali se već 2018. vratio na zagrebački Tekstilno-tehnološki fakultet. Tamo je trenutno asistent na vježbama iz modnog dizajna kod profesorice Jasminke Končić.

Odgovornost diplomiranih modnih dizajnera vidim u dvije stavke – nesramoćenju dizajnerske struke s kvazi estetskim kolekcijama te doprinosu struci s promišljenim i suvislim modnim kolekcijama

“Zanimljiva je ta nagla promjena iz uloge studenta u ulogu asistenta, i mogu potvrditi da je korisna, jer zbog generacijske bliskosti mogu dosta dobro iščitati njihov način razmišljanja i otprilike pretpostaviti stav spram naših očekivanja, stav prema instituciji i slično.

Uživam u tom poslu i jako me veseli rad sa studentima. Naravno, takav posao postane jako zahtjevan kad se zaboravi da su naši komentari po pitanju unaprjeđenja kvalitete studentskih radova dobronamjerni, i da više od prosječnih želimo mentorirati izvrsne projekte.”

Na pitanje koje vještine mora imati osoba da bi diplomirala modni dizajn, Duje kaže: “Bojim se da je moje mišljenje o sposobnostima i vještinama modnog dizajnera poprilično utopijsko i idealizirano. Vjerujem da se odabirom ove profesije svjesno prihvaća čitav niz stručnih uloga među kojima bih izdvojio onu ergonoma, komunikologa, umjetnika i ekonomista. Ako govorimo o vještinama to su crtačka spretnost uz računalnu kompetenciju, komunikacijske vještine i razvijen osjećaj za proporcije, oblike, boje i materijale. Međutim čini se da takva očekivanja nisu u kontaktu s realnošću.”

Bojim se da je moje mišljenje o sposobnostima i vještinama modnog dizajnera poprilično utopijsko i idealizirano

Dodaje i da svaki diplomirani dizajner ima dvostruku odgovornost, a to je “nesramoćenje dizajnerske struke s kvazi estetskim kolekcijama te doprinos struci s promišljenim i suvislim modnim kolekcijama.”

MODA I ZNANOST U SUŽIVOTU

I iako se moda često svrstava u trivijalne rubrike i lifestyle izloge za svakodnevnu razonodu, Duje je tu je da razbije predrasude. “Prošle akademske godine sam upisao doktorski studij iz modnog dizajna u Ljubljani, a prije mjesec dana sam imao javno predstavljanje teme, koja je i uspješno obranjena.

Tema mog rada je emocionalni modni dizajn kao rezultat pobuđivanja pet osjetila i osjetilnih modaliteta. Riječ je o interdisciplinarnom istraživanju koje objedinjuje modni dizajn sa psihofizikom – granom suvremene psihologije koja se bavi proučavanjem intenziteta podražaja i osjeta. Predmet znanstvenog interesa podrazumijeva generiranje radikalnih inovacija pletenih tekstila, kompozita i pređa. Cilj je pružiti teorijski i eksperimentalni pristup pomoću kojih je moguće provesti proces pobuđivanja emocija odjevnim predmetom.”

Želim imati dovoljno kompetencija za spajanje dviju naizgled dijametralno suprotnih kategorija, znanosti i umjetnosti

Kompleksnost teme sugerira, kako Duje sam kaže, da bi rad na doktorskoj disertaciji mogao trajati jedno izvjestno vrijeme. “Studij koristim da naučim pravila o strukturiranju znanstvenog rada jer se time želim nastaviti baviti u budućnosti. Želim imati dovoljno kompetencija za spajanje dviju naizgled dijametralno suprotnih kategorija, znanosti i umjetnosti, te to dvoje implementirati u vlastito stvaralaštvo.”

KAKVA JE BUDUĆNOST MODE U HRVATSKOJ

“Dok god budemo modnim studijom nazivali jednu osobu, koja obavlja sve poslove, bez logistike, razgovori o budućnosti mode u Hrvatskoj su besmisleni jer su izgrađeni na posve krivoj slici što jedan modni brend sve podrazumijeva”, kaže Duje i dodaje da bi nam na prvom mjestu trebala biti ekološka prihvatljivost.

“Vjerujem da je uvođenje koncepta održivosti u proizvodnju odjeće nužno za očuvanje okoliša i poboljšanje radnih uvjeta u modnoj industriji, i to nije vizija nego modus kojem kao društvo trebamo težiti, ali prije nego se uhvatimo u koštac s ovim problemom treba pokazati razumijevanje prema modnom dizajnu i konceptualiziranju određenih fenomena, a to razumijevanje se kod nas ne osjeti.”

Svojevremeno mi je hrvatska moda bila zanimljiva u kontekstu plagijatorstva. Sad me zbunjuje činjenica da pojedini dizajneri žive u uvjerenju da publika ne prati inozemnu modnu scenu

Kaže i da modnu scenu u hrvatskoj ne prati jer je ne smatra relevantnom. “Svojevremeno mi je bila zanimljiva u kontekstu plagijatorstva. Sad me zbunjuje činjenica da pojedini dizajneri žive u uvjerenju da publika ne prati inozemnu modnu scenu, aktualne trendove i estetiku današnjice, pa na najočitije načine kopiraju način rada i čitave siluete. Uz njih postoji i masa kojoj je ključni pojam svake sezone romantika, pa dizajniraju haljine od čipke s volanima. Ja priželjkujem radikalne promjene po pitanju domaće modne scene. Za početak modnim dizajnom se ne bi smjelo baviti na hobističkoj razini.”